„Itake su roman o ovdašnjem tranzicijskom životu mlade generacije kao procesu stalne destrukcije i krajnjeg egzistencijalnog poraza, ali u kontrapunktu, kao etičkom načelu stalno prisutnom u priči, i roman otpora tom razaranju energijama empatije prema drugima, ljubavi i prijateljstva. Vješto organizirano, perfektno ispričano, narativno slojevito djelo s majstorskom poetskom rečenicom i psihološkom dubinom, Itake pokazuju da ih je napisao romansijer velikog talenta i iznimnog književnog obrazovanja.“
Enver Kazaz
„Roman Itake Benjamina Bajramovića zasnovan je na priči koja se odvija na specifičnoj dramskoj pozornici, siromašnoj Delbojevoj podrumskoj kafani, u koju svakodnevno dolaze likovi iz romana, vezani prijateljskim odnosima a egzistencijalno određeni generacijskom dramom u razorenom društvu. Dovedeni u egzistencijalni tjesnac, gotovo ćorsokak, oni moraju donositi presudne životne odluke. U poetizaciji, vizualizaciji, kromatizaciji i dramatizaciji narativnog iskaza autor demonstrira vrstan stil, a unutarnja psihološka i etička napetost priče je tako zanimljiva da se roman Itake čita u dahu.“
Iako je dosta kratka i brzo se čita poprilično depresivna knjiga, što je mislim i poenta jer joj je dosta teška tematika, mnogo je dešavanja i razmišljanja koja su nam svima dosta bliska. Svakako je lijepo napisana i svidio mi se format naracije gdje posmatramo jedne te iste događaje iz različitih perspektiva. Mislim da je to dosta dobro izvedeno, svaki od likova pruža stvarno unikatnu perspektivu i ima drugačiji "glas". Likovi možda nisu dopadljivi ali su zanimljivi i stvarno djeluju kao pravi ljudi. Svidjela mi se i atmosfera, neprestana kiša baš doprinosi cijeloj priči. I ubačena priča o psu bez repa se dobro uklapa u ostatak romana.