Sedam kilometara uzbrdo od Smiljeva nalazi se Poskokova Draga, krševit zaselak iz kojeg je pobegao svako ko je imao kud. Ostao je samo Jozo Poskok s četvoricom zamomčenih sinova kada je i njegova nevoljena žena Zora ispustila dušu, izgovorivši na samrti svom zadrtom mužu: govno jedno... Ova hajdučka družina živi po svom zakonu, ne dajući državi ništa, a uzimajući od nje sve što zatreba – od struje pa do robovske radne snage u vidu zarobljenih radnika elektrodistribucije, zabasalih u Poskokovu Dragu s nadobudnom namerom da Poskocima isključe struju samo zato što je ne plaćaju već nekoliko decenija.
Jozin svet počinje da se urušava kada njegov najstariji sin Krešimir dođe na avangardnu ideju da siđe u Split i pronađe ženu, i to ne bilo koju, nego svoju staru ljubav koju je upoznao kada je jedini put bio izvan svoje zabiti: u vojsci, odnosno u ratu.
„Roman o možda (pre)sporom, ali dubokom i nepovratnom rastakanju patrijarhalnog sveta, za kojim se nema rašta pustiti suza: nadživevši svoje ’realno’ vreme, on je odavno moguć samo kao bezočno, besmisleno, samosvrhovito, isprazno ritualno nasilje nad ljudskom prirodom, željama i potrebama, muškim koliko i ženskim; zato, uz svu podrazumevajuću ljubav prema svojim pretežno mahnitim junacima – a koji opet nisu doli ’žrtve predrasuda u kojima su odgojeni’ – Tomić tom svetu takođe, kao Jozina žena Zora, ovom knjigom nežno ali odlučno šapuće: govno jedno...“ Teofil Pančić
A native of Split, Ante Tomić begin to write as a reporter for local daily newspaper Slobodna Dalmacija. His articles showed great literary talent that would manifest in his 2000 debut novel Što je muškarac bez brkova. Three years later he wrote novel Ništa nas ne smije iznenaditi, describing the life of recruits in Yugoslav People's Army. Both novels are adapted to screen.
Ante Tomić now writes for Jutarnji list. In 2004 he travelled across USA in order to cover presidential campaign by talking to "ordinary" people.
И доказва, че балканците са твърде еднакви, независимо какво мнение имат за себе си.
Става да се прочете, но от всяко дърво - сатирик не става, напомня ми на тотално безидейният швец Юнас Юнасон...
Може би е малко по-добра в оригинал, заради специфичните препратки и игри на думи в текста.
Цитат:
"Призовава гражданите да съобщят в най-близкия полицейски участък, ако видят някъде талибана, който още като невръстно дете бил осиновен от чеченски боец, женен за баска сепаратистка."
Zdravi i lijepi humor današnjice upakovan u ljubavnu priču o ostvarenoj ljubavi koja prkosi materijalizmu sadašnjice. Veseli i kratki monolozi oraspoložit će i one najveće kritičare. Čista petica.
Pa ljudi moji, koliko sam ja uživala u ovoj knjizi, koliko sam se samo puta nasmijala naglas, ma od cijelih 50 koliko sam pročitala ove godine, ova mi je sigurno omiljena, tako slatka, vesela, da razgali čitaoca u napornim danima i ugrije mu srce toplinom kojom odiše! Nemam šta da dodam, osim da kažem da su Poskoci uskočili u moje srce brzinom svjetlosti, a ništa sporije nijesu to učinile žene iz ovog romana! 5⭐ i malo je! Bravo Ante, ti si definitivno moj tip, ako Severinin nijesi 😁!
Не е за мен книгата. Хумор на селска тематика, пиянства, тупаници, балкански бабаитлък, ровене в селяндурщината - общо взето все неща, които не са ми интересни или пък смешни. Малко неща са по-скучни от примитива и живота му. Може да се извъртят нещата и да се каже, че това е сатира - и пак нещо липсва.
Svoju relativno nisku ocjenu mogu vrlo lako objasniti. Nisam se nijednom naglas nasmijala dok sam čitala ovu knjigu, a nekako mi se čini da sam trebala, s obzirom da je ovo roman koji bi prvenstveno trebao nasmijati ljude. Nije baš da je riječ o nekom zamršenom i ozbiljnom djelu književnosti, tako da sam očekivala više smijeha i u tom smislu sam ostala razočarana. Ne posve naravno, daleko od toga da mi roman nije uopće bio smiješan. Čudo u Poskokovoj Dragi doista ima određenu kvalitetu, tako da mogu reći da razumijem jednako one koje je ova knjige oduševila i one kojima se nije svidjela. Ja sam sama negdje između po pitanju općega dojma.
Ne znam jesam li ja u pitanju, možda i jesam, puno toga je subjektivno i možda mi jednostavno ova vrsta humora i ne sjeda najbolje- jer nije da nisam upoznata sa sredinom opisanom u romanu. Nije da ne razumijem dalmatinski humor ili da ne volim humorističke knjige. No, ovaj me roman nije uspio nijednom baš od srca nasmijati. Usporedbe radi, znala sam se smijati naglas dok sam čitala povijesne knjige. Tako da me nije baš pretjerano teško nasmijati, a zanimljivo je da mi je ova knjiga nekako više smiješna u teoriji nego u praksi. Možda mi je jednostavno ta Tomićeva inačica humora pomalo (kako bi se u Splitu reklo) greza ili u prijevodu gruba.
Humor je zapravo složenije pisati nego što se čini, pa tako i dobar humoristički roman zahtjeva istu razinu talenta kao i svaki drugi roman. Koliko se ovdje u pitanju nedostatak talenta, a koliko moj osobni ukus teško je tvrditi. Naprimjer, na knjige Miljenka Smoje redovito plačem od smijeha, bez obzira koliko ih puta pročitala ili koliko puta pogledala televizijske ekranizacije. Ovaj je roman humorističan i to mu je glavna odlika, ali opet imam osjećaj da mu nešto nedostaje. Nema neke topline, nema neke dubine koja bi produbila humor i uspostavila intimniji dodir sa čitateljem.
Čudo u Poskokovoj Dragi nije pretjerano ambiciozno djelo, sama radnja je posve nerealistična, ali to mi zapravo nije smetalo jer se uklapa s atmosferom djela. Ni kraj u kojem se sve pretjerano lagano posložilo mi nije smetao- dapače baš mi je to sve skupa bilo simpatično. No, svejedno ostaje dojam da ovaj roman nema neke dubine i poruke, te mi se čini kao isto ismijavanje dalmatinske zagore koje sam vidjela u brojnim ekranizacijama Tomićevih djela- i nekako mi je on pri tome više impresivan u televizijskoj/filmskoj formi nego na papiru.
Zapravo su mi se likovi u ovom djelu poprilično svidjeli. Ponekad bi se pretvorili u karikature, ali nisu loše osmišljeni. Sama priča također ima puno potencijala. Sigurna sam da bi se na dobru ekranizaciju ovoga djela nasmijala od srca. Uz dobru glumačku intepretaciju, ovaj bi roman mogao postati odličan film. Bila bi to sigurno sjajna komedija, a tko zna, s obzirom na popularnost njegovih djela, sasvim je moguće da će do ekranizacije i doći. Mislim da postoji i kazališna verzija (barem po onome što sam vidjela na YouTube-u) i rado ću je otići pogledati ako budem imala priliku.
Moje je privremeno mišljenje da Tomić i nije najbolji pisac. On je dobar pisac, ali je po mome osobnom mišljenju daleko od vrhunskoga pisca. Naravno, da bi donijela nekakav konačan sud, morala bi pročitati sva njegova djela, ali to je nekakvo moje mišljenje do sada. Ideje su mu sjajne. Po meni je cijeli ovaj roman dobro zamišljen i doista ima tu smiješnih situacija, ali dok čitam samo djelo osjećam da mu puno toga nedostaje. Radi li se tu o nekom nedostatku samokontrole ili manjku pažnje? Je li to nešto što bi dobar urednik mogao popraviti? Nedovoljno razvijen osjećaj za situaciju? Ne mogu sa preciznošću odrediti što, ali nešto mi nedostaje. Tako da mi se roman svidio, ali nije me oduševio. Može biti da Tomić piše lagano, ali bez dubine. Ovaj roman je veoma čitljiv, ali ne oduševljava. Nekakav zaključak: možda i nije sasvim po mome ukusu, ali ovoga pisca nikako ga ne treba zaobići.
Ово са Балкани! Как се води война по тези земи: "Позицията им бе на един хълм над Кляк, в района на Дърниш в Далматинско Загоре, а два баира по-нататък се намираха сърбите. По телевизията воюването изглеждаше ужасно динамично, обаче на практика те предимно играят карти, четат каубойски романи, претоплят гулащ и пърдят.Цели десет месеца, откакто бяха там, техният взвод не беше изстрелял нито един- едничък куршум или граната към сръбските позиции, а и противниците им бяха също толкова миролюбиви. Нямаше да знаят един за друг, ако не бяха радиостанциите. от скука се подиграваха помежду си по моторолите, обиждаха се на национална чест, водеха разгорещени политически спорове, разправяха си просташки вицове и разни такива чак докато една вечер някакъв техен командир, някой си лейтенант Любиша, не попита: - Ало, усташи, някой там от вас играе ли шах? Тия моите са пълни ретарди, не могат да различат топ от царица." После следва победа за хърватите, после истинска военна канонада, после закана от страна на страна на хърватите, че следващият път,когато сърбите поискат да играят шах "...фамилията му ще разкатаеш!" и извод, че сърбите, общо взето, не умеят да губят. Всичко тук ни е така. А Анте Томич успява да разкаже една история за война и мир, любов и сватби, скинари и случайни минувачи, падащи от скеле алпинистки и близнаци - побойници, които четат Шопенхауер по такъв начин, че филмът сам ти се прожектира в главата. И този филм е ярък, динамичен, пълнокръвен и универсален. А преводът! Русанка Ляпова е вълшебница!
Roman "Čudo u Poskokovoj Dragi" Ante Tomića je fenomenalno zabavan, duhovit roman ali i mnogo više od toga. Obogaćen neočekivanim preokretima kao i sjajnim dijalozima ovo je prava poslastica za sve knjigoljupce. Tomićevi likovi starog Joza Poskoka i njegova četiri sina će vas iznova zasmejavati do suza. Iako naizgled grubog, patrijarhalnog mentaliteta, u mnogim stvarima ćete ih u potpunosti razumeti. I sam autor iskazuje naklonost prema njima čak i dok se šali na njihov račun koristeći suptilnu ironiju.
Majstorski kombinujući elemente drame, trilera, burleske pa i ljubavne priče, Tomić je stvorio čaroban humoristički roman koji će vas oduševiti te velika preporuka i od mene, ne sumnjam da ćete biti oduševljeni. Svi elementi komedije su tu - karaktera, situacije, intrige, zabune, te su smeh ali i divne emocije zagarantovani.
Ante Tomić (1970, Split) završio je studije filozofije i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zadru. Nagrađivani je hrvatski pisac, novinar i scenarista, a ovaj roman žanrovski je odredio kao „romantičnu komediju“ iako je mnogo više od toga.
Malo je naših pisaca koji toliko vole hrvatskog čovjeka koliko ga i ismijavaju. Ovo je roman koji ne izaziva salve smijeha, nego više ono tiho sramežljivo smijanje nakon što prepoznate sebe ili nekoga iz svoje okoline u jednom od likova. Radnja je dovoljno zapletena da vam zaokupi moždane vijuge, dovoljno jednostavna da vas ne opterećuje, i sve je onako dobronamjerno, iskreno, opušteno i taman. Preporuke!
E stvarno sam se sita ismejala čitajući ovu knjigu! Velika preporuka svakome ko bi malo da se rastereti i čita nešto što će ga uveseliti i oraspoložiti. Mene je lično toliko terala na suze od smeha da sam se više puta našla u situaciji da brišem ostatke šminke jer je nemoguće odupreti se divljim napadima kikota - još ako vam je mašta bujna onda svi oni slikoviti opisi samo dobiju na veličini i snazi. Jako bih volela da čitam još nešto od Tomića, ostavio mi je super utisak kao vickast, zanimljiv i sjajan pripovedač.
Prenez les Dalton, placez les dans un trou paumé en Croatie et faites les vivre des situations plus absurdes les unes que les autres. Les armes à feux circulent comme les tranches de pains vierges au petit déjeuner, les femmes sont la pour montrer l'idiotie des hommes et les explosions se succèdent, tantôt de dynamite, tantôt de rires.
Добри су Поскоци, добри! Кад гледам њих, онда има наде за свакога. Добро дођу после читања мрачних нам Карамазова. Али много овај има да пише да би успео да ме задиви. Ај лаку ноћ.
Da je simpatično, jeste. Da je na momente smešno, jeste. Ako tražite knjigu da ulepša tmurne dane, da skrene misli, onda je ovo prava knjiga za to. Od knjige, ipak, očekujem više od priče radi priče same. Fali mi neka poruka, nešto dublje, da me natera da razmišljam.
Ovo je doista neobična i izuzetno brza priča. Neka vas broj stranica ne iznenadi, obrta i prevrata ima na pretek. A humor je fantastičan! Oštar i britak. Ja sam se smijala na glas. I drago mi je što sam ju čitala u svoja četiri zida da se mogu neometano smijati svim pothvatima Poskoka.
Dosta sam dugo razmišljala o prikazu tih kršnih momaka. Svaki je onaj „pravi“ muškarac, koji na sebe preuzima zadaću čuvanja teritorija, te ženu ima kako bi održavala kućanstvo. Pristaju na suživot s njima, ali svako ima točno određenu ulogu. Te se uloge ni pod koju cijenu ne prožimaju. Naposljetku, svih ih znamo. Sve te veze/brakove u kojima žena ima ulogu kućanice, a muž je glava kuće. On je glavni, on je uvijek u pravu i njega se uvijek mora slušati. Bez pogovora.
Naravno, ovo nije knjiga koja se dublje bavi ovom problematikom, ako to uopće možemo tako definirati. Svi ženski likovi Tomićeva romana savršeno dobro znaju danu im ulogu i ona im nikako ne smeta. Ne samo da u potpunosti prihvaćaju njihov položaj u muško – ženskim odnosima, one uživaju u tome. Ipak, mislim da bi se dalo promisliti o takvim odnosima.
Sad kad sam završila sa dubokoumnim promišljanjima, mogu vam reći kako vam od srca preporučujem ovu knjigu. Pročitat ćete je u dahu i smijat ćete se na glas! Dobitna kombinacija, zar ne?
„A ona znowu swoje! Nie kocha go! Jakby to akurat było ważne. Czasem kupisz sobie buty i są trochę ciasne. No i co, w końcu się rozepchną. A co ty sobie myślisz, że zjawi się ktoś z pantofelkiem dopasowanym tylko do twojej nóżki? Daj spokój, moja droga! Kopciuszek też miał kłopot, ale rozumna dziewczyna widzi, że chłopak jest jak się patrzy, Chorwat, katolik, spokojny z natury, bez zobowiązań, materialnie usytuowany, zdrowy na ciele i umyśle, ma gdzie mieszkać... Czego ci się jeszcze zachciewa? Zęby zaciśniesz i buty włożysz. A jak ci trocha gniotą palce i obcierają piętę, to i co? Ważne, żeś nie bosa.“
Svijet prostodušnog humora, šarolikih, stereotipnih, ali veoma šarmatnih likova, sa radnjom koja obiluje komičnim situacijama, našli su se u ovoj knjizi Ante Tomića.
Život i avanture članova porodice Poskok odvija se pred očima čitaoca poput filma u kojem vedri, ali sputani duh pronalazi načine da procvjeta u kršom okruženoj Poskokovoj Dragi, a ta nada i smjelost su u književnosti nekada zaista neophodne.
След като Анте Томич грабна сърцата на българския читател с „Какво е мъж без мустаци“, ИК „Колибри“ смело хвърля лятна ръкавица и предизвиква морето. Защото четенето на плажа на „Чудото в Поскокова Драга“ – втория преведен на български език роман на хърватския автор – няма да ви даде възможност нито да плувате, нито да се гмуркате, нито да събирате мидички. Просто защото няма да можете да се отделите от сигнално жълтите корици, а мускулите на корема отдавна ще са ви заболели от смях...http://knijno.blogspot.com/2015/06/bl...
Ova knjiga je fantastična!Nasmijala me do suza,likovi i radnja su odlično napisani.Ako se želite nasmijati i opustiti ova je knjiga savršena za to,svakako je preporučujem :D
Ma genijalna :) Humor, dinamika, zanimljivi likovi… Znate kad citate neku knjigu i ne zelite nikada da se zavrsi, ili kad ste vec stigli do kraja onda se pitate sta li sad rade ti likovi dalje u zivotu… Takva nekakva knjiga je ovo :)
Na Goodreadsu sam knjigu stavio na popis za čitanje prije više od 10 godina i sada sam je napokon pročitao.
Meni se knjiga izuzetno svidjela i osobno mi je bolja i kvalitetnija od njegove najnovije knjige “Nada” koju sam nedavno pročitao.
Ovo je priče o jednoj obitelji koja je potpuno neprilagođena današnjem svijetu i ostala je na razini od prije par stotina godina. Situacije koje se događuju u knjizi su izuzetno komične, poprilično apsurdne i potpuno lude. Više puta sam se iskreno nasmijao i baš sam uživao u nadrealnim događajima.
Ova knjiga se sigurno jednom dijelu čitatelja neće svidjeti zbog ogromne količine prostota, ali mislim da su te prostote bile nužne. Nerealno i štetno bi bilo da se jezik korigirao u nešto što nije autentično vrsti likova koje autor opisuje. Ne smatram da autor promiče takav govor, već realistično prikazuje vokabular likova.
Ono zbog čega mi je ova knjiga bolja od njegove najnovije knjige “Nada” je zbog načina na koji je poslao svoju poruku. Svaki autor ima neki cilj i nekada je to manje, a nekada više očito. Ovdje je to nije bilo u prvom planu, dok je u Nadi to bilo predirektno.
Ovo je izuzetno kratka knjiga i savršena je za jedno vikend čitanje gdje će te se moguće zgroziti, nasmijati i uživati u dogodovstvinama obitelji Poskok
В „Чудото…” е описана колоритната самобитност на едно семейство с баща с фиксация по качамака, и негов��те четирима синове, кой от кой по-голяма скица. Фамилията живее в пущинака, далеч от цивилизацията, а опитът на двама инспектори да ги накарат да си платят тока завършва с пленяването им за дълъг период. Разбира се, че няма да плащат, кой плаща в тая държава?!