Predstavljaj si, da ti nekdo ponoči ukrade žogo in se jo odpraviš iskat v temen gozd. Kaj če jo je ukradel BAVBAV? Veveriček in vranček skleneta, da bosta izgubljeno žogo našla, pa čeprav bosta morala premagati BAVBAVA.
Čudovito ilustrirana zgodba, ki vso družino nagovarja k pogovoru o strahu; vsakdo se namreč česa boji, celo najpogumnejši.
Mednarodna mladinska knjižnica v Münchnu vsako leto sestavi katalog Bele vrane, v katerega uvrsti najboljše knjige za otroke in mladino preteklega leta. Leta 2019 je bila vanj uvrščena tudi slikanica Bavbav.
Benas Bėrantas (b. 1989) is a Lithuanian author translated into 15 languages.
Among the 10 picture books for children published, he is mostly known for his titles about squirrel Tricky and raven Cherry: "Riešutortas" (eng. Case of a Hazelnut Cake), "Baubaimė" (eng. Mystery of a Missing Ball), "Pirmokykla" (eng. Journey to School), one of them being included in the prestigious White Ravens List.
Benas is also a writer of short stories for adults, which has been published as a collection called "Pirštų galiukais" (eng. With Fingertips).
Jau antra Beno ir Vilijos knygutė apie voveriuką ir varniuką! Šįkart du draugeliai nakvoja vienas pas kitą, žaidžia iki išnaktų ir kažkur praterioja kamuolį. Gal baubas nusinešė. Bet naktį baisu eit ieškot, tai išsiruošia į kamuolio paieškas kitą dieną. Bet beieškant ir vėl sutemsta. O kur tamsu, ten ir baubas, o kur baubas, ten ir baubaimė – baubo baimė.
Nežinau, ar vertint 4, ar 5 riešutais iš 5, vis paspaudžiu tai vienaip, tai kitaip. Protas niurzga, kad gal reik vertint 4, nes knyga labai miela ir graži, bet ne TOBULA, mat perskaičius man atrodo, kad gal pritrūksta aiškios krypties siužete, nes daug visko norima aprėpti, o ir pati ta baubaimė ir kaip ją įveikti nepakankamai išryškinta. Gal net sakyčiau, kad pagrindinė knygos pamokėlė jaunajam skaitytojui (aha, pati matau, ką rašau, ir pati juokiuosi, tššš) yra ne apie tai, kaip įveikti baimes, bet kaip svarbu pranešti suaugusiems, kai kažkur toliau namų išeini – o tai kai paskui negrįžti, visi iš proto eina. :D O ir nuo pat vaikystės labai nemėgau knygų ir filmukų, kurie bando mane auklėti ir mokyti, tai šitas auklėjamasis knygų aspektas, kuris mamoms turbūt pliusas, man yra minusas. Kita vertus, voveriukas su varniuku ne kokie saldūs geruoliai, o padorūs išdykę vaikai, tai kaip ir nėra ko ant jų pykt, nes tas auklėjimas nėra kažkoks prikištinis, o natūralus personažų mokymasis iš savo klaidų ir neklaidų.
Bet kas iš tos kritikos – va, atsiverčiu pažiūrėt į apsimiegojusių varniuko tėvų išraiškas ir prunkščiu, paskui atsiverčiu pažiūrėt į išbalusį iš baimės varniuką ir kikenu, atsiverčiu pažiūrėt į voveriuką ir varniuką, baugiai žiūrinčius pro langą ir bandančius pastebėt baubą ir šypsausi. Vilija Kvieskaitė tobulėja vis labiau, jos personažai vis gyvesni, o subtiliame jos stiliuje atsiranda vis daugiau humoro. Ir kokie puikūs priešlapiai, kur išvardinti veikėjai ir kas ko miške bijo. Ir kaip smagiai saulė tekste bumbsi per kalvas kaip tas dingęs oranžinis kamuolys, kurį vejasi draugai. Tai ką aš žinau, gal jau ir vien už tai, kad knyga tikrai džiugina, galima tuos 5 duot ir negailėt.
Seda ei olnud raamatukogus veel keegi laenutanud, kuigi tundub tore, nii et lugesin siis ise. Oli tõesti tore: sellest, et me kõik kardame midagi, aga hirmul on sageli suured silmad.
Tärkeä aihe, kun jokaista pelottaa ja niiden pelkojen kohtaamisesta mutta jäi mielestäni hieman vajaaksi, eikä oikeastaan pelkoa käsitelty aiheena juurikaan. Ehkä kuitenkin 3 1/2. Ja odotin koko ajan näkeväni mörköpörkön (vaikka olisikin vain ollut toisen mielikuvitusta koko mörköpörkö). Aiheesta on kirjoitettu paremminkin. Kuvista tykkäsin.
Kad man no kaut kā bail, es atceros Mārtiņa Freimaņa vārdus «par to, ka bail pat lielām džungļu lauvām» - vienmēr paliek vieglāk elpot. «Visi no kaut kā baidās, jā, jā! Bailēm lielas acis, pat ja tās aizver.»
Mēs visi no kaut kā mēdzam baidīties. Piemīlīga lasāmviela mazākajiem, patīkama un nesatraucoša toņu gamma ilustrācijās. Vecākiem brīžiem būs īsts mēles mežģis.
Pikku korppia pelottaa, sitten juoksennellaan olavi Oravan kanssa pitkin maita ja mantuja kunnes tulee yö ja vanhemmat löytävät heidät ja sitten pelottaa hiukan vähemmän. Aika joutava kirja tärkeästä aiheesta.
Vaikka saisi parhaan kaverin yökylävieraaksi, voi silti vähän jännittää ja pelottaa samat asiat kuin yksin. Tässä kirjassa oivalletaan, että kaikkia pelottaa joskus jokin.
Slikovnica Baubauk pisca Benasa Bėrantasa i ilustratorice Vilije Kvieskaitė za djecu mlađe dobi govori o prevladavanju straha.
U priči upoznajemo vjeverića Jerka i vranića Graka, kada Jerko dolazi kod Graka u goste. U igri, Grako baci loptu kroz prozor, no prijatelji odluče da je pametnije pričekati do jutra te onda krenuti u potragu. Sljedećeg dana, Jerko i Grako spakiraju sve što bi im moglo biti potrebno u šumi i, bez da ikomu kažu kamo su se uputili, krenu u potragu za loptom. U šumi vrebaju svakakve strašne stvari i životinje, i izbjegavajući ih, dvojac se ubrzo nađe daleko od kuće, a sunce već zalazi. Grakov najveći strah, strašni bauk koji se skriva u mraku, uskoro bi ih mogao dočekati. Ipak, pojavljuje se prijateljska sova i pomaže im pronaći put do roditelja, koji iz dočekaju puni olakšanja.
Ova je priča odličan pokazatelj djeci da se u mraku ne skriva bauk te da su noću stvari jednake kao i danju – iako su u šumi životinje koje su aktivne noću drugačije. Također, važna je pouka ove priče da se svi boje nečega, a to je dodatno naglašeno na početku i na kraju knjige gdje su ukratko predstavljeni svi likovi i čega se tko boji. Osim toga što normalizira pojam straha, ova slikovnica govori i o tome kako se strah može prevladati, ponekad uz pomoć nekog starijeg i mudrijeg.
Kroz ovu veselu priču koja u prvi plan stavlja prijateljstvo i obitelj, djeca upoznaju život šume i neke od životinja koje u njoj žive. Zabavne ilustracije Vilije Kvieskaitė daju i strašnijim dijelovima ove slikovnice vedrinu i čine je užitkom za listanje.