Priča iz Casablance, dirljiv je i potresan roman koji ne ostavlja ravnodušnim.
Čitajući roman, isprepliću se dvije paralelne radnje, koje se na kraju spoje u jednu.
1941.g., djevojčica Josiane Francois Duval, koja je sa svojom obitelji izbjegla iz ratom zahvaćene Francuske u Casablancu, odakle namjeravaju otputovati u Ameriku i započeti novi život. Svoje misli i trenutke o svojoj obitelji, lijepe i potresne događaje, nade i želje, zapisuje u svoj dnevnik, kojeg drži sakrivenog u tavanu.
Mnogo godina kasnije, točnije 2010., Zoe sa svojim mužem i kćeri dolazi živjeti u Casablancu , u istu kuću u kojoj je Josie živjela, te osim što se nastoji se prilagoditi načinu života, pronalazi Josien dnevnik i grad doživljava Josienim očima.
Uživala sam u svakoj stranici romana, u živopisnim i detaljnim opisima lijepe Casablance.
" U francuskom 'novom gradu', nouvelle ville, ulice su široki bulevari, neizbježne palme datulja tu i tamo se izmjenjuju sa običnim drvećem, koje u ovo doba dana baca duboke sjene na pločnik točno ispod njihovih grana. Ali što se više približavate oceanu, ulice postaju sve uže, a zgrade sve niže, privlačeći vas u zapetljano srce medine, staru Arapsku četvrt. "
" S one strane crijepova, gomila ravnih krovova proteže se do samog ruba mora. Iznad njih, minareti džamija uzdižu se u beskrajno plavetnilo sjevernoafričkog neba."
Tužna priča, prepuna povijesnih činjenica o tadašnjem ratu, stradanjima i nacističkoj okupaciji Francuske.
Također prožeta emocijama o pričama koje su Josie i Zoe proživljavale.
I da završim... priča me se jako dojmila, dirnula u srce.
No, twist kojeg nisam očekivala na kraju ugodno me iznenadio i izmamio osmijeh na lice, a time i pridonio da mi knjiga bude u Top 10 pročitanih.
Čitajući roman, također možete naići na recept za ghoribe, marokanske kekse, a za bolji doživljaj knjige možete ih sami pokušati ispeći. 😊
Od mene 5 ⭐️ i naravno tople preporuke.