Tematika priča je raznovrsna i tiče se, između ostalog, najviše partnerskih, porodičnih odnosa, emigrantskog života, kao i žrtvovanja i zanemarivanja ličnih potreba zarad „sveopšteg mira“ u svakodnevnim odnosima. Napetost raste iz priče u priču, od potrebe prevarene žene iz priče „Sama“ da izvrši samoubistvo do zaključka da je najbolje da se sa smrću muža reši svakodnevne patnje, preko počinjenog ubistva zbog prevare i izdaje u narednoj priči „Idem ća“. Patnja i samozanemarivanje dovode likove do ivice, do graničnih situacija, pa i do smrti. Milica iz priče „Eutanazija ili Bogomdano“ svim snagama pokušava da ulepša život nepokretnoj majci. Zanemarujući sopstveni život umire pre majke. Da pojedine brige ne staju ni sa smrću, autor nam pokazuje kroz lik Rajke koja se na sopstvenoj sahrani i dalje brine kako će se deca i muž bez nje snaći u budućem životu.
Recimo da je najbolja stvar koju za ovu zbirku mogu da kažem ta da se brzo čita, ali to je delom zbog toga što je retko koja priča ovde iole razrađena dalje od inicijalne ideje.
"Slice of life" je prvi utisak koji sam imao čitajući Srđanove priče. Protagonisti kao da su iz našeg komšiluka ispali, u čije smo živote i razgovore instant uvučeni. A situacije u kojima se nalaze su emotivno nabijene, poznate ali opet često neprijatne ili jednostavno - lične i tragične. Samodestrukcija, nezadovoljstva vezom, pritisak roditelja, gušena homoseksualnost, smrt bližnjih... U ovakvom formatu, nema velikog razvoja priče, tu je utisak, ljuto - slatki osećaji, prepoznavanje, i to je to. Over & out. Nema srećnog kraja.
U recenziji na koricama knjige kaže da se knjiga čita u jednom dahu, ali da je taj (uz)dah dubok. Uz obilje priča i ovu nabijenost emocijama, preporučujem pak da se čita malo sporije. Jedva čekam nove priče.
Knjigu sam pronasla na jednoj skorasnjoj razmeni. Paznju mi je privukla prelepa korica, nakon brzinskog prelistavanja vidim i da je unutrasnjost lepo dizajnirana, obican svakodnevni jezik, par psovki i smesnih recenica i odlucim da je ponesem sa sobom. Medjutim, necu je citati ponovo a ne znam ni kome bih je poklonila pa ce sa mnom krenuti na neku sledecu razmenu, da nastavi svoj put. Svega ovde ima - prevare, poligamije, suicidnih misli, smrti, ubistva, homoseksualizma… U odredjenim pricama jasno se vidi taj “jedan korak koji izostaje potreban da bi se sve poslozilo i resilo” ali vecina je nekako nedorecena, nedovoljno razradjena, previse lascivna …