Tijelo ravnatelja muzeja Viktora Deda pronađeno je u muzejskom bunaru pod nerazjašnjenim okolnostima. Nakon prvotnog očevida, policija ne zna radi li se o nesretnom slučaju ili ubojstvu. Kako bi se čim prije riješio slučaj, istraga je dodijeljena mladoj i perspektivnoj inspektorici Orli Ognjenović kojoj je ovo prvi samostalni slučaj. Dok se čeka obdukcija, kako bi se kompletno rekonstruirao posljednji dan preminulog, šestero svjedoka i potencijalno osumnjičenih nakon ispitivanja, upućuju na nove, bizarne i nepredvidive dokaze i tajne iz osobnog života Viktora Deda. Podnaslov romana, punk krimić, opisuje cjelokupnu atmosferu jer se, kako radnja teče, isprepleću obilježja nemorala i sirovosti koje simbolizira punk glazba i kriminalistički dio. Poglavlja su nazvana prema stihovima bjelovarskog benda Petar Punk te čine simbiozu glazbe i književnosti.
Marijana Dragičević rođena je i živi u Bjelovaru. Magistirala je arheologiju i povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Trenutno radi kao kustosica Arheološkog odjela u Gradskom muzeju Bjelovar. U slobodno vrijeme trči, a najbolji partner za istrčavanje joj je pas Duma. Svoj prvi objavljeni roman “Rock strana bajke” počela je pisati kada je čekala obranu diplomskog rada iz arheologije 2015. godine. Pisanjem se s prekidima bavi otkad je dobila prvo računalo, davne 2000. godine. Od književnosti najviše voli klasike iako čita sve žanrove jer smatra da to daje najveću širinu za pisanje.
Ukratko na koricama knjige piše slijedeće: „Tijelo ravnatelja muzeja Viktora Deda pronađeno je u muzejskom bunaru pod nerazjašnjenim okolnostima. Nakon prvotnog očevida, policija ne zna radi li se o nesretnom slučaju ili ubojstvu. Kako bi se čim prije riješio slučaj, istraga je dodijeljena mladoj i perspektivnoj inspektorici Orli Ognjenović kojoj je ovo prvi samostalni slučaj.“ I da, imamo šest svjedoka koji su uz preminulog bili tog dana. Tko je i zašto, te je li uopće kriv za Dedovu smrt, morat ćete sami doznati!
Lako čitljiv krimi roman u kojem pratimo prvi samostalni slučaj mlade kriminalističke inspektorice Orle. Orla je možda fizički slabija,ali to nadoknađuje pshičkom jačinom i samouvjerenošću. Vrlo je temeljita u potrazi za dokazima i uživala dam u autoričinim opisima muzeja i otkrivanja njegovih tajnih prolaza. Zanimljiva je ljubavna priča u pozadini odnosno upoznavanje Orle i njene privatne strane,njena borba sa osjećajima prema bivšem dečku Tadiji i shvaćanje da se polako zaljubljuje ponovo u novoj sredini u Logana. Logan je također izašao iz veze s Avom i još ju nije prebolio,ali sviđa mu se Orla. Na kraju Orla i Logan završe u vezi za što sam navijala. Sviđaju mi se i opisi Bezimenog Grada koji ima neobičnu strukturu prstenova. I isto tako,opet je tu prepoznatljivi Marijanin pečat, svako poglavlje ima stih vezan za punk bend. TOP!!! Preporučujem!!!
This entire review has been hidden because of spoilers.
Vrlo pitak roman, događaji se izmjenjuju brzo i cijelo vas vrijeme tjera da nastavite čitati. Odnosno, uopće nemate osjećaj da čitate, već da gledate dobar film.
Roman koji je napisan u maniri Pavla Pavličića, krimić s dozom ljubavnih elemenata, osvojit će vas čim uđete u Bezimeni Grad s inspektoricom Orlom Ognjenović. Do posljednje ćete se stranice pitati tko je ubojica muzejskog ravnatelja Viktora Deda, a sve je popraćeno stihovima benda Petar Punk zbog čega je ovaj krimić baš punk krimić.
Ajmeeee, knjiga mi je super od prve do zadnje stranice!! Tak mi je bila zanimljiva da sam čekala svaki slobodan trenutak da nastavim, s plaže nismo išli dok ju nisam pročitala do kraja!!! Likovi svi do jednog zanimljivi, posebni!!! Nema šanse da ju ispustite iz ruke (osim u hitnim slučajevima)!!!
Svaka čast bjelovarskoj spisateljici Marijani!! Napeta priča se čita brzo odnosno u jednome dahu, dinamična je i nema previše opisa. Špalir za raj, punk krimić, je TOP i preporuka svima!
U autoričinoj formuli za pozitivnu reakciju ponovno je neizostavna glazba, no ovog puta iz malo drugačije perspektive. Ovaj punk-krimić zaslužno opravdava svoju etiketu dok pratimo odrješitu mladu inspektoricu kako njuška po svakom kutku muzeja - ali i po umovima njegovih zaposlenika - pitajući se tko je presudio ravnatelju.
Održiva napetost i uzbuđenje na poslu nastavlja se i izvan radnog vremena. Lokalni pub oslikava društvenu sliku male sredine u kojoj svaki lik ima svoju osebujnu pozadinu, baš kao i stihovi u punk glazbi. Dok osobni i poslovni demoni postepeno navlače sve veću maglu na oči ne samo protagonistici, već i čitatelju, još je teže predivdjeti ishod ovog - inspektorici prvog - slučaja.
18. svibnja pronađeno je tijelo Viktora Deda, ravnatelja Muzeja Bezimenog grada. Ubojstvo ili nesretan slučaj? Slučaj preuzima Orla Ognjenović, mlada kriminalistička inspektorica koja je dobrovoljno tražila premještaj u Bezimeni grad .
Odmah na početku moram reći što se tiče kriminalističkog dijela ove knjige, moja ocjena je 4. Ovdje se slučaj rješava prvenstveno razgovorom s osobama koje su ujedno svjedoci i osumnjičeni. Kraj ili rješenje ovog ni u jednom trenutku nisam naslutila i to je ugodno iznenađenje. Po čemu je ovo punk krimić, iskreno nisam sigurna. Rekla bi po spominjanju punk benda iz Bezimenog grada čiji su likovi uključeni u radnju i po stihu s kojim počinju poglavlja u romanu. Primjer 3. POGLAVLJE ....sivo, sve tamnije, ratovi, vojske, ljudske spodobe.... "Lažem" Zašto mi se Špalir svidio? Radnja je zanimljiva, izmišljeno ime grada i prikaz života u njemu, zanimljivi nazivi ulica, neobični likovi. Roman je odličan izbor za one čitatelje koji vole kriminalističke romane s malo policijske procedure i lijepom ljubavnom pričom. I sada dolazimo do famoznog "ali"... Mogla bih pokušati na ovo "ali" dati "knjiški korektno" objašnjenje, tipa nije moja šalica čaja ili stil mi nije "legao", no neću. Kratko i jasno ću nabrojiti što mi se nije svidjelo. 1. Kad na koricama knjige piše krimić (bilo koja vrsta) očekujem krimić od početka do kraja. Nemam ništa protiv ljubavnih veza, opisa mjesta itd sve dok mi "čistoću" žanra ne počnu takve "stvari" bacati u drugi plan. 2. Stil pisanja mi se nije u potpunosti svidio iz više razloga. Prvi je učestalo spominjanje osobnih imena u tekstu, a posebno imena glavne junakinje . Rijetke su stranice na kojima se njeno ime, Orla, ne spominje, kao i imena drugih likova . Na pojedinim mjestima mi je to toliko smetalo i odvraćalo pažnju od radnje . Drugo, iako su likovi sjajno zamišljeni ja ovakve opise ne volim. Primjerice, X je imao takve i takve oči, nos, usta čelo. Isto se odnosi i na odjeću. 3. Previše slučajnosti koje pomažu u istrazi. 4. Detaljno opisivanje što je koji lik napravio, ali baš detaljno, korak po korak je nešto što JA jednostavno teško čitam. Ovo JA napisano je velikim slovom čisto kako bi naglasila da je ovdje riječ o mom osobnom ukusu. Ako stil pisanja ima uske veze s punkom, onda sam potpuno promašila "šefa i stanicu" što bi se u narodu reklo. Dvije sitnice u knjizi su me zabavile jer sam prvi put čula za njih... Prva je mineralna voda servirana u vrču, a druga "slaganje" čaja .
Dugo vremena mi je stajala sa bookmarkom na 45oj stranici - nisam se mogla natjerati da ju završim. Radnja je okej, likovi su okej, ali nije ništa posebno. Mislim da je potpuno nepotreban dio gdje se miješa Orlin ljubavni život sa ostatkom knjige - jednostavno nije potreban za radnju knjige. Lako je za čitati, čak i brzo ide. Donekle je zanimljivo, ali ima previše detalja koji nikako nisu potrebni knjizi te time samo nastaje gužva u radnji. Inače bi bilo dvije zvjezdice za miješanje ljubića i krimića, ali s obzirom da je lako čitljiva i može se pročitati jako brzo, dobiva tri zvjezdice. Nisam oduševljena ali nisam ni previše razočarana.
E sad. Ideja je dobra. Radnja je zanimljiva. Autorica si je zbilja dala truda. Kraj je nepredvidiv - to je veliki plus. Međutma- ja sam turbo razmaženi čitatelj i stil mi ne štima. Previše stilskih ponavljanja, nepotrebnih nabrajanja, čak i nepotrebnih opisa nije me "uvuklo" u priču. I ljubavne zavrzlame Orle su ustvari nepotrebne za samu radnju, više su mi ispale kao "filer" stranica. Zbog načelno dobre ideje, solidne razrade i nepredviđenog kraja - ocjena 4.
Taman kad misliš da će radnja krenuti u nekom smjeru, Marijana iznenadi zanimljivim zaokretom i dodatkom priči, da pomisliš da je li moguće da se nekome to i dogodilo jer tko bi to samo izmislio? Roman je zanimljiv, protkan interesantnim obratima u radnji, živopisnim karakterima likova, i opisima prostora da točno znaš gdje se nalaziš u Bezimenom gradu.