Ja sam

by Damir Uzunović

„Ja sam... raste i sazrijeva skupa sa svojim pripovjedačem, i od kraćih štikleca iz djetinjstva, preko uvjerljivih mladalačkih epizoda, prerasta u remek-djelo zrelog pisca, njegove poetike, svjetonazora i posvemašnjeg prelijevanja vlastitog 'ja' s onim 'ja' koje je izgovoreno na kraju života. Ja sam je rasplesan, veličanstven i dirljiv roman u kojem Uzunović doslovno emotivno ubija čitatelja.“
Jagna Pogačnik, Best Book

„Obični pisci pišu o ljudima i o gradovima, a talentirani ih oživljavaju. Ili, da upotrijebimo i tu veliku riječ, oni ih uskrsnu. Izvrsna književnost je tako bliska Božjem stvaranju. Ovo je, s jedne strane tako osobna, a s druge tako neponovljivo zajednička priča... Veličanstven roman o običnim životima.“
Zoran Ferić

„Ja sam Damira Uzunovića je svojevrsni sarajevski Amarkord iskovan preciznim i čvrstim rečenicama koje vraćaju veru u literaturu... Upravo napetost između ličnog i opšteg, između porodičnog i društvenog ovaj narativ čini nezaboravnim. U pitanju je roman, tačnije književni događaj, posle kojeg stvari neće biti iste.“
Vladimir Arsenić

„Jedan od stanovnika romana Ja sam vjeruje da prošlost ničemu ne služi. Damir Uzunović zna da nije tako. Njemu je prošlost poslužila da na njoj izgradi moćnu prozu kakvu svaki život zaslužuje, ali je mnogim životima nema tko napisati... Ovaj pisac može mirno spavati i živjeti, on je svoj tom majstorski ispisao.“
Marina Vujčić

„(...) Srčano, ne patetično, duhovito, ne ironično, bez nadmenosti i garda iza kojeg pisci taje slabosti. Krcato verizmima i opštostima naših sivih socijalističkih odrastanja čemu umijeće pisanja daje štih i šarm... Fino da se neko u regiji odvažio da ćuti tol'ke godine a onda urlikne – a skroz tiho.“
Goran Samardžić

436 pages, Paperback

Published January 1, 2021

Reviews

[Marina Horvat · Rating 1 out of 5]

Ovo je smeće. Zbirka školskih zadaća starog prdonje koje je mater čuvala na tavanu, a on kao vlasnik izdavačke kuće štampao, da se ne baci. Siroti Fric bi se počeo drogirati da vidi kakve sve bedastoće dobivaju nagrade s njegovim imenom.

Mora se priznati da pisac vjerno slijedi trendove pljuvanja po svemu prije devedesetih, ne shvaćajući tako da pljuje i po samom sebi. Jer, koliko glup moraš biti i vjerovati da se osamdesetih kanalizacija štopala samo zato jer su zgrade bile socijalističke? Dobro je da se sad više kanalizacije ne zaštopavaju, uopće nema sustava odvodnje, svi plivamo u govnima i kao dobro nam je, prije je bilo sranje.
Autor je isto tako opisao svako drkanje koje je iskusio do punoljetstva, ne znam zašto bi to ikoga trebalo zanimati. Kaže, mama i sestra su mu šokirane, komšiluk ne priča s materom mu više. Ne čudi me. Mora da jest stvarno šokantno saznanje da ste godine proveli uz klinca kojem ni onda, a bome danas još manje, nisu sve daske na broju. Već kao dijete bio je beskičmen, tužakao koga je stigao, uvlačio se kome god je mogao. Ne kažu džabe da se karakter formira do 4.g života. Ovaj je živi dokaz za to.
. Iskreno se nadam da je ovaj literarni uradak zapravo 3 u 1. Prva knjiga, zadnja knjiga i nikad više knjiga od ovog piskarala.
Žao mi ljudi kojima je ovo dobra književnost. Moje saučešće, džaba čitate

[Azra Čamdžić · Rating 5 out of 5]

Damir odlično "barata" bosanskim jezikom na način da se izgubite u njegovim rečenicama i pronađete s njim u malom stanu u Drinskoj ulici, da osjećate s njim miris duhana koji njegova majka donosi s posla, da proživljavate s njim djetinjstvo, da putujete s njim preko kontinenta i da se ponovo vratite u Sarajevo osjećajući nostalgiju za onim svojim "ja" koje svako od nas pokušava da pronađe.

[Bea · Rating 3 out of 5]

Više na:

https://odmalogprinca.com/2024/12/03/...


3.5 ☆

[Sergej · Rating 4 out of 5]

Iako je riječ o osobnoj priči, tijekom čitanja imao sam osjećaj da srastam, razvijam se zajedno s autorom, kao da zajedno koračate kroz atmosferičnu interpretaciju nanovo proživljenog života. Kako roman teče, narativ postaje dirljiv, sve osobniji, veličanstven…

Strukturiran u tri cjeline koje se mogu čitati i zasebno, roman obuhvaća tri važna razdoblja autorova života. Svako poglavlje donosi opsežan i temeljit prikaz prostora i vremena, ispunjen dojmljivim i upečatljivim likovima, a upravo oni daju snagu autentičnosti, oživljavaju duh sarajevske sredine i način života u drugoj polovici 20. stoljeća.

“Nisu popuštale veze koje su me i dalje držale svezanog za Sarajevo. Nije čak ni morao prethoditi telefonski poziv iz Bosne – osjećaj kajanja, grižnje savjesti, krivice, nepromjenjivim intenzitetom, tinjali su u meni da bi isti čas bili raspuhani svakim, čak i jedva osjetnim dahom iz domovine.”

[Branka · Rating 4 out of 5]

Iako vrlo osobna ispovijest nazvala bih je memorabilijom 70. i 80. godina 20. stoljeća koja gdjekad uspije izazati sjetu, nostalgiju ili osmijeh.
Ratne 90. i nadalje su već preosobne i bremente likovima pa mi se činilo da čitam kupusast tuđi dnevnik koji me se slabo dojmio.
Ima tu svašta... od motiva iz "Sjećaš li se Dolly Bell" do elemenata nekog sitcoma... Šteta što autor nije uspio postići širi univerzalni element priče nego je ostao na usko lokalnoj i privatnoj razini.
Dvojila sam između 3 i 4 ☆. Kao i obično, uvijek dam više.

[Lejla Hadziabdic · Rating 5 out of 5]

Ako nista drugo, pronaci cete dio kucnog inventara iz 80tih godina. Vratice vas u vase djetinjstvo. Duhovito. Iskreno. Autenticno. Citko i pitko.

[Marina Max · Rating 3 out of 5]

Osobna i općenita povijest vezana za Sarajevo, nimalo nostalgična, što je dobro, ali ispričana kroz (pre)velik niz likova, isprekidanih slika i ponavljanih primjera, što je loše.