What do you think?
Rate this book
Trg, tržnica, nož
Knjigu „Trg, tržnica, nož“ Martine Vidaić sačinjava 45 gustih poetskoproznih ulomaka koji zajedno tvore, hm, poemu, skelet romana u stihovima teških kostiju? Uglavnom nešto žanrovski hibridno i moćno fisionirano u knjigu o tržnici zadarskoj, mediteranskoj, a pomalo i svakoj.
Tržnica je kod Martine Vidaić vreva, šušur i ršum, obilje robe, predmeta, cvijeća, voća, povrća i mesa, kupci, prodavači i zaposlenici, scene i rečenice koje su se probile iz kakofonije, atak na sva čula do sinestezije, pa još sve prošarano lirskim refleksijama.
U prvom redu je ipak čine ljudi, likovi koji izranjaju iz tog gustog tkiva, trbuha i podsvijesti grada, Vuka, Gracijela, Srbin, Bere Guša i drugi, koji dobivaju svoj status i glas.
Uz to autorica je pokazala ciklus jednog običnog dana na tržnici, jedne vivaldijevske godine i još njih tridesetak i mnogih nataloženih stoljeća, tu je upisana njezina antropologija, ekologija, psihologija i ekonomija, kruženje žive tvari, iz mrtvog koje se prodaje u žive, u život.
U tu kaotičnu simfoniju pada bomba (to su dakle te devedesete, sunce tako jako a tako je hladno, toliko svjetla a tako je mračno. (…) potom, naglo, nove bombe padaju). I neki ljudi nestaju.
Tako puno napisati u tako kratkom, ali bujnom, u bujici i kovitlacu može samo Martina Vidaić. I da se ne zaboravi: žena sa slamnatim šeširom stavlja riblje ljuske na zjenice. sad će mi oči šutjeti, kaže.
- Kruno Lokotar
Tržnica je kod Martine Vidaić vreva, šušur i ršum, obilje robe, predmeta, cvijeća, voća, povrća i mesa, kupci, prodavači i zaposlenici, scene i rečenice koje su se probile iz kakofonije, atak na sva čula do sinestezije, pa još sve prošarano lirskim refleksijama.
U prvom redu je ipak čine ljudi, likovi koji izranjaju iz tog gustog tkiva, trbuha i podsvijesti grada, Vuka, Gracijela, Srbin, Bere Guša i drugi, koji dobivaju svoj status i glas.
Uz to autorica je pokazala ciklus jednog običnog dana na tržnici, jedne vivaldijevske godine i još njih tridesetak i mnogih nataloženih stoljeća, tu je upisana njezina antropologija, ekologija, psihologija i ekonomija, kruženje žive tvari, iz mrtvog koje se prodaje u žive, u život.
U tu kaotičnu simfoniju pada bomba (to su dakle te devedesete, sunce tako jako a tako je hladno, toliko svjetla a tako je mračno. (…) potom, naglo, nove bombe padaju). I neki ljudi nestaju.
Tako puno napisati u tako kratkom, ali bujnom, u bujici i kovitlacu može samo Martina Vidaić. I da se ne zaboravi: žena sa slamnatim šeširom stavlja riblje ljuske na zjenice. sad će mi oči šutjeti, kaže.
- Kruno Lokotar
- GenresPoetry
65 pages, Paperback
First published June 1, 2021
1 person is currently reading
19 people want to read
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 3 of 3 reviews
November 16, 2023
“djevojka kupuje vrećicu badema, i još malo oraha i lješnjaka. ona bi htjela postati žena tvrdog karaktera, neprobavljiva za ljude s mlakim ugrizom, htjela bi biti žena mramorne kože koja se bezbolno ogleda u očima ljubavnika, i nikad ne bježi iz svog postojanja, ali ispod ruba naočala vidi da ju je već zagrlila voda koja omekšava, voda koja sve što nije ona i nikad neće biti pomalo precjenjuje.”
November 21, 2021
Od koncepta preko jezika, stila, ideje, opisa prostora -autenticno opasna, zastrasujuca, precizna, inteligentna zbirka... vrh hrv.poezije
July 20, 2023
Radni dan neimenovane tržnice negdje u Dalmaciji, dan ili godina, godina ili desetljeća, sve je zgusnuto, precizno, slojevito, bremenito. Odličan i originalan koncept, pročitala sam ovu zbirku odmah nakon Stjenica, i opet ću.
Displaying 1 - 3 of 3 reviews