Pa onako, ništa posebno. Više sam očekivala. Pisana je vrlo jednostavnim stilom, povremeno i pojednostavljenim, rekla bih, što knjigu čini vrlo pitkom za čitanje. Dakle, tu već dobija od mene i plus i minus, na neki način. Sama tematika i način obrade nisu posebna novina u savremenoj književnosti, mada je za mene novina bila to što sam čitala nešto što dolazi iz pera jedne njemačke autorke, te me je upravo činjenica da takva tematika dolazi iz pera njemačke autorke zapravo iznenadila. Međutim, iako osvježenje u tom smislu, ono je dodatno značajno jer je potvrdilo i osvijestilo određene predrasude koje sam imala.
Ono što bih, svakako, izdvojila jeste da iako roman drži pažnju i pročita se prilično brzo, što je i kod mene bio slučaj, uprkos brojnim pauzama usljed svakodnevnih obaveza, već sad, neposredno po završetku, potpuno sam zaboravila ime i priču prve protagonistkinje (što govori o površnoj razradi likova). Takođe, pretjerano me ne zanimaju savremeni muško-ženski odnosi koji u sve većem obimu postaju svojevrsno usiljeno, iskarikirano i gotovo namjerno kontriranje (da ne kažem baš pomodarstvo) ne samo konvencionalnoj porodici nego generalno ljubavnim odnosima koji postaju sve promiskuitetniji. Možda namjera autorke uopšte nije bila ta, štaviše, iz samog opisa knjige očigledno je više željela da piše o ženskoj usamljenosti, strijepnjama, preispitivanju životnih izbora i slično. Međutim, na mene je ostavila upravo suprotan utisak, a to je da mnogi danas nisu spremni da rade na sopstvenim odnosima, ne razumiju da ljubav podrazumijeva i davanje (voljeti je glagol), ne shvataju da su sami odgovorni za vlastite emocije (samim tim ne žele za njih preuzeti odgovornost), nemaju strpljenje i potrebnu posvećenost da rade na ličnom razvoju i unapređenju kvaliteta odnosa sa drugima, žele instant rješenja,..
Sam naslov, zapravo, djelimično potvrđuje prethodno napisano, te je u jednom dijelu nešto slično i poentirano:
"Ljubav nisu osećanja.
Ljubav nije romantika.
Ljubav je delo.
Ljubav se pokaže tek u slučaju opasnosti."
Istovremeno, lična nesigurnost i nedostatak asertivnosti i uopšte izbjegavanje otvorene komunikacije uglavnom su glavni krivci međusobnog nerazumijevanja, nezadovoljstva i, posljedično, neuspjeha u partnerskim odnosima,..
Posebno su mi zanimljive posljednje dvije priče čije su protagonistkinje rođene sestre. U njima je vidljiva direktna veza i snažan uticaj odrastanja i porodičnih odnosa, konkretno bračnih odnosa među roditeljima na njihove kasnije ljubavne "anomalije", ali i mnoge druge odluke, što je, svakako, vrijedno dodatnog razmišljanja kojem se autorka ne prepušta.
Željela sam s vama podijeliti još dva zapažanja. Jedno je potpuno uništavanje libida i obesmišljavanje seksualnosti traženjem rezultata HIV testa neposredno prije samog čina seksa. Nisam ja sad neka puritanka (ne bih imala troje djece da jesam 😊) kojoj je stran koncept seksa za jednu noć i prosto zadovoljavanje potreba, nekontrolisana snažna požuda i strast, a pogotovo prevencija i briga o zdravlju, ali strahujem da će naša djeca sutra imati sve više ovakvih hladnih "poslovnih aranžmana". Drugu misao sam u međuvremenu zaboravila, dodaću naknadno ako se sjetim.
Sve u svemu, solidno, može proći, pogotovo što se, vjerujem, mnoge žene mogu prepoznati vjerovatno u više različitih situacija u kojima se našla svaka od protagonistkinja. Mene, s druge strane, nije dotakla. Mislila sam i da odustanem nakon druge priče, ali em što imam OCD pa me poslije muči kad neku knjigu ne završim, em što zaista nije u pitanju zahtjevno niti toliko nezanimljivo štivo da bih ga poslije kvalifikovala kao izgubljeno vrijeme.