Petlja, peti roman Franje Janeša, započinje jednom nesrećom koja to možda i nije, jednom akcijom koja je možda reakcija. Sa svakim poglavljem fabula se, pomaknuta iz perspektive drugog pripovjedača, „štafetno“ razvija pa kroz niz individualnih uvida dobivamo bogatu i složenu priču koja se bavi krivnjom. Krivnja se proteže do, ili bolje od, prošlosti, i nije jednostavna, jer zbog jučerašnjih odluka drugih danas pate oni koji nisu odlučivali, ali su, često i nehotice ili neosviješteno, sudjelovali u nekom tipu zločina ili nasilja. Pripovjedači su različiti i individualizirani generacijski, profesionalno, etički i etnički, povezani a da to i ne znaju. Na putu do iskupljenja stoji petlja, odnosno barem pet lj: ljaga, ljutnja, ljubomora, ljubav i ljudskost.
Napet, stilistički bogat i, smije se reći, društveno odgovoran roman zapetljane fabule koja se, paradoksalno, dosta lako prati, ali nakon koje je jasno da je za „otpetljavanje“ svih odnosa i šteta potrebno čudo.
Ovaj prilično kratak roman u sebi krije jednu cijelu ljudsku stvarnost, a posebno osjećaj krivnje koja se kao lajt-motiv provlači kroz perspektive petero likova koji ne mogu biti različitiji (čak i drukčije pričaju s obzirom na dob i razne druge osobine tako da se mogu prilično dobro pratiti) i koji su štafetno povezani jedni s drugima; tamo gdje jedan lik završava, počinje drugi, a usput plete petlju oko biciklističke "nesreće" u šumi koja je samo površina onoga što se događa u pozadini, bolnih osobnih povijesti i rana koje nisu zacijeljele nego sve više izbijaju na površinu dok ne puknu, tajni iz prošlosti koje grizu dušu kao kiselina i pokušaja iskupljenja u ime onih koji nisu ništa skrivili. Život počinje jednostavno, ali ga čovjek s godinama zakomplicira. Simbol toga je privjesak s beskrajnim čvorom (petljom) koji kao ping pong loptica prelazi iz ruke u ruku likova i iz sna u stvarnost, lažno sjećanje koje se pretvara u sredstvo nade da svijet može biti bolji. Da ljudi mogu biti bolji. Sjeme čuda. Kao i obično kod Janeša, ne mogu točno odrediti žanr romana. Rekla bih da je ovo neka vrsta životne drame s nekim krimi elementima. Ali žanr niti nije važan ako je knjiga dobra. Iako je priča s likovima povezanima oko jednog događaja već puno puta isfurana, svaki je na neki način inovativan pa tako i ovaj, samim time što je smješten u naše podneblje i oslikava naš mentalitet. P.S. Pohvale Hena com za izdanje sa slovima prihvatljivima za ljude koji nemaju ugrađeno oko sokolovo. 😅 To puno znači.
"No krivnja je autonomni organizam, nešto kao vampir. Jednom kad je pozoveš da uđe, odbija se iseliti. I nije bitno što se događa u vanjskom svijetu, sve joj može poslužiti kao hrana. Kad me budu otvarali u bolnici, ne bi bilo loše da izvade i nju. Valjda je toliko velika da se vidi prostim okom."
• Koja je pouka dana? Sranja su sastavni dio života. Ali treba počistiti za sobom. •
★★★★★
Još jedna knjiga domaćeg autora koja me je oduševila. Baš volim ove knjige u kojima su radnja i likovi isprepleteni čak i bez njihovog znanja i u kojima svjedočimo i "drugoj strani medalje". Stil pisanja mi je odgovarao, sve je tečno bez previše filozofiranja, jedino me bola u oči ona riječ "nikaj" za koju sumnjam da se toliko redovno koristi u komunikaciji.
Odličan mi je način na koji se radnja odvija - Poglavlja ispričana od strane petero pripovjedača od kojih nam svaki priča svoju stranu priče, te nam time lagano otpetljavaju tu "petlju". 🙈
Mogu reći da sam na momente opet ostala ljuta kad mi je iznova u glavu došlo koliko je ova tema zapravo realna i česta u stvarnom životu, a većinom joj kumuje nedostatak komunikacije među članovima obitelji, što mi je super jer se takve teme ne obrađuju pre često u knjigama, a sama knjiga me je opet nanovo podsjetila koliko je bitno djeci i mladim ljudima, pa i odraslim ljudima usaditi prave vrijednosti bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi!
Ne smijem zaboraviti pohvaliti i maštu autora, pogotovo u djelovima opisivanja snova. Totalno zbrčkano i nepovezano, baš ko što većina snova inače i jest, s time da u ovoj knjizi snovi jednog lika prikazuju djelove stvarnog života onog drugog. 🙈
Uglavnom, velika preporuka za ovu knjigu. Neopisivo mi je drago da sam od početka ove godine posvetila puno više pažnje domaćim autorima. Stvarno to zaslužuju i opravdavaju.
Petlja. Pet lj: ljaga, ljutnja, ljubomora, ljubav i ljudskost. Zapetljane ljudske sudbine i različite perspektive u romanu koji počinje i završava krajem ali nema kraj. To je sukus romana Petlja, jednog za mene više nego ugodnog iznenađenja. Autor je cijelu priču gradio oko konstrukta ratne traume bez da je roman opteretio turobnim teretom te nepotrebne patnje. S lakoćom je ušao u likove koji su naizgled posve različiti, pomalo stereotipični, uglavnom nesavršeni i na koje je teško ostati ravnodušan. Roman obiluje tim nečim poznatim, bliskim. Pričom koja je oživjela neke gotovo filmske kadrove iz svakodnevnog života. Očajni poziv kamataru, sumnja u nevjeru, iščekivanje dijagnoze, korupcija i nada. Hrvatska svakodnevica presvučena u zalogaj koji se brzo čita i ne ispušta iz ruku. Vrhunski napisan roman koji se čita kao nešto s kioska, uz pregršt suptilne kritike, ironije i ruganja. Užitak!
Franju Janeša pratim otkako sam sa 18 pročitala Formulu za kaos. Knjiga koja je totalno izvan moga svega, potpuno pomaknuta od moga ondašnjeg svijeta. Otada redovito čitam sve što autor objavi.
Što ako zaista sve ovisi o mjestu na koje staviš zarez?
Petlja se čita i prebrzo. Tko ima vremena, može ju pročitati u nekoliko sati. Lajt motiv cijelog romana je krivnja. Likovi su međusobno isprepleteni, a da ni sami nisu toga svjesni. I dok mi je Tunel na kraju svjetla bio mrvicu zanimljiviji, Petlja je svejedno opravdala moja očekivanja!
Dobra ideja, ne tako sjajna izvedba. Franji Janešu doktorat, o kojem nas potpuno nepotrebno informira u bilješci o piscu, nije pomogao u brušenju spisateljskih vještina. Štoviše, "Tunel na kraju svjetla" je, u svojoj jednostavnosti, bio mnogo bolje izveden roman od "Petlje".
Lijepo je prepleo price, ali nekako mi je sveukupni dojam mlak. Ono sto mi je zapelo za oko je ponasanje Sandrove majke koja je uspanicena kad vidi da se on ne javlja i trazi ga svuda, te kad ga ugleda kako lezi u sumi, uspjeva biti poprilicno sabrana i za "small talk" sa susjedom Vladom dok ga ovaj nosi...Ocjena 2.5, dat cu 3.
• Koja je pouka dana? Sranja su sastavni dio života. Ali treba počistiti za sobom.
• Krivnja je autonomni organizam, nešto kao vampir. Jednom kada je pozoveš da uđe, odbija se iseliti. I nije bitno što se događa u vanjskom svijetu, sve joj može poslužiti kao hrana. Kada me budu otvarali u bolnici, ne bi bilo loše da izvade i nju. Valjda je toliko velika da se vidi prostim okom.
Pitka, brzo se čita, cijelo vrijeme se nešto događa, mijenja se POV između 5 likova. Solidna. Neću je se sjećati za mjesec dana, ali i ne mora svaka priča biti pamtljiva do kraja života.
Moj prvi roman Franje Janeša i zadovoljna sam pročitanim. 😊
Roman Petlja na tako jednostavan način pokazuje odnose ljudi. Ljude koji koračaju životom i pletu ga. Svaka riječ, upit, akcija, imaju svoju reakciju. Kroz pet poglavlja gradi se ili bolje rečeno plete i raspetljava priča. Naizgled jednostavna zbog pitkog stila pisanja, a opet tako kompleksna priča.
Radnja je smještena u Hrvatskoj i pratimo dvije obitelji.
Obitelj u kojoj si je otac, suprug oduzeo život. Može li se i kako pomoći osobama koje pate od PTSP-a. Kako život ide dalje nakon toga. S kojim emocijama se sin nosi, kako usmjerava i na što svoju energiju. Može li majka imati dvije uloge. Kakav im je odnos.
Druga obitelj ima svoje bitke. Žena koja gubi dio sebe i pokušava to nadomjestiti mijenjanjem vanjskog izgleda koji ne može promijeniti unutrašnjost. Muž koji boluje od karcinoma i bori se za život. Sin koji je na udaru zaostalog društva jer je dijete miješanog braka.
Financijski problemi, zaduživanja, prijetnje, naizgled bezazlene riječi i djela dovode do niza planiranih i neplaniranih događaja koji spajaju ove obitelji.
"Na putu do iskupljenja stoji petlja, odnosno barem pet lj: ljaga, ljutnja, ljubomora, ljubav i ljudskost."
Knjiga je i izbor #krobuk čitateljskog kluba u kojem se čitaju domaći pisci. Odlična ideja i projekt @lamonabooks. Iako nisam blizu Zagreba u njihovoj sam grupi i pratim koje će se knjige čitati. Slike koje su nastale sjajno dočaravaju atmosferu. Velike pohvale Andrea na organizaciji i velike pohvale autoru što im se pridružio.