„Skandinavci imaju Nesbea. Kad je o trilerima reč, mi imamo Bajića.“ – Goran Skrobonja
Dok ledeni decembarski prsti obavijaju Beograd, policijski inspektor Nikola Liman se nalazi pred najvećim izazovom u svojoj karijeri. Tajanstvena smrt plavokose lepotice Ivane Ružić, bivše žene ozloglašenog tajkuna Vida Koraća, izaziva nezapamćenu medijsku pažnju. Veliki je pritisak sa svih strana da što pre dođe do razrešenja ove misterije, makar to značilo da se pogaze pravda i istina. Liman na to nikako ne želi da pristane.
„Nikola Liman je tokom istrage prinuđen da zagazi do guše u svet tabloidne štampe i sprege politike s kriminalom. Stoga Bajićev roman, tako bolno smešten sada i ovde, možete s jednakim uzbuđenjem čitati i kao odličan tvrdi krimić i kao stvarnosnu prozu. Jedno je sigurno: korice ćete sklopiti veoma zadovoljni.“ – Mirjana Đurđević
„Inspektor Nikola Liman otelotvoruje ono najbolje u Bajićevoj prozi – dinamičnost, preciznost, direktnost, a po potrebi, i ubojitost. Smrt u ružičastom nudi privlačne asocijacije na dela klasičnog noara, a Liman može da se doživi i kao srpska inkarnacija Sema Spejda ili Majka Hamera – pri čemu ga njegovi bračni i sentimentalni problemi čine savremenom, ranjivom muškarčinom.“ – Đorđe Milosavljević
„Inspektor Liman prerasta iz književnog lika u čoveka od krvi i mesa. Kada zatvorite knjigu, pitate se – koji je njegov sledeći slučaj? Ono što je kod Nesbea Hari Hule, kod Bajića je – Nikola Liman.“ – Mina D. Todorović
„Ne znam kako o Nikoli Limanu još nije snimljena serija ili film. Producenti i reditelji, čitajte Smrt u ružičastom!“ – Marko Popović
Đorđe Bajić (born in Belgrade, on July 21, 1975) is a Serbian film and literary critic and writer from Belgrade, with a master’s degree in art and media theory. He wrote for Popboks, Yellow Cab, Huper, City Magazine, NIN’s cultural section... Currently, he pens film reviews and articles about art and culture for Vreme. Together with Zoran Janković and Ivan Velisavljević, he is the author of the book A Critical Guide to Serbian Film 2000—2017 (2018) and The Best Serbian Films of the 21st Century (2019). His story Košuta (Doe) is included in the anthology BalkaNoir (2018), published in Greece, and the story Besnilo 2.0 (Rabies 2.0) is featured in an anthology dedicated to Borislav Pekić, Pre vremena čuda (Before the Time of Miracles, 2020, Laguna). Death in Pink is his fourth novel, preceded by Ostrvo prokletih (Island of the Damned, 2010), Žuta kabanica (Yellow Raincoat, 2013) and Jedno đubre manje (One Bastard Less, 2015).
---
Đorđe Bаjić (Beogrаd, 21. jul 1975) je srpski filmski i književni kritičаr i pisаc iz Beogrаdа, mаgistаr teorije umetnosti i medijа. Pisаo je ili piše zа Popboks, Yellow Cab, Huper, Pressing, NIN, Politikin Zаbаvnik, Filаž, Kvartal, Pazi, snima se!, City Magazine, Vreme, Nedeljnik, Bukmarker...
Njegov esej „Srpski krimi film: Ubistvo nа podmukаo i nа svirep nаčin i iz niskih pobudа Živorаdа Žike Mitrovićа“ uvršten je u zbornik „Novi kаdrovi: skrаjnute vrednosti srpskog filmа“ (Clio, 2008). Uz Zorana Jankovića i Ivana Velisavljevića, Bajić je autor je knjiga „Kritički vodič kroz srpski film 2000–2017“ (Filmski centar Srbije, 2018) i „The Best Serbian Films of the 21st Century“ (Filmski centar Srbije, 2019). Sa Jankovićem je napisao knjigu „Kritički vodič kroz srpski film 2018–2022“ (Filmski centar Srbije, 2023).
Krаjem 2010. godine, beogrаdskа izdаvаčkа kućа Pаlаdin je objаvilа Bаjićev prvi romаn „Ostrvo prokletih“. Romаn „Ostrvo prokletih“ je početkom 2013. godine osvojio treće mesto u kаtegoriji Nаjbolji srpski romаn sа elementimа fаntаstike u okviru Izborа nаjboljeg SF, horor i fentezi romаnа. Ispred Ostrvа prokletih nаšli su se sаmo Kneževićev „Crni cvet“ i „Pekićevo Besnilo“.
Drugi romаn, triler „Žutа kаbаnicа“, objаvio je u junu 2013. godine. Ovaj roman je ušao u širi izbor za NIN-ovu nagradu. Magazin za promociju čitanja Bookvar je korice romana „Žuta kabanica“ proglasio za najbolje korice knjige domaćeg autora u 2013. godini. Treći roman, takođe u izdanju Čarobne knjige, „Jedno đubre manje“, svoju premijeru je imao 25. oktobra 2015. godine, na šezdesetom Međunarodnom beogradskom sajmu knjiga.
Roman u nastavcima „Crveni sneg“, počeo je da izlazi na sajtu www.beforeafter.rs u oktobru 2015. godine.
Bajić je za Lagunu objavio romane: „Smrt u ružičastom“ (6. april 2021. godine) i „Umri, ljubavi!“ (12. jul 2023).
Ja pratim Bajićev rad skoro deceniju ipo. Još iz vremena dok smo zajedno pisali za „Yellow Cab“. Nema većeg posvećenika kad je popularna kultura u pitanju. On drži žanr u malom prstu. Sa razlogom je izrastao u jednog od najpoznatijih filmskih kritičara. A sa ovom knjigom, konačno je izrastao i u velikog pisca. Njegovi prethodni romani, „Žuta kabanica“ i „Jedno đubre manje“, značajni su za srpsku žanrovsku kniževnost, jer su svojevrsni pioniri novijeg krimi-talasa. Tek posle tih njegovih romana na domaćoj umetničkoj sceni kreće pravi jedan bum crime/thriller/mystery žanra. Najpre u kinematografiji, a onda i u književnosti.
Đorđe Bajić je kao autor mnogo napredovao u odnosu na svoje prethodne romane. Prvenstveno stilski i literarno. „Smrt u ružičastom“ se čita sa lakoćom ne samo zato što je prepuna uzbudljivih obrta, nego pre svega zato što je to kvalitetno napisano štivo. Ne postoji nijedna stilska neravnina, rečenice su poput reke. Uljuljkaju nas u radnju, nose nas najpre mirno, a onda sve uzburkanijim ritmom do neizvesnog kraja. To je pravi čistokrvni kriminalistički roman. Ne kao kod mnogobrojnih domaćih glavnotokovaca koji triler žanra kao da su se stideli poput kuge, pa su krimi elemente u svoje romane ubacivali na kašičicu. Bajić ima krimi roman u pravom smislu te reči. Sa pandurom koji rešava zamršen zločin, sa gomilom sumnjivaca i lažnih tragova, sa akcijom i krvavim scenama. A sve to lepo napisano, da razbije sve one predrasude koji današnje krimiće neopravdano povezuju sa hard-boiled trešom.
„Smrt u ružičastom“ ima sve ono što treba da ima dobar krimić. A to pre svega znači dobar zaplet i neizvesnu završnicu. Ubistvo u vili na Dedinju sa kojom otpočinje priča, a u kojem je naizgled sve jasno jer imamo pouzdane svedoke i glavnog osumnjičenog u bekstvu – samo je početna varka koju će Bajić, kako radnja bude odmicala, a u maniru najnapetijih trilera, pretvoriti u nešto sasvim drugo, u nešto neočekivano. Mnoge nove misterije će se izroditi iz tog početnog zločina. Mnoge nove nedoumice će isplivati. A sve će se baš najviše zakuvati na kraju. Glavni junak, inspektor Nikola Liman, jeste pomalo klišeiran u smislu što vodi ljutu borbu sa duboko ukorenjenim alkoholizmom, a i disfunkcionalni brak mu je pred raspadom. Ali, veštom autorskom intervencijom, Bajić je u ovog pandura ipak uspeo da ugradi i puno toga osobenog. Inspektor Liman je u dovoljnoj meri svoj i autentičan, kao što, uostalom, i čitav roman nosi jak lokalni pečat. To je autohtoni domaći triler koji se dešava na ulicama Beograda, sa domaćim likovima koji se prezivaju na ić. I sve funkcioniše jednako dobro kao u stranim trilerima.
Naročito su me oduševili sporedni likovi. Čitava plejada neverovatno dobro isportretisanih sporednih likova koji priči i zapletu daju najveći zamajac. Bajić ne pribegava onim trikovima kojima pribegavaju mnogi strani krimi autori, a koji se ogleda u preteranom pribegavanju nasilju, krvi i šokantnim scenama. On svoju napetost gradi na realističan način, kroz kompleksne odnose između mnogobrojnih likova. Surovi kriminalci i ulične bitange koje su društvene okolnosti preobrazile u ugledne biznismene. Korumpirani i bolesno ambiciozni političari koji na ljude ispod sebe gledaju kao na šahovske figure. Prljavi policajci čija sujeta i odavno poljuljani moralni kompas više sabotiraju kriminalističke istrage od bilo kojih kriminalaca. Platinaste lepotice koje žive svoje lažne rijaliti živote...
Iako plod čiste fikcije, sa zanimljivim zapletom koji prvenstveno ima ulogu da nas kao čitaoce zabavi, „Smrt u ružičastom“ ipak donosi neke univerzalne poruke koje se tiču i one stvarne društvene dekodentnosti koja čini našu realnost. Poput skandinavskih krimića, i ova knjiga ukazuje na mnoge društvene i socijalne probleme. Bajićev ružičasti svet ima zastrašujuće sličnosti sa našom nimalo ružičastom stvarnošću.
Ovaj roman nije samo triler, već je realna slika našeg društva u kojem živimo. Kriminalci, korumpirana vlast i sudstvo, devojke koje izgledaju kao žive lutke, žuta štampa koja krv pije za exluzivu... Glavni lik, inspektor Liman mi se najviše dopada jer nije klasičan primer egomanijaka, kakva je većina inspektora u krimi romanima. Sporednih likova ima bas dosta i svi su dobro obrađeni i predstavljeni. Zapleti, mnoštvooo zapleta, a tek rasplet će vas "oduvati". Od mene preporuka...
Knjiga koja može da posluži kao definicija fraze cozy crime. Uživao sam sve vreme čitanja. Sviđa mi se kako Bajić ima ljubavi i razumevanja ka svojim likovima. Ovde ima i tajkuna i pandura i sponzoruša i advokatica i striptizeta i mafijaša i čega sve ne. Navikli smo, nažalost, da autori često pišu mračno i snishodljivo o ovakvim likovima, ali Bajić to ne radi ni u jednom trenutku i podrazumeva dušu ispod svake fasade, i to čini jednu knjigu o ubistvima vrlo toplom, slatkom i divnom.
Bajić uživa u žanru i klišeima koje on nosi sa sobom (a uživam i ja). Misterija bi mogla biti malo bolja, no ajde, svakako mi je prijala. Definitivno želim još da čitam o Nikoli Limanu.
Zabavno mi je bilo i što pratim podkast čiji jedan od voditelja je autor, i tačno sam mogao da čujem kako bi izgovorio neke rečenice, Bajić zaista prati ono Vukovo "piši kao što govoriš". Na tu temu, kad će novi Filmoholik?
Ružičasta boja simbolizije svetlu budućnost, ljubav, nevinost, u psihologiji nadu. Za Ivanu Ružić predstavlja mrak, crnilo, smrt...
Kao devojčica živela je siromašnim i teškim životom. Otac alkoholičar, majka priprosta žena koja je trpela ponižavanja i uvrede. Ivana sanja svet u ružičastom. Sanja lep i lagodan život, raskoš, bogatstvo. Dobiće takav život, ali će to platiti svojim životom.
Ivana umire tajanstvenom smrću. Inspektor Nikola Liman mora što pre rešiti taj slučaj koji izaziva veliku medijsku pažnju. Ko je ubio Ivanu? Zašto? Da li je imala neprijatelje? Da li su joj pored osoba koje su je svakodnevno okruživale neprijatelji i bili potrebni?
Od prve stranice se oseti da ovo delo ne dolazi od pisca amatera. Autor je izgradio maestralne likove koji u svakoj sceni briljiraju, kako glavni, tako i sporedni. Svojim veštim perom nas upoznaje sa svim njihovim karakteristikama, vrlinama, manama. Isprepletava prošlost i sadašnjost, upoznaje nas sa Ivaninim životom, koji je bio jako misteriozan i interesantan.
Radnja knjige je dosta realna. Živopisna slika vremena i društva u kome danas živimo. Vlast, politika, moć i novac koji otvara sva vrata. Sam zaplet je dosta interesantan, a kada klupko krene da se odmotava, imaćete utisak da čitate delo nekog inostranog priznatog književnika. I molim vas, nemojte ovog čoveka spajati sa bilo kakvim Nesbeom, Kobenom.. on ima svoje ime i prezime. Đorđe Bajić.
Kritike: nedovoljan opis likova i mesta dešavanja radnje, bespotrebni detalji koji mene kao čitaoca ne interesuju (gde se nalazi turšija, da li je auto star ili nov..) čak mislim da bih knjigu skratio za jedno 50/80 strana, sa malčice moćnijim krajem.
Kada sve oduzmem i saberem, Đorđe je vredan pomena i čitanja. Inspektore Nikola Liman, do nekog sledećeg slučaja!
Na naslovnici je roman odmah upoređen sa Nesbeom. Marketinški dakako, ali moje skromno znanje o Norvežaninu može da potvrdi da je Bajić naš majstor za krimiće. Za moj ukus - bolji od gorepomenutog.
Bajić je u Laguninim redovima napravio bum napisavši svojevrsni prednastavak (engl. prequel) o inspektoru Nikoli Limanu, daleko zanimljivijem od onog inostranog na slovo H. U romanu u kome istražuje smrt Ivane Ružić, beogradske bogatašice koja je “slavu” stekla vezama sa tipovima iz podzemlja, Liman se bori i sa nekim ličnim demonima. Taj uvid u njegov i personalni i poslovni život je meni idealan.
Roman je “našao” put do mene u vreme kada smo, pored onih o pandemiji, bombardovani i vestima o kojekakvim kriminalcima, što mene odmah vuče na zloslutne devedesete u državi koja je nestajala. Kako je Ružićeva “potekla” odatle, moje interesovanje je raslo sa svakom narednom stranicom. Isprva sam mislila da će priča biti predvidiva i da ćemo samo juriti za ubicom. Prevarila sam se. Bajić je stvorio mrežu naizgled jednostavnih laži, da bi ih na kraju upleo u jednu. Tako je sama Ivana, sa svojim bivšim i sadašnjim, spremačicom i rođakama dala kompletnu sliku njenog kratkog, a burnog života.
Preplitanje tih veza sa uvek upitnom relacijom policija - vlast dala je kompletnu sliku rešavanja jednog zločina. Zaista verujem da, kada su u pitanju velika imena umešana u poslove na margini, neko sa vlasti umeša svoje prste jer ili duguje nešto ili će na kraju profitirati. Naravno, u realnosti ne pobedi uvek pravda, a i mi ne možemo znati da li su naše sumnje osnovane, ali je vraški zabavno čitati o spletkama na ovom polju.
Imala sam prilike da sa autorom podelim svoja zapažanja i mišljenje kada mi je preostalo samo čitanje finala. Drago mi je što je moj utisak pozitivan i što se nisam razočarala. Gdine Bajiću, radujem se nekoj Vašoj narednoj priči.
Svi mi koji volimo da čitamo trilere, znamo koliko je teško naleteti na neki dobar. Na svaka tri-četiri loša naletim na neki koji je,makar, podnošljiv. Mahom su pojednostavljeni do bola, kako radnjom tako i stilom, pisani svedenim jezikom, kratkim, prostim rečenicama (kao da ih je pisao Tarzan, taj gospodar džungle, za Čitu, a ne pisac, taj gospodar reči, za čitatelja), likovi su plastični i jednodimenzionalni, često više od imena i prezimena ne saznamo ništa više o njima.
Kod Bajića to nije slučaj. On čak i sporednim likovima daje živost i životnost, a to radi na veoma znalački i vešt način da ne uspori radnju ili da ne postane dosadan. Ono što Bajića izdvaja ne samo od domaćih već i stranih pisaca krimića jeste njegova izuzetna posvećenost delu, stručnost i poznavanje jezika žanra. Što se toga tiše svaka Bajićeva knjiga može poslužiti kao udžbenički primer dobro napisanog krimića. Ako želite da naučite kako se piše dobar triler, onda čitajte Đorđa Bajića.
Plus što su njegovi romani smešteni u današnju Srbiju i nama poznato okruženje i društvo, pa nam je sve to zanimljivije i interesantnije nego oni koji se dešavaju u tamo nekim Laponijama, Islandima, Malmeima…
Od mene trojka za trud. Pozitivna strana romana je ta što se stranice okreću same od sebe i to što knjiga ne dozvoljava da bude ostavljena. Ali... autor se koristio svim mogućim stereotipima. Nijedan lik ne odskače odnosno pri samom upoznavanju likova stekao sam odmah utisak šta od svakog mogu da očekujem, a nije da nisam želeo da me barem jedan iznenadi, ali nijedan nije u tome uspeo. I samih likova ima previše i u početku sam često morao da se vraćam na sam spisak likova, što mi je bilo zamorno. Ako uzmem slobodu da ovaj roman uporedim sa supom (isključivo radi poređenja i bez zle namere) onda je ona prezasićena. Stekao sam utisak da je autor u roman stavio sve čega je mogao da se seti i toga je, za moj ukus, previše. I situacije u kojima su se likovi obreli nisu ostavile poseban utisak na mene. Svakako, dajem podršku autoru u daljem radu.
U prelepoj vili na Dedinju ubijena je žena. Lepotica plave kose Ivana Ružić, bivša je supruga ozloglašenog tajkuna Vida Koraća. Pronađena je u svom krevetu, ubijena jednim hicem u srce.
Nikola Liman je najbolji inspektor beogradske policije. Pronaći ubicu povereno je njemu, njegovom partneru i dvojici policajaca sa kojima se jedva podnosi. Mirna je svedok događaja. Smeštaju je u sigurnu kuću koja već prve noći više nije sigurna i glavni osumnjičeni pokušava da je ubije.
U policiji postoji krtica.
Politika, moć, kriminal, droga, tabloidi.
Klupko se lagano odmotava i inspektor Liman vrlo brzo rešava slučaj. Ostaje samo da reši motiv. Ubistvo ili ipak ne?
Meni je ovo druga Bajiceva knjiga koju sam pročitala. Kako sam bila oduševljena Žutom kabanicom tako sam i ovom. Žao mi je jedino što sam prvo čitala drugi pa treći deo trilogije a prvi još uvek nisam. Mada ni to nema veze jer se mogu čitati i kao samostalne knjige.
Meni se dopalo sve. Djordje nas vešto vodi iz zapleta u zaplet i na kraju je napravio fenomenalan rasplet. Pitko, čitko, fenomenalan stil pisanja. U ovoj knjizi sve je potaman, nicega premalo ničega previše.
Uživala sam od prve do poslednje stranice. Uživala sam toliko da sam knjigu bukvalno pročitala za dan jer svaka stranica vuče na čitanje. Želite saznati ko i zašto.
Odlična, čista petica i ogromna preporuka za čitanje. Iskreno se nadam da će ova trenutna trilogija prerasti u serijal i da će nas Djordje uskoro obradovati novim slučajem inspektora Limana 😍
Pisao sam ranije na temu šta čini jedan dobar triler. Da brzo zainteresuje čitaoca, da sve vreme ide napred, da ne bude predvidiv, da kraj ne bude neverovatan. Da li Smrt u ružičastom ima sve to ? Čini se da ima. Tu je veliki broj likova što malo usporava radnju ali je nikako ne zaustavlja i sve je u funkciji priče. Uostalom ako već postoji poređenje Bajića sa Nesbeom, da kažem da mi se ova knjiga više dopala nego par knjiga od Nesbea koja sam čitao. Ukupno uzevši priča je dobra, tu je detaljna razrada likova, zatim pojedinačnih scena bez pretrčavanja preko uz posvećivanje prostora svakoj baš koliko je potrebno. Tu je mračna atmosfera kakva baš dolikuje trileru, pa ako se sa svim navedenim čitalac saživi, užitak je zagarantovan. Bila je jedna loša kritika na Smrt u ružičastom na FB na koju se i sam pisac osvrnuo. Zamerka je bila da je rasplet predvidiv. Ovo je međutim pitanje koja zavisi od samog čitaoca i njegovog iskustva kada su u pitanju trileri.
Dobar savremeni beogradski triler, dopao mi se. Obrti stižu već po rasporedu za žanr, uglavnom uspešno neočekivani - bar meni, mada im se neki elementi daju prilično rano naslutiti (što me je dovelo do par interesantnih pogrešnih teorija).
"Smrt u ružićastom" je roman koji naprosto pruža sliku. Vidiš svaku scenu, doživiš svaki lik. Apsolutno filmičan sa dobrim zapletom i slojevitim likovima. Nakon "Žute kabanice", koja je jedna od mojih najomiljenijih knjiga sa efektnom koricom i naravno pričom koja naprosto vuče, "Smrt u ružičastom" je nastavak uzbudljivih romana Đorđa Bajića. Sjajan pisac i sjajan lik. Jedva čekam nastavak.
Prvi put se susrecem sa Bajicevim pisanjem i mogu reci da mi se stil pisanja dopao. Kao sto je i na koricama napisano mene je u nekim momentima samo pisanje podsetilo na Nesbea. Jedina mala zamerka moja je ta sto sam već na polovini knjige mogla da pretpostavim ko je zapravo krivac za samo ubistvo ali dobro, nije to ništa toliko strasno. Knjiga svakako drži pažnju i definitivno ću nastaviti da čitam Bajiceve romane!
Očekivala sam više od romana. Radnja je dosta predvidljiva i nema mnogo zanimljivih obrta. Nadala sam se nekom preokretu na samom kraju, koji će da unese malo dinamičnosti u roman, međutim nije ga bilo. Takođe mi se nije svidelo to što je priča puna klišea. (Glavni Inspektor alkoholičar sa lošim brakom, odnos vlasti i kriminala itd). I možda najveća zamerka- provlačenje gej para kroz ceo roman. Vidim da je to postala redovna pojava, čak i u domaćoj književnosti. Likovi su dobro urađeni kao i njihovi međusobni odnosi kroz ceo roman. Omiljeni lik mi je Ivana, a najmanje simpatičan mi je Korać, naravno. Sve u svemu, nije loš triler, lep za čitanje, postepeno upoznavanje likova. Ali bez prevelikih očekivanja.
Dvojka samo zato što je potreban trud i upornost da se napiše roman. Početak je zaista obećavao, ali razrada, a pogotovo kraj je totalni fijasko. Kraj romana je jedan neverovatan ružičasti balon, neverovatniji od loše naučne fantastike, sklopljen od radnji i dijaloga koji skoro pa vređaju inteligenciju čitaoca, prepun patetike koja je toliko bolela da sam potpuno zaboravio početak romana koji je zaista bio sasvim solidan. Ukratko, prešećerena limunada.
Pet zvezdica, ne zato sto sam ljubiteljka žanra, ne zato što sam oduševljena svim prethodnim romanima, niti zato što je Bajić jedna predivna osoba... Pet zvezdica jer se roman ne ispušta iz ruku, čitajući ga u svojoj glavi sam imala ceo film, a ishod ili ko je ubica nisam ni pretpostavila pre nego sto je obznanjeno.... Bravo i jedva čekam sledeći
The crime genre is really coming to life around the world, and finally, there is a Serbian representative! You know that feeling when you start reading a book because everyone hyped it up and you don't really expect it to live up to the hype? It's not this one. I was wondering why everyone liked it so much, so I gave it a go. You can't really put it down because just when you think you know who the killer is or what the heck is going on, the plot changes directions and you're stuck with another chapter, and another, and another... I love the attention to details and little clues here and there that really immerse you in the story, and you'll end up trying to solve the murder yourself, thinking you'll outsmart inspector Liman. Can't wait for another book about that man!
Moram da priznam da sam očekivao više od romana u samom startu. Razlog tome je verovatno to što “nije bio momenat” kada sam ga uzeo u ruke a i način na koji mi je roman predstavljen. Naravno, roman je daleko, daleko od lošeg, i vidi se da Bajić nije juče ušao u književne vode. Ono što treba pohvaliti je svakako atmosfera. Intencija da se stvori jedan težak, ako tako mogu da se izrazim "opterećujući" ton pisanja je ostvarena u potpunosti. Što se jezika i rečenica tiče, možda nije upotrebljen meni baš najdraži stil ali nema se ni tu šta posebno zameriti, to je ipak stvar ukusa i ličnih čitalačkih preferencija i Bajić tu nikako nije podbacio. Ipak, ono što mi je možda malo falilo, a što je veliki problem domaćih trilera je malo snažnija i upečatljivija finalizacija romana. Triler poput ovog trebalo bi da ima uzlazni tok, događaji bi trebalo da budu tako izloženi da prate uzlaznu crtu do svoje konačne kulminacije praćene preokretima. Ovde već iza polovine priče dobijamo praktično rešenje na tacni, što je za mene u velikoj meri oduzelo pečatu koji su finalni događaji imali nameru da ostave. No i to je stvar lične preferencije, tako da to ne treba da vas odvrati od čitanja. Naprotiv. Kriminalistički noar je konačno zaživeo i u Srbiji i Bajića ne treba gurati u epitet “srpskog Ju Nesbea” jer ovo ima potencijal da bude jedan serijal koji nosi zaista drugačiji pečat, i naš je.
Drago mi je da vidim da je žanr konačno oživeo kod nas, i da polako dobija svoje mesto u domaćoj književnosti. Bajiću pohvale i motivacija da nastavi dalje u istom smeru. Čitaćemo ga i dalje!
Lako se čita, priča teče, brzo se povezuju likovi, iako sam posle prve strane mislila da će mi biti potrebna večnost dok shvatim ko je ko. Nikakav specijalan dramatičan obrt, simpatična priča. Za mene je apsolutno svaka stavka bila predvidiva, ako je nisam odmah pogodila, mogla sam da naslutim, ali mi to ne smeta, jer sam roman po sebi nije savršen i ne mogu ga porediti sa svojim omiljenim trilerima i ne očekujem da će me ostaviti bez daha. Poetska pravda, koja teško da se može ikada desiti u realnom svetu, svakako mi kvari utisak. Odlično razrađeni i osmišljeni likovi, možda na sekundu bude previše svega, ali za nas koji smo gledali latinoameričke sapunice to nije problem. Celokupan utisak mi je osrednji, preporučila bih je za čitanje onima koji tek ulaze u svet trilera.
#podrška domaćim autorima Savremeni srpski triler ili (još bolje) scenario za neki budući film. Sve je tu - sprega kriminala i politike, žuta štampa, nasilje, poremećeni odnosi, ali ipak... sve u svemu, originalna i dobro vođena priča, koja drži pažnju.
U granicama očekivanog. Standardne figure srpske trash stvarnosti upakovane na odgovarajući način. Zaplet osrednji, stil konvencionalan. Brzo se čita. Roman za 3*.
Interesantna priča, ali na kraju sasvim prosečna. Uz dužno poštovanje, ovaj roman ne može da se poredi sa romanima skandinavskih pisaca. Zanima me šta će biti dalje, tako da ću nastaviti serijal…
Death in Pink was an absolute thrill to read, pun intended. You are kept on the edge of your seat from start to finish with everything from murder and manipulation to deception and political corruption. Bajic definitely kept me on my toes and had me wary of everyone with each new piece of evidence.
Following protagonist Detective Nikola Liman you are shown the dark side of Serbia's corrupt society and just how that corruption hinders justice as he attempts to solve the complicated mystery of Ivana Ruzic’s murder.
Though this book involves many different characters that are sometimes hard to keep track of, I felt that they only propelled the story further. I especially appreciated the list of characters at the beginning of the book which was quite helpful to reference at times.
Even if you are not a fan of murder mystery thrillers I would highly recommend giving this book a chance with its overlapping storylines and many plot twists. It's a book you just won’t want to put down!
Death in Pink is an engaging mystery-thriller full of action, deception, and plot twists. The story centers around the mystery of Ivana Ružić’s murder on a snowy December evening. From there, we’re introduced to a huge cast of characters who all have something to hide.
Overall, this is a great read if you love detective mysteries that keep you turning the pages for more. It’s easy to read, entertaining, and will keep you guessing until the climactic end. I particularly loved the flashbacks that gave us a deeper glimpse into who Ivana was behind the glamorous, overly-produced mask.
The main critique I have is that there are quite a few characters in this story, so it took me a bit to learn who was who. Thankfully, the author includes a handy list of characters at the front for reference.
Pravo je čudo koliko nevolja može izazvati plavokosa barbika - ovo mi je palo na pamet kada sam završavala čitanje ,,Smrti u ružičastom". U svakom smislu. ,,Smrt u ružičastom" je ispunila moja očekivanja. Inače ne volim romane gde se radnja vrti oko glamuroznim lepotica povezanih sa kriminalcima, ali ovaj roman mi je jako legao. Zašto? Zato što takva radnja zahteva slojevito objašnjavanje veza kriminala i korupcije, potkopavanje policije iznutra, prljavih radnji u vrhu koje su povezane sa policijom, advokatima, biznisom. Takva tema treba da se obradi jako dobro, što je Đorđe uspeo. Od samog početka me je kupio. Knjiga mi je bila zanimljiva od prvog poglavlja. Oduševila sam se vladanjem pripovedanja, što pokazuje da je Đorđe neko ko itekako zna šta radi. Oni što mi se posebno dopao je vokabular. Da, vokabular. Obraćam pažnju na te nesvakidašnje sitnice i igra reči koju autor koristi je bila sjajna. Radnja nije bila toliko jeziva i napeta, donekle sam i pogodila šta će se dešavati, dok su mi neki delovi bili u potpunosti nepredvidivi. Takođe mi se jako dopala karakterizacija. Đorđe je jako dobro izgradio likove i pokazao njihovu jako čudnu prirodu. Svi likovi su mi bili baš čudni i samim tim zanimljivi. Pored Nikole Limana, Danijel mi je bio jedan od najzanimljivijih likova, zbog te svoje opsesije da bude 'spasitelj' ženama. Baš kao što nasmejane barbike u kutiji izazivaju divljenje devojčica koje ih priželjkuju, tako je Ivana Ružić privlačila ljude različitog sloja kriminala, pa čak i one iz zakona. Na njoj je bilo mnogo plastike. Osmeh joj je bio isprazan i lažan, ali ipak je imala dušu, po onome što govore njeni najbliži. Zastala sam u jednom trenutku i zapitala se kakav splet okolnosti pospe magnete po jednoj ženi da privlači takve ljude, takve događaje... Siromaštvo u detinjstvu i želja za novcem se plaćaju jako skupo, ali ne u toj valuti. Jedina zamerka koju imam se čak ni ne tiče samog romana. Ne razumem zašto se Nikola Liman poredi sa Harijem Huleom. Imamo Đorđa Bajića i Nikolu Limana, tačka. Dovoljno nam je. Nikola Liman, iako ima po neku osobinu Harija Hulea, je zapravo daleko drugačiji od njega. Nikolu Limana zapravo mnogo lakše zavolimo i mnogo nam je bliži nego Hari Hule. To ne znači da Đorđe nije dobar pisac, baš naprotiv. Đorđe ima originalan stil pisanja, čak ne koristi ni skandi stil, niti ovo podseća na skandi roman. Samim tim što se povlači paralela, čitaoci mogu očekivati nešto sasvim drugo i da se na kraju razočaraju u roman ne zbog prevelikih, već pogrešnih očekivanja. Zaista sam uživala u ovom romanu od početka do kraja. Ni u jednom trenutku mi nije bilo dosadno ili mučno za čitanje. Stranice se prelaze jako brzo. ,,Smrt u ružičastom" je definitivno nešto dobro i originalno.
“Unravel the lies, and you will find the truth!” This book kept me on my edge the entire time! I couldn’t put it down! Who is the murderer??? What a spin!