U srcu Crnih kotara leži grad Monterier, u kojemu svi stanovnici spavaju. Njihovim snovima netko se hrani. U javu počinje prodirati sve čemu tamo nije mjesto.
Trinaestogodišnja Giga jeste punačka i ima raščupanu crvenu kosu, i to nije jedini razlog što se svađa sa Elenom iz odeljenja. Ali kad u gradić Monterijer jedne noći ulete dormi, bića iz sveta snova, njih dve će morati da se udruže i zajedno spasu sve njegove stanovnike. Da li će uspeti da zaustave zlo iz snova koje preti da se izlije u našu javu?
Nakon izuzetne trilogije (Demon školske biblioteke, Dvojnici iz tame i Tragovima Crnog Petra), Morea Banićević donosi originalnu priču koja filmskom brzinom govori o prijateljstvu, porodici i poverenju.
Morea Banićević napisala je niz romana za djecu i mlade. Serija je započela trilogijom: Demon školske knjižnice, Dvojnici iz tame i Tragovima Crnog Petra. Romani su tiskani u više naklada, višestruko su nagrađivani i rado se čitaju. Roman Demon školske knjižnice osvojio je nagradu Sfera 2015. u kategoriji najboljeg romana za djecu, te Morea još jednu Sferu 2019. dobiva za roman Dvojnici iz tame. Demon školske knjižnice odabran je i za Nacionalni projekt za poticanje čitanja i promicanja kulture čitanja djece i mladih Čitanjem do zvijezda. Roman Dvojnici iz tame osvojio je nagradu Grigor Vitez Ptičica 2019. za najbolji roman po izboru dječjeg žirija te pohvalu nagrade Grigor Vitez za popularizaciju žanra fantastike među djecom i mladima. Nakon trilogije izlazi njezin roman za mlade imena Mjesečari Monteriera koji osvaja nagradu Anto Gardaš 2022. kao najbolji dječji roman. Obiteljska horor-bajka za djecu i mlade imena Izgubljeni gospodin Kovač 2025. godine osvaja više nagrada kao najbolji roman za djecu i mlade: nagradu Sfera nagradu Grigor Vitez Ptica (stručni žiri) nagradu Grigor Vitez Ptičica (dječji žiri) nagradu Artefakt regionalnu nagradu Mali princ Morea je odabrana kao hrvatska kandidatkinja u kategoriji pisca za Časnu listu IBBY-ja 2026. godine za roman Izgubljeni gospodin Kovač.
U maniri najvecih djecjih svjetskih pisaca! Da imamo ovakav talent, a tako se malo o njemu govori je nedopustivo. Napeto od samog pocetka, mastovito, stilski nevjerojatno, prepuno tolikih detalja i sitnica koji ce nam pribliziti njegove likove i natjerati nas da ih zavolimo. Nakon Demona i Dvojnika nije me nimalo iznenadilo sto me ovaj roman toliko odusevio, ali jos je stepenicu iznad i smatram da ce Banicevic postati jako vazno ime djecje literature. Ali one za kojom ce i bilo koji odrasli odmah posegnuti. Fantasticno!
Oduševila me je Moreina trilogija na čelu s Demonom školske knjižnice. Ovo mi je bilo doslovno za mrvu slabije, znači 4 i pol zvjezdice (nažalost, GR se bavi raznoraznim "poboljšanjima" stranice no izgleda da mogućnost ocjenjivanja od "pola zvjezdice" nikad nećemo dobiti).
Vjerujem da će se ovo klincima svidjeti (za nas starije je malo manje bitno) i toplo preporučam: manje R. L. Stinea, više Moree Banićević - jer ona ne piše ništa lošije hororce od ovog znamenitog autora.
Dugo sam citala Mjesecare jer me zivot omeo, pa sam vise puta ispadala iz tracnica i iznova se uzivljavala u pricu... Demon mi je bio drazi kao trilogija, ali ovo je i dalje simpaticno.
Za hrvatski roman, ovo je vrlo dobro. Zanimljiva i maštovita priča u kojoj sam djelomično i uživala, ali imam mnogo toga za reci. Jako jako jako mi smjetaju ove ilustracije, tako su... ružne? Zbog toga sam mislila da se radi o nekakvim demonima, čak premišljam dal da dam mlađoj sestri da čita zbog njih. Cijeli koncept je jako kompliciran, ali jako dobro osmišljen. Svidjela mi se cijela fora sa prvim, drugim i trećim kolosjekom, nisam nikada čitala nešto u čemu se sve vrti oko snova, i to je bilo baš cool. Ovo bi trebao biti horror? Iako su neke noćne more bile pomalo jezive, nebih baš to smatrala hororom, ili možda sam zbilja prestara za ove knjige. Istina je da ju nikada ne bi pročitala da ju nisam dobila kao nagradu na odjecima, ali uopće mi nije žao što jesam, ove više "dječje" knjige su baš odmor za mozak. Svidio mi se odnos Elene i Uria, iako sam protiv toga da se koriste toliko ružne riječi u romnu koji je namijenjen za djecu. Mislim da se naslušaju svih najmaštovitijih uvreda i u svijetu, pa knjige bi barem trebale biti mjesto gdje djeca ne bi učila još novih uvreda. Još jedna mala zamjerka je upravo to što je cijeli "plot" dosta kompliciran i težak sa shvatiti, ja sam sa svojih skoro 16 godina morala dosta mozgati kako bih zaključila koje je značenje onog sunca pri kraju, ili značenje tih predmeta i njihovog vraćanja vlasnicima... omeran i to... mislim da će to biti vrlo vrlo komplicirano djeci za shvatiti. Toest, da neće shvatiti.
This entire review has been hidden because of spoilers.
Ova me je knjiga totalno vratila u djetinjstvo, u dane kad je sve bilo jednostavnije i lakše, i kada je moj najveći problem bio koju ću knjigu s hrpice za čitanje uzeti iduću. Nisam stručnjak za književnost za djecu i mlade, no mogu vam reći koliko bi otprilike ja bila stara kada bi čitala ovu knjigu da sam sada dijete – bilo bi to u najranijim razrednima osnovne škole, i uopće ne sumnjam da bi u toj dobi bila zaljubljena u ovu priču. Ako mi se neizmjerno svidjela kao odrasloj osobi, mogu si samo zamišljati koliko bi ju obožavala kao dijete.
Prije nego se dotaknem radnje, moram naglasiti da je ova knjiga dobila vrlo prestižnu nagradu za najbolji dječji roman ili zbirku pripovijedaka na hrvatskome književnom jeziku objavljenu u prethodnoj godini, nagrada „Anto Gardaš“, a s obzirom na to da se ona dodjeljuje u Osijeku, te da imam tu čast osobno poznavati autoricu, imala sam te sreće biti na dodjeli te nagrade. Tada knjigu još nisam bila pročitala, no svejedno mi je bilo nevjerojatno divno slušati članove žirija kako ovu našu autoricu nazivaju domaćom J.K.Rowling, te koliko joj odaju počast ovaj roman, koji je neupitno zaslužio da bude nagrađen.
Ne znam koliko današnja djeca čitaju, no sigurna sam da ne čitaju u onoj mjeri u kojoj je to činila moja generacija. Ja sam živjela u ulici u kojoj su bila djeca različitog uzrasta, a s obzirom na to da nije bilo pametnih telefona, društvenih mreža, video igrica i ostalih pošasti modernog doba, mi bismo vrijeme provodili zajedno. Jedna od omiljenih aktivnosti, i jedno od mojih najdražih sjećanja iz djetinjstva, bio je posjeti knjižnici u koju bismo uvijek išli svi zajedno, birajući knjige svatko za sebe, no kada bismo se vratili kućama, do idućeg posjeta bi obavezno pročitali i svoje, ali i one koje su odabrali drugi. I razgovarali bismo o knjigama, imali smo svoje mini book club-ove, kada nismo ni znali za taj pojam niti je on uopće postati popularan, prepirali se koja je bolja, iščitavali opet iznova one koje su nam jako svidjele – a one koje smo obožavali, za njih smo molili roditelje da nam ih kupe. Knjiga je u to doba bila luksuz, meni od tih najranijih dana sve do danas najveća nagrada i najdraži poklon, pa da je u to moje najdraže vrijeme djetinjstva postojala ova ljepotica, ona bi se zasigurno našla na posebnom mjestu na mojoj polici, odmah pored Pipi Duge Čarape, Alise iz zemlje čudesa, Junaka iz Pavlove ulice…
Moreina je priča nevjerojatno maštovita, duboka i slojevita, a opet, tako se lagano čita da sam sigurna da ju djeca i mladi obožavaju. Napisana je lijepim i jednostavnim pripovjednim stilom, koji u rukama čitača stvara osjećaj da je dio same radnje, a priča se vrti oko dvije djevojčice, totalno različite karakterom i izgledom – jedna je popularna u društvu, druga sramežljiva i povučena, jedna voli biti glavna i zločesta, druga samo želi da ju svi ostave ne miru ne obraćaju pažnju na nju – obje glavne junakinje osmišljene, kreirane i napisane genijalno. Monterier, mali pitoreskni gradić jedne su noći napali Dormi, rudari koji iz snova spavača uzimaju rudu po imenu omerano – i ‘uspavali’ sve njegove stanovnike, a iduće će jutro te dvije djevojčice otkriti da su, pored mlađeg brata jedne od njih, jedine koje ne mjesečare, te da su njih dvije jedine budne i svjesne svega što se događa oko njih. U panici će promatrati svoje roditelje i druge ljude kako se ponašaju gotovo kao roboti, kako obavljaju neke svakodnevne radnje sporo i mehanički, izgubljeni u nekom svom svijetu – svijetu snova. Isprve prestrašene, ubrzo shvaćaju da iako se ne podnose, moraju surađivati kako bi saznale kakva je to neobična počast napala njihov grad, zašto su njih dvije i nebičan četverogodišnji dječak pošteđene, te kako da spase sve koje vole i trgnu ih iz tog jezivog stanja u kojem su se našli.
Tko su Dormi, što je točno omerano, kako su povezani svijet sna i jave, tko upravlja našim snovima, samo su neka od pitanja na koja ćete odgovore naći čitajući ovaj predivni roman. Znam da on nije namijenjen odraslima, no ja sam zaista uživala provodeći vrijeme s njim, jer ne samo da me je vratio u djetinjstvo, nego sam se na trenutke zaista osjećala kao dijete čitajući ovu fantastičnu priču. Dijete koje i ovo ljeto želi provesti čitajući i razgovarajući o knjigama sa svojim prijateljima. A ovo je definitivno knjiga o kojoj bi se zasigurno puno raspravljalo i to uopće ne sumnjam.
Bravo Morea, tako sam ponosna na tebe, i jedva čekam čitati tvoju iduću priču! <3
Nakon tri sjajne knjige sa istim glavnim protagonistima - šestero dječaka i djevojčica koji se domišljatošću i timskim radom izvlače iz fantastičnih zapleta, četvrti roman riječke autorice ostaje u žanru fantastike sa primjesom horrora, no uz neke promjene. U ovom romanu, smještenom u čini se, isti grad, sve se vrti oko dvije djevojčice i jednoga dječaka, a već se sa naslovnice vidi da ima i fantastičnih bića. Ton je osjetno gotičkiji i poetičniji, rekao bi i malkice Gaimanovski. Roman je pravi page turner i demonstracija neizmjerne autoričine maštovitosti i dinamičnosti stila, koji je živ i filmičan i imam dojam da bi se bez problema mogao preslikati u kakav stop motion animirani film u režiji Tima Burtona. Toplo preporučam svim ljubiteljima žanra (fantastika, horror, dječji roman) bez obzira na dob.