Jedinstvena ličnost novijeg doba u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, mitropolit Amfilohije Radović predao je dušu Bogu, 30. oktobra 2020. godine, u 82. godini života. Počiva u kripti Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja, u Podgorici.
Duhovnik više od pola veka, pastir, učitelj, besednik, graditelj (oko 700 crkvenih objekata podigao i obnovio u Crnoj Gori), poliglota, autor 40 knjiga, ostavio je svetlosni krug u sveukupnom pravoslavlju.
Kroz 24 poglavlja i 2 poeme opisan je Amfilohije Radović kao monah, književnik, politička aktivista, univerzitetski profesor, učitelj, svetski putnik, kao ličnost koja povezuje Svetog Savu, Slobodana Miloševića, Grigorija Palamu i mnoge druge ličnosti. Delovi knjige deluju vrlo zbrzano i nevešto sklopljeni, ali to je i namerno urađeno – ova knjiga je napisana tokom samo nekoliko dana nakon Amfilohijeve smrti, te njeni autori nisu ni imali vremena da proveravaju gramatiku i pravopis svake svoje rečenice. Lično ne odobravam jedino inkluziju poglavlja koje je napisao Vojislav Koštunica, koje je prepuno licemerja i u kojem on sebe prikazuje kao naivnog i pasivnog posmatrača istorijskih događaja za koje je nedavno dokazano da je u njima baš naprotiv on bio lično i duboko umešan na vrlo sumnjiv način.