Pre nego što se upustim u avanturu zvanu Zagor i Teks, red nalaže da se pročitaju dve Bozelijeve priče pre ovog krosovera. Jako dugo nisam čitao Zagora, a još duže kvalitetne epizode ovog junaka. Ne bih sada da širim priču, ali mislim da je opštepoznato šta je kreten po imenu Buratini uradio sa ovim junakom. Uglavnom, još dok sam bio mlađi, voleo sam Bozelijeve priče, no ni sam nisam bio svestan da će Zagor da ponudi jednu od najboljih Bonelijevih priča koju sam imao prilike da pročitam, kao i jedan od najboljih vesterna ikada.
Priča se dešava neposredno nakon još jedne sjajne Zagorove avanture, Sedam gradova Sibole (OP br. 30). Srećemo Zagora i Čika kako lutaju pustinjom, pokušavajući da nađu neko naseljeno mesto. Nailaze na selo po imenu Tortiljas i u njemu sreću dobro poznato lice, Diging Bila. Kada je, iz nekog razloga, Bil bio u zatvoru, čuo je priču o čuvenoj mapi istraživača Luisa Alvareza koja vodi ka izgubljenom rudniku prepunom zlata. Taj rudnik se nalazi u brdima Vičite, zemlji Komanča, militantnog indijanskog plemena. Iako Zagor odbija da pomogne Diging Bilu, prihvata da deo puta pređu zajedno, no, kao što to obično biva, mnogo toga se desi na njihovom putu.
Neverovatno je koliko je radnja kompleksna, isprepletena i sa mnogo upečatljivih likova. Sivi Vuk i Adam Krejn su vrlo zanimljivi likovi. Različitih profila i sa dijametralno suprotnim viđenjem života i budućnosti, ali spaja ih zajednički neprijatelj u vidu komančerosa. Kod komančerosa, El Dijablo, njihov vođa, briljira u svakom kadru. Surov i nadmen, ali ujedno mudar i obrazovan. Jako atipičan negativac za ovakvu priču. Strip je prepun smislenog dijaloga. Namerno naglašavam smislenog jer svi znamo kako Zagorovi scenaristi povremeno percipiraju svoje čitaoce. Najzanimljivija priča je svakako vezana za Sivog Vuka. Da ne bih ulazio u spojlere, reći ću samo da je jedan od najupečatljivijih Zagorovih saveznika, makar od onoga što sam lično imao prilike da vidim. Zanimljiv sklop ličnosti jer iako je svestan da su Zagor i rendžeri trenutni saveznici, ta situacija može da se promeni u bilo kom trenutku. Ima poštovanje za njih, ali ujedno i strah jer ne želi da vidi scenario gde će se potencijalno sukobiti. Ne mogu da verujem da smo od ovakvih likova došli do Buratinijevih abominacija, ali opet, nećemo sad o tome.
Za crtež je zadužen Andreuči, meni jedan od omiljenih Bonelijevih crtača. Nažalost, ova epizoda pripada njegovoj ranoj fazi, pa još uvek nije izgradio svoj prepoznatljiv stil. U određenim kadrovima imamo fragmente njegove genijalnosti, ali čini mi se kao da je povremeno pokušao da imitira neke prethodne Zagorove crtače. Razumljiv sled događaja, ali je to ipak jedina zamerka koju imam na ovaj strip.
Znam da je Zagor u poslednjih par godina postao mim što zbog kvaliteta epizoda na kioscima, što zbog njegovih fanova. To ne treba da vas demotiviše da pročitate ovu epizodu. Jedna od najboljih Zagorovih epizoda ikada. Najtoplija preporuka i jedva čekam da pročitam nastavak.