Sa zadovoljstvom sam pročitao najnoviji broj obnovljene „Zlatne serije“, 28. po redu. Ovoga puta su u jednoj svesci obuhvaćene dve regularne epizode „Zagora“ koje čine zaokruženu celinu i koje su ne tako davno premijerno objavljene u Italiji.
U najkraćem: Zagor se u „Sindromu Belzebul“ sukobljava sa hordama zombija.
Priča je svojevrsni nastavak i nadogradnja jedne pređašnje Zagorove avanture koju nisam čitao, ali ovde neko preveliko predznanje nije neophodno - uostalom, kratka rekapitulacija se servirana u pravom trenutku, tako da je to pokriveno.
U svako slučaj, jedno je sigurno: „Sindrom Belzebul“ je pre svega poslatica za one koji vole horor, ili preciznije - zombi horor. Ovde ga ima u izobilju, zombiji su brzi i uporni, tako da hrabri Zagor i njegovi pomoćnici imaju pune ruke posla kako bi spasili sebe i druge.
Crtež je sasvim fin, s tim da mi se nikako ne dopada kao Paolo Bizi crta decu - glavata su i podnabula, baš bizarno izgledaju i nije mi jasno u čemu je problem (tim pre što sve drugo Biziju ide od ruke). Samuel Morola piše korektan scenario, pun akcije, užasa i posveta brojnim filmovima i serijama (spisak pozajmica je podugačak, a obuhvata „Zemlju mrtvih“, „Noć demona“, „Svetski rat Z“, „Igru prestola“, „Crni narcis“...). Jeste sve to kompilacijski, ali meni je bilo zabavno i slatko sam slistio ovu svesku.
Jaka četvorka. Odlična prva polovina stripa, pršti akcija od uvodnih stranica, pa je s te strane jedna od najdinamičnijih avantura kad je Zagor u pitanju. Druga polovina za nijansu slabija i zbog toga četvorka. Bisi odličan, pojedini kadrovi brutalno dobro nacrtani. Sjajan potez Veselog četvrtka da čitaoce obraduje ovom epizodom.