She graduated from the gymnasium in Valjevo and the University of Belgrade Faculty of Philosophy. Desanka was a professor of Serbian language from 1923 until 1953 in several schools: Obrenovac gymnasium, then the Third Female Gymnasium in Belgrade, after that she spent a year teaching in Dubrovnik (Croatia), as well as the First female gymnasium in Belgrade. One of her best students was Mira Alečković, who also became a poet and a close friend.
In August 1933 she married Sergij Slastikov, but they had no children of their own.
Because of the undying value of her poetry, Desanka Maksimović was elected on December 17, 1959 as an associate member of the Serbian Academy of Sciences and Arts (SANU), and on December 16, 1965 she became a regular member.
Razumem ja težnju ka nežnosti, čistoti, prirodi i ljubavi. Težnju ka rodoljubivim osećanjem i buđenjem nostalgije i saosećanja sa nedaćama otadžbine. Ali ja pesme Desanke Maksimović ne mogu. Nikako.
Šta mogu da kažem o ovoj knjizi? Trebalo mi je dugo vremena da je pročitam, svakodnevno sam čitao pesmu, pokušao sam dobro shvatiti šta je to dovelo Desanka da piše. Šta dobijem? Mnoge reči o životu, ima puno lepote čak i od bolova, napisala je riječima koje iskustvo daje, njene pesme su poput onih života o kojima je Andrić govorio: "svi pravi životi su lijepi i teški". To je veoma lepa knjiga, i moram reći da je často ne čitam poeziju, ali ovoj to je odlična, hahaha.
Izabrane pjesme Desanke Maksimović bile su obavezna literatura za 7. razred osnovne škole u Jugoslaviji i koliko god bila oduševljena njenim pjesmama mislim da nikako nisu literatura za osnovnu školu. Mislim da su djeci te dobi nerazumljive. No, ogromna je šteta što se ne čitaju u hrvatskim srednjim školama.
"Poznavala sam u detinjstvu pticu srca sitnog kao lešnik, a umrla je od tuge već u treću zoru kad su joj ljudi oteli gnezdo i goru.
I sećam se nekog starog tužnookog pseta koje je imalo snage da skapa od žalosti kada je nestalo drage ruke od koje primalo milovanja, udarce i kosti.
Samo sam ja preživela smrt voljenih bića, i mnogo mi se dragih prijatelja izgubilo u dubini mraka, preživela niz izdaja, i kleveta, i rastanaka, i opet mi se hoće sunca i sveta." (Pjesma "Čovek")
Maksimović na tako jednostavan i opipljiv način prenosi težinu života, ratne strahote, ljubav, tugu i sreću, te svojim stihovima ostavlja prostor čitateljima da se zamisle i promisle: "... Jer sreća je lepa samo dok se čeka, dok od sebe samo nagovještaj da. ..." (Pjesma "Strepnja")
Ono čime je mene Maksimović kupila je taj duh feminizma, borba za prava žena, žensku ravnopravnost i status u društvu. Iako većina pjesama je ratne tematike i veliča žene vojnike, pjesme imaju blagost i duh optimizma - da budućnost donosi bolje dane, dane za koje su se žene izborile. Pjesnikinja iznosi jasan i nedvosmislen stav o statusu žene u društvu, kao i njenoj zadanoj rodnoj ulozi, pjeva o zanosu borbe za bolje i pravednije društvo u kojem se od žene neće očekivati da rađa i služi: "... Mislili su da Andrić Cveta stvorena je samo da sluša, da tuđe želje uslužno pogađa, kao ženska glava, da njoj su zauvek ovde oduzeta sva ljudska prava sem prava da ćuti, radi i rađa.
Sad uspravno korača ona preko crnice natopljene kišom, kao krilima nošena hita sada i sećanje kao kudeljne ispreda žice: živela je na dnu mnogog ljudskog jada; a sad se oseća od svih višom, porasta do široke neba šarenice. ..." (Pjesma "Oslobođenje Cvete Andrić")
Teško mi je izdvojiti samo jednu pjesmu kao najdražu ili najposebniju jer mi je cijela zbirka pjesama prekrasna i svakih par godina ju pročitam. Međutim, u jeku trenutne situacije i mračnog doba u kojem živimo izdvojila bih pjesmu "Krvava bajka" za koju je pjesnikinja nadahnuta pokoljem 50 đaka u jesen 1941. godine. Naravno, Maksimović piše o pokolju na početku Drugog svjetskog rata, te se današnja situacija uvelike razlikuje - međutim, smrt đaka je zajednička: "... Bilo je to u nekoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu, umrla je mučeničkom smrću četa đaka u jednom danu. ..."
Poletno,etično,poučno,prirodno, bogougodno,milostivo,stidljivo,didarambno, uveseljavajuće,katarzično sve to i mnogo više od ovih prostih misli i reči jesu Desankane pesme..