Standardan život jedna je knjiga koja donosi pjesme u prozi dviju autorica, Olje Savičević Ivančević i Saške Rojc (što je Oljin dugogodišnji heteronim), sačinjena od Saškinog Puzzlerojca (2005.) te dviju Oljinih zbirki Kućna pravila (2006.) i Mamasafari (i ostale stvari) (2012.). Standardan život je dakle sve samo ne standardna knjiga. Ako pak govorimo o opusu autorice, on je opet sve samo ne standardan, neki reci koje ćete naći u ovoj knjizi već su postali refreni, a neke pjesme postale su himne i evergreeni. Oljina tema jest velik skup svakodnevnih motiva iz (ne)običnog života od kojih ona pravi dragocjenosti. Ove pjesme govore o ljubavi i o smrti, o strasti, strahu i o hrabrosti i moralnim izborima, o svemu onome s čim smo se u svojim standardnim životima sreli i opet ćemo, samo ovaj put malo promijenjeni, obogaćeni za finu i prodornu pjesničku artikulaciju. – Kruno Lokotar
je maternica par ekselans. kao i uvala. u svem tom zibanju slane tekućine. volim utrobu barke. u njoj dijete sanja pustolovine. iako je mračna i prepuna ladičica, ona svjetluca. kristalići soli na okruglim prozorima. sunce preslikava valove pod provom. minuciozna arhitektura prepuna je ženskih rješenja. kao što je žena prepuna brodskih rješenja. i kad plovimo, mi putujemo u kabini. čuvamo svoju djecu od vjetra i sunca. sklanjamo se od oluje. kuhamo čaj s rakijom za mornare. kabina je soba za seks. tijelo koje je na palubi obično u svojoj golotinji, pod provom postaje bolna želja. zato se i budisti često oblače kad silaze u kabinu. unutrašnjost broda jedan je od najintimnijih interijera koji postoje. ali kad ne bi bila u brodu, sličila bi na grobnicu. na krtičju podzemnu izbu. na mjestu posvemašnje slobode, ona je sloboda tajne.