Tajne zanata

by Pavao Pavličić

S više od 100 napisanih knjiga i tko zna koliko održanih književnih susreta, Pavao Pavličić odlučio je svoj dijalog s čitateljima prenijeti u pisani tekst i otkriti tajne svojega spisateljskog zanata i umijeća, ne očekujući da to bude kraj dijaloga, dapače želeći nastaviti i dalje, ali i da knjiga ostane svima onima koji neće imati priliku pitati ga nešto o njegovu pisanju. Tekst je organiziran u obliku triju književnih susreta, i to onih na koje je najviše išao: u osnovnu školu, u srednju školu i kad su ga pozivali da posjeti učenike kakve škole pisanja. Pavličić zanimljivo i duhovito objašnjava kako i zašto piše, ali se dotiče i složenijih tema poput angažmana, društvene uloge literature i sličnih. Autor piše i o svojoj produktivnosti i njezinim razlozima, o vlastitom shvaćanju književnog posla, kao i svega onoga što uz njega ide.

Jednostavno i bez mistifikacije, Pavličić otkriva tajne svoga zanata koje će, ovako otkrivene, možda nekima pomoći da se i sami okušaju u pisanju. Ako i neće, uživat će u zanimljivom, duhovitom i mudrom tekstu o tome što znači biti pisac danas.

248 pages

Expected publication March 1, 2121

About the author

Pavao Pavličić rođen je 16. kolovoza 1946. godine u Vukovaru gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je poredbenu književnost i talijanski jezik, a doktorirao je 1974. tezom iz područja metrike (Sesta rima u hrvatskoj književnosti).
Od 1970. g. zaposlen je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je i danas redoviti profesor na Odsjeku za komparativnu književnost. Književni i znanstveni interesi kod njega su podjednako zastupljeni i isprepliću se. Kao znanstvenika, Pavličića zaokupljaju teme iz starije hrvatske književnosti i literarne teorije. Iz tog područja objavio je veći broj rasprava i nekoliko knjiga: Rasprave o hrvatskoj baroknoj književnosti, 1979, Književna genologija, 1983, Stih u drami, drama u stihu, 1985, Sedam interpretacija, 1986, Poetika manirizma, 1988, Stih i značenje, 1993, Barokni stih u Dubrovniku, 1995.
Književnu karijeru započeo je kao novelist i izdao je tri knjige pripovijedaka:Lađa od vode, 1972, Vilinski vatrogasci, 1975, Dobri duh Zagreba, 1976, te dvadesetak romana: Plava ruža, 1977, Stroj za maglu, 1978, Umjetni orao, 1979, Večernji akt, 1981, Slobodni pad, 1982, Trg slobode, 1986, Rakova djeca, 1988, Koraljna vrata, Diksilend, Kruh i mast,1996...
Neraskidiva veza Pavličićeva znanstvenog i književnog interesa može se i "pročitati" iz njegovih romana. Naime, gotovo svi njegovi glavni junaci imaju nekakve veze s njegovim zvanjem. Tako u romanu Koraljna vrata filolog odlazi na Lastovo pregledati stare spise među kojima će pronaći dva izgubljena pjevanja Gundulićeva Osmana. U Rupi na nebu glavni lik je prevoditelj (Pavličić je prevodio talijanske dolcestilnoviste) koji otkriva zagrebačke gornjogradske podzemne hodnike, a u njegovom posljednjem romanu Numerus clausus u središtu pozornosti je student književnosti kao pripovjedač i njegov prijatelj, student medicine.
Već u Pavličićevoj novelističkoj fazi (treća zbirka pripovjedaka Dobri duh Zagreba) primijećena je stanovita promjena u njegovom pisanju koja je postala njegova trajna odlika: miješanje fantastike i postupaka karakterističnih za kriminalistički roman. Naime, u osnovi većine Pavličićevih romana je struktura enigme, a fantastične elemente koristi pri stvaranju zapleta. Osim strukture enigme i fantastičnih elemenata, u njegovim romanima uočljivi su i postupci karakteristični za tzv. zabavnu književnost: dinamična fabula (puna neočekivanih obrata), jednostavan izraz, plošni likovi, odnosno likovi svedeni na funkcije koje imaju u strukturi zapleta.

Reviews

[secret_place_of_books · Rating 5 out of 5]

,,Zato sam ja ovdje toliko govorio o sebi i zato sam uzeo slobodu kazati ponešto i u ime drugih pisaca svoje generacije i starijih. Mi smo zapravo povijest, mi smo iskopine iz jednoga prošlog vremena, pa možda i nije loše da ostavimo svjedočanstvo o tome kako je to nekad bilo.”

[Mateja Vukmir · Rating 4 out of 5]

Susrela sam se s Pavličićem kao srednjoškolka na književnom susretu u našičkoj gradskoj vijećnici. Ne znam povodom čega je susret bio organiziran, ali sam sigurna da ga nisam ništa pitala. Sjećam se da sam mu na kraju susreta gurnula u ruke svoj primjerak "Večernjeg akta" (bio je iz antikvarijata, izrauban - nadam se da ga je to razveselilo), potpisao mi ga je uz jedan "Srdačno" na koji sam uvrnula nosom, i sjećam se da je govorio o Dunavu. Pavličić, čini se, uvijek govori o tom svom Dunavu. I u ovoj knjizi na dirljiv način Pavličić opisuje svoje bivanje piscem uspoređujući ga s ljubavlju prema Dunavu. Kao i književnost, i Dunav ga je oduvijek privlačio, htio mu je biti blizak, htio je biti dobar plivač, uroniti u njegove dubine. Iz istog razloga počeo je i pisati. Osim početaka, u knjizi "Tajne zanata" odlučio se prisjetiti i pitanja koja su mu postavljana na raznim vrstama književnih susreta - onih u osnovnoj školi, srednjoj i školi pisanja.

Više na: http://ggirrrl.blogspot.com/2021/05/m...

[Ana · Rating 5 out of 5]

"Evo, ja sjedim za stolom, preda mnom je moja nova knjiga, cvjetni aranžman i čaša vode, dok vi sjedite u auditoriju. Izvolite, pitajte, a ja ću odgovarati."
Ovom knjigom nas Pavličić uvlači u središte njegovog književnog iskustva, pisanja, dijeljenja njegovih mišljenja i osjećaja javnosti i čitateljima. S piscem učimo o osnovama pisanja književnog teksta, pitanjima koje javnost postavlja piscima. Pavličić svojim opisima inspirira na pisanje, tjera da uzmemo olovku u ruke i krenemo pisati knjigu. Pošto sam ljubiteljica tajni koje skriva svijet književnosti, ova knjiga ih je otkrila, razjasnila mi stranu pisaca za koju mnogi ne znaju, kao što dosad neke nisam ni ja znala. Također, želim čitati još Pavličićevih knjiga!
"I, onda mi netko priča o kraju književnosti, danas, kad svi pišu i svi čitaju? Ma, dajte, molim vas, budite ozbiljni, kakav kraj, kakvi bakrači!" ♡