Bog ne zalazi u moju mahalu. Šalje vjetrove u patrolu. Zimi se privuku s juga, isprazne ulice svojim toplim mokrim jezikom. Djeca kroz prozore vire u svoju buduću prazninu žućkastu kao stara fotografija. U tim uskim ulicama veliki snovi imaju smrtni ishod. Zato se na prstima tiho sanja u tim kućama.
Marko Tomaš rođen je u Ljubljani 1978. Iz Ljubljane seli u Mostar, iz Mostara u Sombor, da bi se, opet preko Mostara, gdje postaje jednim od osnivača 'Alternativnog instituta', udruge građana za multimedijalne umjetničke projekte i urednikom časopisa Kolaps, prebacio u Zagreb, a potom i u Split, gdje danas živi i radi, između ostalog kao voditelj programa i 'duša' specijalizirane knjižare Utopija. Poeziju, prozu i novinske tekstove objavljivao je u domaćoj i regionalnoj periodici. Objavio: L’ Amore Al Primo Binocolo (s Mehmedom Begićem, Nedimom Ćišićem i Veselinom Gatalom), Tri puta trideset i tri jednako (s Mehmedom Begićem i Nedimom Ćišićem), te samostalne knjige pjesama S rukama pod glavom, Mama ja sam uspješan, Život je šala i Marko Tomaš i druge pjesme.
"Još uvijek mislim da sam dječak koji će jednom živjeti u Parizu. To će biti kad odrastem. Živjet ću pored mora i veći dio vremena provoditi na brodu." 💘
Na usnulom peronu beskućnici prebrojavaju sitan novac. Psuju sebi u bradu. Ispraćaju prezrivim pogledom kako pripito dotjerujemo noćašnje utjehe, mahanjem zaustavljamo taksi i poput utvara odlazimo u zagrebačku maglu naših života.
This entire review has been hidden because of spoilers.