Četiri godine pre Hirošime, Srbiju je zadesila eksplozija jačine atomske bombe. Potres se osetio u Beogradu, Vršcu i većem delu Šumadije, a Smederevo je razoreno do temelja. Tragedija epskih razmera brzo je zaboravljena. Pod tonama otkinutog železa i raznetih leševa, zatrpana je i istina. Uzrok nesreće nikada nije utvrđen, broj stradalih se vremenom smanjivao, a i sam događaj. Šest i po decenija kasnije, u zaostavštini preminulog prijatelja, penzionisani profesor geografije, Petar Štajner, pronalazi i prsten svoje majke kojim je uoči nesreće darivao tadašnju devojku. Odgovor na bračnu ponudu nikada nije dobio, o njenoj sudbini ništa nije saznao, da bi tek pred kraj njegovog života klupko počelo da se odmotava.
Vlada Arsić, novinar, istraživač, autor romana "Lopatanje đavola" i dugogodišnji saradnik brojnih listova i časopisa, rođen je u Beogradu, 1963. godine. Novinarsku karijeru započeo je 1985. godine u Voždovačkim novinama, i do sada zabeležio na stotine reportaža o ljudima i sudbinama. Pisao je za NON, magazin Bre, Ilustrovanu politiku i Nacionalnu reviju, uređivao u Horizontu, reviji Sat i dnevnim novinama Press. Živi u Beogradu.
Arsić ima ustaljenu matricu pisanja, koja se ogleda u nosećem „stablu” priče koji čini neka manje poznata ili gotovo nepoznata istorijska okolnost i događaj, na koju „nakalemi” i priče fiktivnih likova, kao i istorijskih ličnosti koje su nam znane.
Tako je bilo i ovog puta, a čitaoci romana se susreću sa strašnom tragedijom i eksplozijom koja je pogodila Smederevo 5. juna 1941. godine u 14.14 časova, a o kojoj, gotovo niko van grada Smedereva, nije znao niti je imao prilike da čuje/čita (na neki način se ova nesreća zataškavala).
Na ovu tragičnu i prećutkivanu epopeju grada na ušću Jezave u Dunav, nadovezuje se priča o famoznom Mustafi Golubiću i priča o ljubavnom trouglu, porodičnim odnosima i tajnama. Sve je to uklopljeno u dve paralelne priče smeštene na različitim istorijskim ravnima.
Zanimljivo je što prvo i poslednje poglavlje započinju na Aranđelovdan, a da su ostala poglavlja vezana za ostale praznike koji se u toku jedne godine praznuju.
"Glavu gore, generale. Ne kloni duhom i ne zaboravi; koga su savremenici hvalili potomci su ga, po pravilu, kleli i kudili. I obrnuto! Priberi se, ožali šta moraš i zasuci rukave. Osim tebe, Srbija više nema nikoga u koga bi se uzdala."
Drago mi je što sam je pročitala, a vrednija sam samo za pojedine istorijske istine. Ne dopada se tu meni ni priča, ni stil, ni likovi, ni kompozicija. Smenjuju se prošlost i sadašnjost, a dužina (kratkoća) poglavlja meni je otežala praćenje toka obe radnje. Izmišljeni likovi su mi neubedljivo izmaštani, a o istorijskim ličnostima ne govori objektivno. Tema je takva da zahteva uključivanje politike, ali i o njoj se može govoriti nepristrasno, što piscu nije poznato.
Veoma pitko i vešto napisano, priča me je vukla da je pročitam u jednom dahu. Posebno mi se dopalo što je pisac odlučio da naglasi odnos deda-unuka kroz dve vremenske epohe na jedan pozitivan i nežan način. Što se tiče “istinotosti” priče - pisac sam upozorava na početku romana da je u pitanju špekulacija, jedna od verzija događaja o kojoj se raspravlja i raspreda. Meni se roman dopao, a ocena bi bila mnogo veća da nije pokušaja rehabilitacije Nedića. U svakom slučaju potražiću još koji Arsićev roman u biblioteci.
~ Istorija je čudna pređa. Nikada nije samo crna ili bela, uvek je više nijansi sive. ~
~ Sve što čovek pogreši, može i da popravi. Ako ikada i shvati da u nečemu greši. ~
~ Šta sve čovek ne bi poželeo, a koliko se toga uistinu ostvari? ~
~ Od tuge bola se nikuda ne beži, nose se sa sobom gde god da okreneš. ~
~ Može istorija da uzdiže vojskovođe koliko želi, ali niko nije pobedio, a da ga nije poduprela armija malih, bezimenih ljudi od čijih poteza je često zavisila sudbina rata. ~
Način pripovedanja i stil pisanja, su meni u potpunosti legli. Knjiga je jako pitka i svako poglavlje te uvlači sve dublje u priču i čitavu misteriju, da se ne ispušta tako lako iz ruku. Likovi su jako lepo razradjeni kao i njihovi odnosi, tako da zaista osetite sve emocije kroz koji oni prolaze. Odlično delo. Ovo je prva knjiga od Arsića koju sam pročitala, tako da sigurno cu uzeti još neku...