"dobar pisac je onaj koji piše ono što je njemu i drugim ljudima neophodno" (str. 117)
(ovo nije review blablabla)
pre nekoliko nedelja, sada sigurno više od 6 nedelja, tako nešto, divna katjunčica na instagramu objavi kako čita razgovore s bernhardom, što mene privuče iz najmanje dva razloga - prvo, jer katjunčica predlaže, ona ne greši sa knjigama (nije pogrešila ni kad je preporučila mojoj mami za poklon sorentina, npr), a drugo naravno jer je bernhard, to ne moram da objašnjavam. i onda ja istog dana odem i kupim sebi knjigu, JER NEMAM MERU, i kupim tom prilikom još jednu - svom drugu sergeju za rođendanski poklon, bio je četvrtak, dogovorili smo se da se vidimo u subotu, da proslavimo njegov rođendan. pa kad kupujem sebi, mogu i sergeju, valjda neću pogrešiti, znam da gotivi bernharda. pohvalim se jeleni da sam poklekla i kupila sebi knjigu, ona kaže baš sam htela da ti je poklonim, ali avaj, neku drugu ću ti pokloniti! mene tad to toliko razneži. onda počnem da čituckam, ali nikad nemam dovoljno vremena, a bernhard iziskuje koncentaciju na visokoj vibraciji što bi se reklo mladalačkim jezikom, pa sam ostavila da malo odstoji. sergej se nije javio u vezi sa rođendanom, čak me čovek izbriše sa svih društvenih mreža, što nije nova praksa ni za koga a ni za njega, ne znam zašto to ljudi rade ali ne mogu ni da se iznerviram zbog toga, baš me nije briga. tako završim sa dve iste knjige, samo sam u jednoj pocepala prvu stranu gde sam kao svaka dobra drugarica napisala i posvetu, samo je nikad neće dobiti. pa povučena time što sam umalo dobila jednu knjigu na poklon, odlučim da i ja istu tu nekom drugom pokloniM, nije kome je drago nego kome je suđeno što bi se reklo, javio se luka da je preuzme naredne nedelje, nadam se da će uvideti sve nedostatke i prednosti koje sam i ja zapazila.
ALI KNJIGA
baš izaziva neka čudna osećanja, čudan lik ovaj bernhard, zaista. ima u njemu nečeg baš drskog što je u isto vreme odbijajuće ali i nešto što privlači, ne umem da objasnim baš. ne znam zašto su ljudi drski, ja sam drska kad me nešto povređuje, baš umem da budem drska tad, ali možda su drugi ludi drski iz drugih razloga. ali sve na ovom svetu povređuje, to sam i bernhard kaže negde implcitno, možda je i on zato drzak prema svetu. ovo su njegova tri intervjua sa kristom flajšman, koliko sam razumela postoje i u video formi, istražiću. ja u stvari nikad nisam ni pomislila da potražim neki video intervju bernhardov, ne znam, on je za mene više pisana reč nego izgovorena. možda sam samo nekoliko puta videla i njegovu sliku, uopšte me nije zanimalo kako čovek izgleda nikada, kad me uvek u određenoj meri oduševi šta piše (nema oduševljavanja, nikad filozofkinja od mene!). sa druge strane, u jednom od ova tri intervjua on iznosi neke vrlo problematične stavove o ženama i to onako vrlo konzervativne i patrijarhalne, prosto ne znam šta da mislim. taj deo me je malo uznemirio. a ni krista flajšman nije na njega baš odgovorila, bukvalno je imala neka opšta mesta (ova moja rečenica je užasna, jer problem sa bernhardovih problemtičnih stavova prebacuje na neadekvatan odgovor žene, toga sam svesna i loše se osećam malo zbog toga). u svakom slučaju, ako bismo obrisali taj deo, većinski bih se ostalo složila sa bernhardom. dakle, ako to zanemarimo, pocepamo te odgovore o ženama, ono što sam stekla utisak iz ovih intervjua je da je on bio neka tanana duša, ali drska tanana duša (zvuči kao paradoks, ali mislim da nije - ja znam još neke drske ljude koji su tanani vrlo), kojoj je pisanje bilo spas