What do you think?
Rate this book
Meho
“Kaplan je od onih izuzetnih, i vrlo rijetkih pisaca čiji se glas nepogrešivo raspoznaje među svim drugim glasovima, pisac jedinstvene rečenice, kaplanovske, na način na koji jedinstvene jesu, andrićevske i kovačevske, rečenice njegovih velikih prethodnika. (...) Roman koji se ne zaboravlja. I kakvih je malo. Ne samo u nas, nego uopće.”
Miljenko Jergović
“Meho je jedna od onih knjiga zbog koje s nestrpljenjem iščekujem svaki sljedeći roman njenog autora.”
Olja Runjić
“Meho je topla ljudska priča, a pričana je lagano i majstorski.”
Darko Cvijetić
“Almin zna kako velike mogu biti gotovo neprimjetne rečenice. Nakon Mehe ćete malo pričekati s drugom knjigom.”
Tanja Mravak
“Mizanscena romana doista nalikuje uljima starih majstora, u toj dojmljivoj mnogoljudnosti zamrznutoj u pokretu perceptivan i empatičan čitatelj može se zaneseno gubiti satima.”
Vanja Kulaš
“Kaplan je pisac koji piše o svijetu u kojem živi: a to je ruralna Hercegovina. Kaplanovi junaci su ljudi poratne, postdejtonske BiH koja se iz grada jedva vidi. Njihovi životi ekonomski počivaju na breskvama i paprikama, a socijalno – naravno – na Stranci i Vjeri, bile stranka i vjera Ova ili Ona. U taj mikrosvijet Kaplan smješta likove pune jednostavne duhovnosti i prostodušne topline.”
Jurica Pavičić
“Kaplan ispisuje svojevrsnu Dubravsku kroniku, gorku i sumornu amarkordovsku priču o povratnicima, tekst koji je u okvirima regionalne književnosti toliko nedostajao... (...) Velika vrijednost ovog romana je jezik obojen lokalnim koloritom, što je iznimno zahtjevan književni postupak. Međutim, Kaplan to svojim pjesničkim nervom čini besprijekorno... (...) Romani slični Kaplanovu dragocjeni su za razumijevanje postratne Bosne i Hercegovine.”
Josip Mlakić
“Lokalni svijet ispripovijedan univerzalnim rezoniranjem. Davanje vrijednosti pojedinačnom u svjetlu općeg, općeljudskog. Ruralni svijet, koji jednako tako pripada svemu, i moguće je kroz tekst doći do spoznajnog svijeta svakog stanovnika zemlje. Jer gubici su gubici, manipuliranje je manipuliranje, kako na Manhattanu, tako i u Dubravama.”
Vlado Martek
Miljenko Jergović
“Meho je jedna od onih knjiga zbog koje s nestrpljenjem iščekujem svaki sljedeći roman njenog autora.”
Olja Runjić
“Meho je topla ljudska priča, a pričana je lagano i majstorski.”
Darko Cvijetić
“Almin zna kako velike mogu biti gotovo neprimjetne rečenice. Nakon Mehe ćete malo pričekati s drugom knjigom.”
Tanja Mravak
“Mizanscena romana doista nalikuje uljima starih majstora, u toj dojmljivoj mnogoljudnosti zamrznutoj u pokretu perceptivan i empatičan čitatelj može se zaneseno gubiti satima.”
Vanja Kulaš
“Kaplan je pisac koji piše o svijetu u kojem živi: a to je ruralna Hercegovina. Kaplanovi junaci su ljudi poratne, postdejtonske BiH koja se iz grada jedva vidi. Njihovi životi ekonomski počivaju na breskvama i paprikama, a socijalno – naravno – na Stranci i Vjeri, bile stranka i vjera Ova ili Ona. U taj mikrosvijet Kaplan smješta likove pune jednostavne duhovnosti i prostodušne topline.”
Jurica Pavičić
“Kaplan ispisuje svojevrsnu Dubravsku kroniku, gorku i sumornu amarkordovsku priču o povratnicima, tekst koji je u okvirima regionalne književnosti toliko nedostajao... (...) Velika vrijednost ovog romana je jezik obojen lokalnim koloritom, što je iznimno zahtjevan književni postupak. Međutim, Kaplan to svojim pjesničkim nervom čini besprijekorno... (...) Romani slični Kaplanovu dragocjeni su za razumijevanje postratne Bosne i Hercegovine.”
Josip Mlakić
“Lokalni svijet ispripovijedan univerzalnim rezoniranjem. Davanje vrijednosti pojedinačnom u svjetlu općeg, općeljudskog. Ruralni svijet, koji jednako tako pripada svemu, i moguće je kroz tekst doći do spoznajnog svijeta svakog stanovnika zemlje. Jer gubici su gubici, manipuliranje je manipuliranje, kako na Manhattanu, tako i u Dubravama.”
Vlado Martek
198 pages, Paperback
Published January 1, 2021
About the author
Almin Kaplan
14 books28 followersAlmin Kaplan (1985) bosanskohercegovački je pjesnik i prozaist. Pored knjiga poezije, objavio je četiri knjige proze: Trganje, Meho, Dubravske priče i Kućni ljudi. Dobitnik je nekoliko književnih nagrada među kojima i nagrada "Mak Dizdar", "Ratkovićeve večeri poezije", "Zija Dizdarević" i "Edo Budiša". Živi u Rivinama kod Stoca.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 29 of 29 reviews
February 13, 2022
Roman koji me oduševio!
Britka i koncizna satira današnjeg vremena; korupcija, stranačko zapošljavanje, posljeratne traume, ratni profiteri i lik Mehe, običnog čovjeka koji se ne uklapa u takav kolektiv.
I smijala sam se i ježila na nepravdu iskazanu u romanu.
Ovo djelo bi trebalo po svojoj važnosti svrstati u školsku lektiru.
Kaplan je uspio kao Zija Dizdarević tako realno dočarati atmosferu hercegovačkog sela, koje je metafora za čitavu Bosnu i Balkan.
Žao mi je što nema ocjene 10 😀
Britka i koncizna satira današnjeg vremena; korupcija, stranačko zapošljavanje, posljeratne traume, ratni profiteri i lik Mehe, običnog čovjeka koji se ne uklapa u takav kolektiv.
I smijala sam se i ježila na nepravdu iskazanu u romanu.
Ovo djelo bi trebalo po svojoj važnosti svrstati u školsku lektiru.
Kaplan je uspio kao Zija Dizdarević tako realno dočarati atmosferu hercegovačkog sela, koje je metafora za čitavu Bosnu i Balkan.
Žao mi je što nema ocjene 10 😀
August 26, 2021
Roman koji je smješten u male Dubrave, a može poslužiti kao svojevrsna alegorija na kompletno BH društvo ili u najmanju ruku suptilna kritika na iskrivljenu sliku poslijeratne ideje bošnjaštva i istinskog muslimanstva (koje je u ovom slučaju vrlo teško razdvojiti), čiju definiciju diktiraju ustupci, koje je najglasniji interpretator spreman predstaviti kao narodno dobro, a koje je pak isključivo stvar ličnog ili interesa nekolicine.
Vrlo je teško tokom čitanja u određenim likovima i nepisanim narodnim tradicijama (koje su fleksibilne kada to treba da budu kao i samo bošnjaštvo čini se) ne prepoznati osobe iz vlastitog života, kao i elemente zavičaja kojih se nerado prisjećamo. Članove porodice, stare porodične prijatelje, a možda i ponajviše sebe, ponovo u ulozi nemoćnog posmatrača, koji je ovo sve već jednom pasivno proživio tokom poslijeratnog odrastanja u Bosni i Hercegovini.
Kao čitaocima romana, otvorene su nam širom oči i bez treptanja smo osuđeni na frustrirajuću obzervaciju ljudske patnje kroz koju prolaze povratnici prilikom umornih pokušaja uspostavljanja nekog novog života, koji će zauvijek biti manji (kako Meho, protagonist romana, zaključuje) od onog prijeratnog. Kuće su figurativno manje nakon obnove, poznatih ljudi je sve manje, a srce, koju nepovratna tuga postojanja nasilno zateže, biva iz dana u dan sve kompresovanije i jedino za čim istinski vapi su odmor i mir od života koje nikad nije tražilo.
Vrlo je teško tokom čitanja u određenim likovima i nepisanim narodnim tradicijama (koje su fleksibilne kada to treba da budu kao i samo bošnjaštvo čini se) ne prepoznati osobe iz vlastitog života, kao i elemente zavičaja kojih se nerado prisjećamo. Članove porodice, stare porodične prijatelje, a možda i ponajviše sebe, ponovo u ulozi nemoćnog posmatrača, koji je ovo sve već jednom pasivno proživio tokom poslijeratnog odrastanja u Bosni i Hercegovini.
Kao čitaocima romana, otvorene su nam širom oči i bez treptanja smo osuđeni na frustrirajuću obzervaciju ljudske patnje kroz koju prolaze povratnici prilikom umornih pokušaja uspostavljanja nekog novog života, koji će zauvijek biti manji (kako Meho, protagonist romana, zaključuje) od onog prijeratnog. Kuće su figurativno manje nakon obnove, poznatih ljudi je sve manje, a srce, koju nepovratna tuga postojanja nasilno zateže, biva iz dana u dan sve kompresovanije i jedino za čim istinski vapi su odmor i mir od života koje nikad nije tražilo.
February 19, 2021
https://mvinfo.hr/clanak/almin-kaplan...
Kad bi selo iz knjige bio Seinfeldow New York, Meho bi bio njegov Kramer.
Kritika u prilogu.
Kad bi selo iz knjige bio Seinfeldow New York, Meho bi bio njegov Kramer.
Kritika u prilogu.
April 19, 2020
Nešto sasvim drukčije od svega što sam u zadnje vrijeme pročitala. Nisam, zapravo, ni znala što očekivati, jer nisam prije čula za Almina Kaplana, no zainteresirao me opis na knjizi (kad se još moglo u knjižnicu, "Meho" mi je bio posljednja knjiga od posuđenih), pa sam je uzela.
Izvrsno, zanimljivo, prisno pisanje i cijela priča. Koliko god sam mislila da znam što i kako je bilo u Bosni za vrijeme zadnjeg rata, kad pročitam ovako nešto, vidim da nisam imala pojma. Udara u želudac i u srce taj Almin Kaplan. I njegov Meho.
Četiri zvjezdice dajem zbog sebe i svojeg nerazumijevanja bosanskih riječi (da, naravno da je na kraju knjige rječnik i opisi svih tih riječi, no to mi je odvlačilo pažnju). Da sam sve razumjela odmah, bez gledanja u rječnik, bilo bi savršeno. No, tu je stvar u meni, ne u Alminu Kaplanu. :)
Stoga, četiri zvjezdice kojima pamtim pet.
Izvrsno, zanimljivo, prisno pisanje i cijela priča. Koliko god sam mislila da znam što i kako je bilo u Bosni za vrijeme zadnjeg rata, kad pročitam ovako nešto, vidim da nisam imala pojma. Udara u želudac i u srce taj Almin Kaplan. I njegov Meho.
Četiri zvjezdice dajem zbog sebe i svojeg nerazumijevanja bosanskih riječi (da, naravno da je na kraju knjige rječnik i opisi svih tih riječi, no to mi je odvlačilo pažnju). Da sam sve razumjela odmah, bez gledanja u rječnik, bilo bi savršeno. No, tu je stvar u meni, ne u Alminu Kaplanu. :)
Stoga, četiri zvjezdice kojima pamtim pet.
November 5, 2022
Ovo je odlično!
Kako je navedeno i u naslovu, centralni lik ovog romana je Meho iz Dubrava, negdje u Hercegovini.
Čini mi se, Meho je tu vrlo sporedan. Ili bi takvim htio biti. Sporedna uloga u vlastitom životu kao da je ono što mu najbolje odgovara. Kroz jedan takav sporedan glavni lik, autor daje vrlo životan prikaz mnogih stvari. Jednostavnosti i složenosti seoskog, zemljoradničkog života. Jednostavnosti i složenosti povratničkog života i poslijeratnog nasljeđa ili, bolje, potpuno pogrešne nasađenosti takvog života u odnosu na onaj prije. Prikaz je to jednostavnosti i kompliciranosti mahale, njezine promjene i nepromjenjivosti. Njezine politizacije. Jednostavnosti i kompliciranosti preboljevanja ratnih trauma i emocionalnih posljedica koje je mnogo teže nanovo izgraditi nego kuću. Ili džamiju. A ni to ne ide pretjerano lako.
Ovako gledajući, Almin Kaplan se bavi samo dvjema temama: istovremenom jednostavnošću i kompliciranošću života. Unutar jedne osobe. Ili sela. Ili države. Nebitno, jer svi smo ovdje, možda više nego negdje drugdje, istovremeno žrtve vlastitog života i njegovi stvoritelji.
A autor, kao stvoritelj Mehe i njegovog svijeta, dao nam je svijet bogat slikama, bojama, mirisima. Svaki njegov element opipljiv je i stvaran. Toliko da se čitatelj osjeti kao fikcija. I da autor njega, čitatelja, približava tom svijetu, a ne obrnuto.
Svemu tome doprinosi i sjajan Kaplanov stil. Pravo osvježenje u inflaciji suvremenih književnih nedjela naših književnosti, prvenstveno hrvatske, što se guše u pretencioznosti i silovito se trude u svakoj rečenici biti abnormalno pametna, bez greške rezultirajući - golom kurčinom. Točnije, mlohavim udom komičnih dimenzija.
Ovdje? Sasvim druga priča! Stil je jednostavan, pitak, naoko bez velikih misli i sasvim usputnih opisa. Kako je onda moguće napisati roman koji, istovremeno, izrekne toliko toga? Talent je to pisca koji pokazuje duboko znanje o tome što čovjeka i njegov svijet čini upravo onakvima kakvi jesu. Tada je moguće bez riječi viška opisati sve. I malo više od toga.
Kaplan je uspio napisati roman koji se ne trudi ni u čemu, a uspijeva u svemu.
Kako je navedeno i u naslovu, centralni lik ovog romana je Meho iz Dubrava, negdje u Hercegovini.
Čini mi se, Meho je tu vrlo sporedan. Ili bi takvim htio biti. Sporedna uloga u vlastitom životu kao da je ono što mu najbolje odgovara. Kroz jedan takav sporedan glavni lik, autor daje vrlo životan prikaz mnogih stvari. Jednostavnosti i složenosti seoskog, zemljoradničkog života. Jednostavnosti i složenosti povratničkog života i poslijeratnog nasljeđa ili, bolje, potpuno pogrešne nasađenosti takvog života u odnosu na onaj prije. Prikaz je to jednostavnosti i kompliciranosti mahale, njezine promjene i nepromjenjivosti. Njezine politizacije. Jednostavnosti i kompliciranosti preboljevanja ratnih trauma i emocionalnih posljedica koje je mnogo teže nanovo izgraditi nego kuću. Ili džamiju. A ni to ne ide pretjerano lako.
Ovako gledajući, Almin Kaplan se bavi samo dvjema temama: istovremenom jednostavnošću i kompliciranošću života. Unutar jedne osobe. Ili sela. Ili države. Nebitno, jer svi smo ovdje, možda više nego negdje drugdje, istovremeno žrtve vlastitog života i njegovi stvoritelji.
A autor, kao stvoritelj Mehe i njegovog svijeta, dao nam je svijet bogat slikama, bojama, mirisima. Svaki njegov element opipljiv je i stvaran. Toliko da se čitatelj osjeti kao fikcija. I da autor njega, čitatelja, približava tom svijetu, a ne obrnuto.
Svemu tome doprinosi i sjajan Kaplanov stil. Pravo osvježenje u inflaciji suvremenih književnih nedjela naših književnosti, prvenstveno hrvatske, što se guše u pretencioznosti i silovito se trude u svakoj rečenici biti abnormalno pametna, bez greške rezultirajući - golom kurčinom. Točnije, mlohavim udom komičnih dimenzija.
Ovdje? Sasvim druga priča! Stil je jednostavan, pitak, naoko bez velikih misli i sasvim usputnih opisa. Kako je onda moguće napisati roman koji, istovremeno, izrekne toliko toga? Talent je to pisca koji pokazuje duboko znanje o tome što čovjeka i njegov svijet čini upravo onakvima kakvi jesu. Tada je moguće bez riječi viška opisati sve. I malo više od toga.
Kaplan je uspio napisati roman koji se ne trudi ni u čemu, a uspijeva u svemu.
September 6, 2026
“Na liniji jednom sjedimo i neko zavika ko trebamo biti ponosni jer smo na pravoj strani. Tek tad meni u glavu dođe da su ovo strane i da će neko sutra sve ovo na vagu pa šta prevagne. Znaš, tebi kažem, ubio sam dvoje ljudi dosad, jebiga, ubio pa ubio, pucali oni na mene, puco ja na njih. Ali nemoj misliti da je moja Hata više u pravu od njegove majke kad za sinom plače. To je -jebote- isto!”
Kaplan smješta radnju u selo Dubrave u Hercegovini i prati sudbinu Mehe i drugih povratnika koji nakon rata nastoje ponovno izgraditi život i očuvati zajednicu. Ovo je jednostavan roman u kojemu se ne dešava puno ali koji uspijeva puno toga prikazati i reći. Kaplan ništa ne romantizira i ogoljuje našu balkansku sitnokariranost, stranačke spačke i zatvorenost u svoje, a pritom vrhunski oslikava atmosferu malog mjesta i toplinu Bosne. Epilog na kraju je predivan :)
Kaplan smješta radnju u selo Dubrave u Hercegovini i prati sudbinu Mehe i drugih povratnika koji nakon rata nastoje ponovno izgraditi život i očuvati zajednicu. Ovo je jednostavan roman u kojemu se ne dešava puno ali koji uspijeva puno toga prikazati i reći. Kaplan ništa ne romantizira i ogoljuje našu balkansku sitnokariranost, stranačke spačke i zatvorenost u svoje, a pritom vrhunski oslikava atmosferu malog mjesta i toplinu Bosne. Epilog na kraju je predivan :)
August 15, 2021
Ja sam škrta s ocjenama, ali prikaz života u Dubravama iz perspektive Mehe je fantastičan. Meho je jednostavan, jasan, pošten i čovjek kakvog sigurno svi imamo oko sebe. Priča o njegovom životu sigurno je priča mnogih, a autor je tako vješto prikazao svu složenost odnosa u Bosni, na različitim razinama, kroz Mehinu svakodnevicu.
August 24, 2020
Progutala sam je za dan! Kaplsn je pravi majstor rijeci. Kratkim, jednostavnim recenicama prenosi sliku u emociju savrseno. Citajuci roman imala sam dojam da gledam film. Vidjela sam likove, Dubrave, i zivjela s njima taj dan. Definitivno na vrhu novije bh i regionalne literature.
April 14, 2024
Cijenjeni Kaplane, hvala Vam sto ste nam podarili Mehu. Predivna knjiga.
December 25, 2020
Toplo, dobro, nije sad baš da je pisac ruski klasik, ali priča je životna, i nekako se uživiš, bez obzira što postoje razlike u običajima
August 7, 2023
Knjiga predstavlja prikaz stanja u bosanskom društvu: ratne traume i bezočno iskorištavanje vjere od strane političkih bandita. Kaplan je to uradio na fenomenalan način.
July 5, 2022
Sjajan roman koji na satiričan i sjetan način prikazuje selo Dubrave, korupciju, protekcije i zavrzlame tamo gdje ih ne bi trebalo biti, unutarnju borbu glavnog lika sa moralnim načelima većine...Sjajno, majstorski dočarano. Bravo.
August 17, 2022
This was my first book about the latest war in the Balkans from the point of view of a Bosniak. The language used is just beautiful, realistic and simple. The story is harrowing, yet told in such an unpretentious way.
June 19, 2022
Knjiga koju je teško ispustiti iz ruku dok je cijelu ne pročitaš. Meho je tako jednostavan, tako blizak običnom, svakodnevnom čovjeku. Bravo za autora!
February 12, 2023
Najhercegovackija knjiga ikad!
March 25, 2025
Jedna divna, topla prica o covjeku iz Hercegovine. Opisi i radnje u ovoj knjizi su toliko realisticni da sam imala osjecaj da gledam stvarne scene pred sobom. Sigurno je tome doprinjela cinjenica da sam i sama iz Hercegovine pa poznajem neke od lokacija koje se spominju u knjizi (npr zgrada Preporoda u Mostaru, pijaca u Metkovicu). Radnja se prelijeva iz jednog dogadjaja u drugi pa se sve cini kao jedan dugi dan gdje se proslost, sadasnjost i buducnost odvijaju u datom trenutku. Autor je kroz dijalog i unutarnji monolog glavnog lika odlicno docarao pauze i spor tok zivota koji je karakteristican za ovo podneblje. Sve je ovo doprinjelo osjecaju da cu jedan dan sresti Mehu u Fejicevoj kako zavrsava neke poslove po Murizovom nalogu. Prva knjiga koju sam procitala od Kaplana ali sigurno ne i posljednja!
September 14, 2023
Utonula sam u priču o maloj muslimanskoj zajednici u Dubravama i svidjeli su mi se junaci i njihove male/velike sudbine, u procesu skupljanja novca za džamiju i svečanog otvaranja. Osjetila sam miris paprika , kafe i znoja, pitala se zajedno sa Senadom kako treba prati zastave i strepila da Meho nadje pravu janjetinu. Ljutila sam se zbog nepravdi, smijala i plakala, jer svako novo poglavlje je moćno navodilo na razmišljanje .Mehin lik je jako uspio . Čestitke autoru na poznavanju ljudske psihe i na vicnosti u pisanju. Jezik je nteresantan, pa dobro dodju objašnjenja rijeci na kraju knjige. Preporučujem ovu knjigu od srca.
August 27, 2021
Priča o jednom običnom čovjeku sa stvarnim, svakidašnjim problemima. Kaplanov Meho ostavio je neizbrisiv pečat na svakome tko ga je upoznao kroz ovo djelo, ali ne zato što ima posebne moći, ne zato što je junak koji spašava svijet, već zato što dobivamo uvid u misli jednog prosječnog čovjeka. Mehine muke su one s kojima se mnogi mogu poistovjetiti. Njegova priča je jednostavna, a šarmantna zbog iskrenosti kojom zrači. Planiram se vraćati ovome djelu i kad budem nešto starija jer smatram kako ću je tada još bolje razumjeti i naučiti još pokoju životnu lekciju od našeg Mehe.
February 3, 2022
Na granici je da bude malo doza previše bosanske patetike, ali u biti nije kad se dojmovi slegnu. Priča je lijepo i nepretenciozno vođena, nema grandioznih prekretnica (možda, velim, povremeno graničnih priča, ali još uvijek prolaze u službi jačanja emocija i stanja likova), jedan običan nenametljiv čovjek u jednom običnom, manjem mjestu, i opis njihovog običnog života koji se, nekako, pokušava boriti sa svijetom
January 20, 2024
Nakon dugo vremena pročitah knjigu na 'našem' jeziku. I te kakvu knjigu...
Jedan pregled naše duše, one normalne koju većina nas sa ovih prostora još uvijek imamo. Svi mi smo malo Meho, i mnogi od nas su pronašli naše Kanade negdje daleko od mjesta gdje smo rođeni.
Svi mi koje su učili da pošteni rad vrijedi, i da će se uvijek trud prepoznati. Eto za takve je ova knjiga i takvi će se stopiti s ovom prozom.
Ne preporučujem ju Murizima & Co ovog svijeta - neće ju shvatiti kako bi trebalo...
Jedan pregled naše duše, one normalne koju većina nas sa ovih prostora još uvijek imamo. Svi mi smo malo Meho, i mnogi od nas su pronašli naše Kanade negdje daleko od mjesta gdje smo rođeni.
Svi mi koje su učili da pošteni rad vrijedi, i da će se uvijek trud prepoznati. Eto za takve je ova knjiga i takvi će se stopiti s ovom prozom.
Ne preporučujem ju Murizima & Co ovog svijeta - neće ju shvatiti kako bi trebalo...
March 3, 2023
Odavno nisam pročitala nešto stvarnije i iskrenije od ove knjige. U ovoj knjizi je više istine nego u većini novinarskog pisanja. Plus lahkoća sa kojom se čita i sve te scene koje sam toliko puta vidjela i doživjela kod svojih nana i deda, rodbine, komšija i to na našim selima koja su u istočnoj Bosni, a sve isto. Zaista jako impresivan tekst koji me dotakao duboko u dušu.
April 24, 2021
Kaplan markira što je bitno reducirajući svoj tekst i Mehin život na epizode koje oslikavaju čitav svemir odnosa na Balkanu.
March 14, 2022
Ukratko rečeno roman vrišti "Bosna i Hercegovina". Satirički je to prikaz malog čovjeka koji samo želi preživjeti, a nenadano se nađe u stranačkom sklopu. Meho - samo puki promatrač - smo svi mi.
May 31, 2022
Oduševio me stil pisanja, jednostavno napisano a opet s nekom dubinom. Nisu me se dojmile psovke, nekako mi je pokvarilo cio užitak čitanja
June 4, 2024
Knjiga mi je dobra. I to je to. Iako mi jesu bliski i taj kraj i ti ljudi, nekako već viđeno, već (više puta) pročitano. Nedvojbeno Kaplan zna lijepo pisati, ali nije nešto čemu bih se vratila.
January 18, 2026
Very good
April 15, 2026
🍊Jedna naša priča protkana humorom i emocijom svakodnevnice. O strpljenju, o porodici, preživljavanju i socijalnom aspektu svake mikro sredine. I naravno ništa to ne bi bilo to bez satiričnih elemenata malograđanstva.
Dojmljiva, pitka, lagana a opet sa vještim prikazom života koji je oko nas.
🌶️Pomisliš laganica bez žestokog tempa, a onda osjetiš da i sam jedva čekaš da Meho isprati famozni "otvor dzamije" i dočeka svoje kanadsko maštanje. Jedva čekaš najavljeni rasplet da s njim podijeliš onaj "otpuh" brige s pleća, koji djeluje bezazleno, a ustvari te pojede, tjerajući da se brineš, strepiš i dumaš glavom u svakom momentu.
🕌Kad cujes da je otvorenje džamije glavni okvir radnje pomislis da je rijec o nekoj banalnoj prici. Ali ustvari, kroz redove vidis sliku i priliku poslijeratne situacije koja oslikava svoj čemer. Meni je cijelo vrijeme mirisala usamljenost.
🌱Likovi su fantastično izgrađeni, temeljito, dosljedno i prepoznatljivo. Stil pisanja bez ikakve zamjerke i lijepo osvjezenje brojnih starinskih izraza koji su, svakako, jos uvijek aktuelni u mnogim sredinama.
🇧🇦Izdvojeni redovi
🟡O pazaru s vocem
"S breskvom ti je kao i s cipelama kad ušetaš u butik obuće: one na tvojim nogama budu nekako jadnije."
🔵O trgovanju na pijaci
"Nakupci hoce krupnu vocku, njih ne zanima kvalitet, njima je važno jedino izgled. Ne kupuje stomakom, vec ocima."
🟡O etiketama
"I jos ce na kraju ostati zapamcen kao lopov, jer kad te selo uzme u usta (...) nicim se vise oprati ne možeš."
🔵O emocijama
"Kad ljudi plaču, pogotovo majke, Mehi bude teško i ne zna šta bi sa sobom (...) Plač ga učini viškom na ovom svijetu, ko kakva bolest ga preplavi i poslije danima drži."
🟡O žalosti
"Uoči Bajrama, dok bi Hata pravila baklavu, Omer bi oštrio makaze i kosjerić koje je nosio na Eskov mezar i s njima čistio sjekavicu što je rasla oko bašluka. Bilo je u tim pripremama za odlazak na harem neke vedrine koja bi na čas ispunila Hatinu i Omerovu kuću. Zvuk limice kojom se oštri kosjerić činio im je život smislenijim - kao da se Esko nakratko vratio, u Omeru (ocu) i Hati (materi) bi tih dana zaiskrio život."
🔵O majkama
"Kad umre čovjek čija je majka živa - on iz života biva iščupan, a čovjek bez majke biva tek pokošen, kao vlat trave. Poslije smrti čovjeka koji nije imao majku, ostane uredan travnjak, dok iza mrtvog sina čija je mati živa, ostanu rupe u zemlji i poslije dugo, dugo zarastaju."
🟡Opet o majkama
"U djetinjstvu bez majke, mučnine su Mehi padale najteže. Dok dijete povraća, majčina ruka na čelu je kao nekakav pojas koji te čuva da se ne strovališ u provaliju nad kojom klečiš, u lavor. Shvatio je on to mnogo poslije, gledajući Senadu kako pridržava njihovu djecu i kako im olakšava muke dok im se vratne žile naprežu."
🔵O odrastanju
"Sjeća se kako su mu avlija i dzamija, kao i čitavo selo, kao dječaku bili puno veći. Jedne je godine, s dedom, bajram, jer je u džamiji bilo vruće, klanjao u avliji (...) Tad je avlija - zakleti bi se mogao - bila mnogo, mnogo veća. Dao bi Meho sve na svijetu samo da mu se jedan dan vratiti u to dječačko doba i - od igre umoran - pasti u postelju ko mokra gunjina. Kamo je nestao sav onaj prostor koji je gledao dječačkim očima? Gdje se zavukao? Šta se to desi kada čovjek poraste pa mu, pored odjeće i obuće, okrača i svijet?"
🟡Poslije smrti
"Tako bude s čovjekom kad umre - razvlači ga i s njim čini kako god ko hoće, ne pitajući se uopšte šta bi umrli o nečemu rekao."
🔵O životinjama
"Nema domaćih životinja - pa zato valjda nema ni divljih. Vuk selu nikad nije prolazio zbog ljudi, već zbog živine, malih rundavih janjaca koje su seljaci odgajali da bi ih i sami jeli."
🟡Motivacija u ratu
"Znaš, kad sanjam, san mi stvarniji od života. Probudim se i čitav dan osjećam ono što sam sanjao, taman ko da mi je san život, a život san."
Dojmljiva, pitka, lagana a opet sa vještim prikazom života koji je oko nas.
🌶️Pomisliš laganica bez žestokog tempa, a onda osjetiš da i sam jedva čekaš da Meho isprati famozni "otvor dzamije" i dočeka svoje kanadsko maštanje. Jedva čekaš najavljeni rasplet da s njim podijeliš onaj "otpuh" brige s pleća, koji djeluje bezazleno, a ustvari te pojede, tjerajući da se brineš, strepiš i dumaš glavom u svakom momentu.
🕌Kad cujes da je otvorenje džamije glavni okvir radnje pomislis da je rijec o nekoj banalnoj prici. Ali ustvari, kroz redove vidis sliku i priliku poslijeratne situacije koja oslikava svoj čemer. Meni je cijelo vrijeme mirisala usamljenost.
🌱Likovi su fantastično izgrađeni, temeljito, dosljedno i prepoznatljivo. Stil pisanja bez ikakve zamjerke i lijepo osvjezenje brojnih starinskih izraza koji su, svakako, jos uvijek aktuelni u mnogim sredinama.
🇧🇦Izdvojeni redovi
🟡O pazaru s vocem
"S breskvom ti je kao i s cipelama kad ušetaš u butik obuće: one na tvojim nogama budu nekako jadnije."
🔵O trgovanju na pijaci
"Nakupci hoce krupnu vocku, njih ne zanima kvalitet, njima je važno jedino izgled. Ne kupuje stomakom, vec ocima."
🟡O etiketama
"I jos ce na kraju ostati zapamcen kao lopov, jer kad te selo uzme u usta (...) nicim se vise oprati ne možeš."
🔵O emocijama
"Kad ljudi plaču, pogotovo majke, Mehi bude teško i ne zna šta bi sa sobom (...) Plač ga učini viškom na ovom svijetu, ko kakva bolest ga preplavi i poslije danima drži."
🟡O žalosti
"Uoči Bajrama, dok bi Hata pravila baklavu, Omer bi oštrio makaze i kosjerić koje je nosio na Eskov mezar i s njima čistio sjekavicu što je rasla oko bašluka. Bilo je u tim pripremama za odlazak na harem neke vedrine koja bi na čas ispunila Hatinu i Omerovu kuću. Zvuk limice kojom se oštri kosjerić činio im je život smislenijim - kao da se Esko nakratko vratio, u Omeru (ocu) i Hati (materi) bi tih dana zaiskrio život."
🔵O majkama
"Kad umre čovjek čija je majka živa - on iz života biva iščupan, a čovjek bez majke biva tek pokošen, kao vlat trave. Poslije smrti čovjeka koji nije imao majku, ostane uredan travnjak, dok iza mrtvog sina čija je mati živa, ostanu rupe u zemlji i poslije dugo, dugo zarastaju."
🟡Opet o majkama
"U djetinjstvu bez majke, mučnine su Mehi padale najteže. Dok dijete povraća, majčina ruka na čelu je kao nekakav pojas koji te čuva da se ne strovališ u provaliju nad kojom klečiš, u lavor. Shvatio je on to mnogo poslije, gledajući Senadu kako pridržava njihovu djecu i kako im olakšava muke dok im se vratne žile naprežu."
🔵O odrastanju
"Sjeća se kako su mu avlija i dzamija, kao i čitavo selo, kao dječaku bili puno veći. Jedne je godine, s dedom, bajram, jer je u džamiji bilo vruće, klanjao u avliji (...) Tad je avlija - zakleti bi se mogao - bila mnogo, mnogo veća. Dao bi Meho sve na svijetu samo da mu se jedan dan vratiti u to dječačko doba i - od igre umoran - pasti u postelju ko mokra gunjina. Kamo je nestao sav onaj prostor koji je gledao dječačkim očima? Gdje se zavukao? Šta se to desi kada čovjek poraste pa mu, pored odjeće i obuće, okrača i svijet?"
🟡Poslije smrti
"Tako bude s čovjekom kad umre - razvlači ga i s njim čini kako god ko hoće, ne pitajući se uopšte šta bi umrli o nečemu rekao."
🔵O životinjama
"Nema domaćih životinja - pa zato valjda nema ni divljih. Vuk selu nikad nije prolazio zbog ljudi, već zbog živine, malih rundavih janjaca koje su seljaci odgajali da bi ih i sami jeli."
🟡Motivacija u ratu
"Znaš, kad sanjam, san mi stvarniji od života. Probudim se i čitav dan osjećam ono što sam sanjao, taman ko da mi je san život, a život san."
August 5, 2025
„Znao je Meho, negdje duboko u sebi, da nije čovjek za ovoga svijeta. I da je Kanada njegov komad Dženneta.“
U romanu "Meho", Almin Kaplan prikazuje svakodnevicu tihog čovjeka iz hercegovačkog sela – Mehe, uzgajivača paprika i breskvi, džematliju i člana džematskog odbora. Njegov svijet je uređen, jednostavan, ali ispunjen sitnim napetostima, vjerskim pravilima i neizrečenim čežnjama. Bez velike radnje i buke, Kaplan piše o malim životima s ozbiljnošću i blagom ironijom, pokazujući da se iza spoljašnje mirnoće često kriju dublje pukotine. 🍑
Kada malo bolje razmislim, Meho je svaki pošteni i časni čovjek iz Bosne i Hercegovine pa bio on Marko, Ivan ili Meho. Budi Meho, pa kud puklo da puklo.
U romanu "Meho", Almin Kaplan prikazuje svakodnevicu tihog čovjeka iz hercegovačkog sela – Mehe, uzgajivača paprika i breskvi, džematliju i člana džematskog odbora. Njegov svijet je uređen, jednostavan, ali ispunjen sitnim napetostima, vjerskim pravilima i neizrečenim čežnjama. Bez velike radnje i buke, Kaplan piše o malim životima s ozbiljnošću i blagom ironijom, pokazujući da se iza spoljašnje mirnoće često kriju dublje pukotine. 🍑
Kada malo bolje razmislim, Meho je svaki pošteni i časni čovjek iz Bosne i Hercegovine pa bio on Marko, Ivan ili Meho. Budi Meho, pa kud puklo da puklo.
February 5, 2025
Kako su ljudi imali tomove Selimovića i Andrića po policama, tako da uvrstimo i Kaplana, a Mehu u obaveznu školsku lektiru!
Displaying 1 - 29 of 29 reviews