Ovo je knjiga-igračka koja širi horizonte, razbija letargiju i nudi spas veselosti u jednom od najizazovnijih trenutaka savremene istorije. Tokom najrigoroznijeg karantinskog perioda, grupa matematičara od Indije, preko Portugala, do Amerike, vodili su dnevničke beleške. Raznolikost njihovih svetonazora i karaktera je obogaćujuća. Od brige usled izmenjene svakodnevice, preko matematičkih glavolomki koje golicaju svaki znatiželjni um, sve do priča o izmenjenom porodičnom životu – spektar prikazanih tema je sjajan. Iako dnevnici u celini mogu da predstavljaju živo svedočanstvo o dinamici jedne planetarne neprilike, niko od autora ne pretenduje da bude (veliki) pisac, već nastupaju iz krajnje rasterećujuće i osvežavajuće poezicije običnog sveta. A ona je, treba reći i to, često vrlo pristupačna i topla.
(Neko bi, iza šale, naravno, dodao: i matematičari su l(j)udi.)
Ipak, ono što ovu knjigu izdvaja je jedinstvena forma. Dnevničke beleške matematičara uparene su sa bogatim ilustracijama, fotografijama, QR kodovima i opsežnim fusnotama koje višestruko. upotpunjuju glavni tekst. Čitanje je samo po sebi interaktivno iskustvo, međutim, ovde je ono sasvim osobeno dinamizovano, tako da dobija i istraživačku dimenziju. A ko hoće da istražuje, osim „matemagije” (lep neologizam!), može pronaći i kulinarske recepte, bolivudske hitove, naučnopopularne radove o protoku vremena, spominjanje čuvenog samoukog matematičara Ramanudžana u filmu „Dobri Vil Hanting” ili kazivanja katalonske poezije. Inače, prvi put sam se sa QR kodovima susreo u putopisu „Bantustan” (Krčadinac/Pašćanović/Đedović) i drago mi je što se danas koriste čak i u udžbenicima. Na taj način svaka knjiga može imati i svoj digitalni, nadopunjujući par, nekakvu hiperlink-fusnotu koja bdi nad tekstom, čekajući da bude, na tehnološki i svaki drugi način, skenirana.
Uvek me raduje kada naiđem na splet različitih disciplina. Budućnost je u preplitanju nauke i umetnosti i što pre čovečanstvo bude to osvestilo, imaće više šanse za ostvarivanje održivih i sveobuhvatnih rešenja.
A ko je zainteresovan za još dela koja se bave vezom matematike sa drugim oblastima znanja, preporučujem mu knjige Vladimira Tasića (Matematika i koreni postmodernog mišljenja), Miloša Čanka (Matematika i muzika), Solomona Markusa (Matematička poetika) i „Zamršenu priču” Luisa Kerola. Sve ove knjige su prevedene i relativno lako dostupne po bibliotekama, a mislim da treba da se istakne koliko znanja iz matematike mogu da prodube čitanje nekog dela – Borhes je, na primer, uživao u matematici gotovo isto kao u beletristici i ko nije upućen u Kantorovu teoriju skupova, čitav jedan spektar značenja „Alefa” ostaće mu uskraćen.
I da, za sam kraj – pomnožite 111 111 111 istim tim brojem. Rezultat je iznenađujuć.