Dalj

by Goran Dakić

„Ovom knjigom autor svom (a time i svakom drugom) djetinjstvu vraća dubinu, bogatstvo i svu složenost života koji buja, ’uprkos svemu’. Da, u njegovom romanu negdje daleko grmi topovska kanonada, zavijaju sirene za uzbunu, čuju se puščani hici, pronose se vojničke uniforme i tegle se puške na ramenima, ali to ne sprečava jedno djetinjstvo da buja i ushićeno živi, tragajući za ostrvcima radosti i uživanja, povijajući se pod naletima božanskih tajni: odrastanja, drugarstva, ljubavi… ’Plave vode mutnoga Dunava’ – formula je na kojoj funkcioniše ova proza, koja pulsira snagom svoje životnosti, kako preciznosti i jezgrovitosti izraza, tako i slikovitosti prizora i uzbudljivosti asocijacija.”

Mirko Demić

175 pages, Paperback

First published January 1, 2010

About the author

Goran Dakić je rođen 23. avgusta 1984. godine u Travniku. Djetinjstvo je proveo u slavonskom selu Dalj, na Dunavu. Diplomirao je na Odsjeku za srpski jezik i književnost na Filološkom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci. Objavio romane „Dalj“ i „Petodinarke“, kao i zbirku kafanskih anegdota „Mrlje na šanku“. Dobitnik je „Čučkove knjige“ i „Slova Podgrmeča“. Radi kao novinar.

Reviews

[Nataša · Rating 5 out of 5]

Priče o tetkama, ujacima, očevima, drugovima koje vas rasplaču, i priče o svinjama, ribama i lukom koje vas nasmeju do istih tih suza. Jedan san i jedna Sanja; mnogo ljubavi pršti iz piščevih reči. Travnik i Dalj opet su dali genija!

[Hana Kazazovic · Rating 4 out of 5]

Danima mi negdje u vrhu grudi stoje zaglavljene neke suze. Ne znam kako da ih objasnim, ne znam ni kako da ih otpustim, a znam da će nekad provaliti iz mene. U nekom momentu će nešto odglaviti tu branu i one će samo poteći, sretne da konačno isperu ono što se zamutilo i zbog čega su nastale.

Ali nisam mogla ni pretpostaviti da će tu branu odglaviti knjiga sa slike - "Dalj" Gorana Dakića. Čitam je od juče i uživam. Goran piše o svom djetinjstvu u teškom vremenu. I kako je u pogovoru napisao Mirko Demić, ova knjiga je u stvari "poezija djetinjstva".

Mene je na momente njegovo pisanje znalo podsjetiti na Branka Ćopića, a pri tom ne znam objasniti zašto. Valjda zbog te atmosfere koju ispisuje svojim rečenicama i zbog bliskosti koju pisanjem uspostavi sa čitaocem. A vjerovatno i zbog toga što mi je i Ćopić = djetinjstvo, a ove Goranove priče te lako vrate u tvoje vlastito.

I sve je bilo u redu do samog kraja, do priča u kojoj se on oprašta sa Daljem, malim selom u kojem je proveo osam godina. I ujedno se oprašta i od djetinjstva. I kako okrenuh zadnju stranicu, tako iz mene poteče sve ono što je stajalo zaglavljeno ko zna od kada.
Da ne bude zabune, ovo nije tužna knjiga. Ovo je predivna, topla, dušom ispisana knjiga u koju utoneš i u kojoj uživaš. Jer Goran piše o svemu što najviše voli i o svemu onome što mu je srcu blisko. Čitala sam njegove "Petodinarke" i zbirku anegdota "Mrlje na šanku" pa mi nije iznenađenje njegov stil i ljepota rečenica. I zato se nadam da će ovo biti još samo jedna u nizu mnogih knjiga koje će napisati i u kojima ćemo imati priliku uživati.

[Marija Milošević · Rating 4 out of 5]

Ljudii 🥹 Nije pet samo jer je rečenicu nekad jako teško ispratiti a opet, ne bih želela da izgleda drugačije. Čitajte i ovo i "Petodinarke" (verovatno ću hvaliti i "Dodatak jelima", time will tell).