Vanja Bulić je pretočio u roman kazivanja Milutina Šoškića, nekada najboljeg golmana sveta. Ova knjiga je više od priče o fudbalu, jer govori o čoveku koji nije pristajao na kompomise, ni u sportu, ni u svakodnevnom životu. Pamet golmana se ceni na utakmici. Pre utakmice i posle utakmice može biti otežavajuća okolnost. Ali, Milutin Šoškić nije mogao protiv svoje prirode isterivača pravde. Da Danko Popović nije napisao "Knjigu o Milutinu", ovaj roman bi imao takav naziv. Kada pročitaju ovu knjigu, čitaoci će shvatiti podudarnost ideja junaka oba romana, iako su okolnosti u kojima ih iznose dijamtralno suprotne. Priča o sportu je uvek priča o životu. A Milutin Šoškić, čovek od pera i smislene reči, umeo je da izabere događaje koji odslikavaju događaje koji odslikavaju život bojama sporta, otkrivajući tako skrivene lavirinte ljudske duše.
Milutin Šoškić je svoju karijeru gradio dosta prije nego sam se rodio, a i kasnije nisam bio neki pretjerani obožavatelj fudbala. Ovu knjiigu sam dobio kao poklon od porodičnog prijatelja koji je doživotni obožavatelj Crvene Zvezde, i lično je poznavao Šoleta (kao i mnoge druge poznate igrače). Rođen na Kosmetu i doživjevši da dio svoga djetinjstva proživi u manastiru koji su čuvali italijanski vojnici od balista, Milutin je bio izgrađen od drugačijeg materijala od većine ljudi. On vjeru koju su mu prenijeli u manastiru nikada nije napustio živeći u komunističkoj Jugoslaviji, niti je odustajao od onog što je smatrao ispravnim i pravednim, makar svi oko njega činili drugačije. Priča o čovjeku koji je imao moralna načela i nije savijao kičmu ni pred kim je osvježavajuća pored stotina drugih o moralno posrnulim pojedincima, i nisam mogao da se oduprem utisku da bi svijet bio bolje mjesto da ima više ljudi kao što je Milutin Šoškić.