Od 2001. redoviti je profesor (Filozofskog fakulteta u Zagrebu). Bavi se bizantologijom i hrvatskom poviješću srednjega vijeka, ponajprije ranim srednjim vijekom, kao i poviješću Židova u Hrvatskoj te hrvatskom poviješću 20. stoljeća. Prevodi s engleskog i francuskog. Od 1984. godine drži cijelu nastavu i ispite na kolegiju Opća povijest srednjega vijeka, kada je imenovan i šefom Katedre za opću povijest srednjega vijeka pri Odsjeku za povijest, koju funkciju obnaša i danas. Od 1991. do 1996. godine držao nastavu i ispite iz predmeta "Metodologija historije". Povremeno je držao predavanja i ispite na predmetu "Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku". Držao je ili drži nastavu i na fakultetima u Osijeku, Puli, Mostaru i Rijeci. Predaje na Diplomatskoj akademiji Ministarstva vanjskih poslova RH. U više navrata sudjelovao je na znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu. Od 1988. godine predaje na postdiplomskom studiju na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a od 1990. godine i na postdiplomskom studiju "Kulturna povijest Jadrana" pri Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku. 1989-90. godine obnašao je dužnost predsjednika Savjeta OOUR-a Humanističke i društvene znanosti, 1990-2. bio je pročelnik Odsjeka za povijest, a od 1991. do 1996. godine predstojnik Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta. Od 1992-6. godine voditelj je projekta "Hrvatska povijest u ranom srednjem vijeku" u Zavodu za hrvatsku povijest, a sudjelovao je i u projektu "Hrvatska povijest - sinteze" pod rukovodstvom prof. dr. Nikše Stančića. Od 1997. sudjeluje u projektu akademika Tomislava Raukara "Hrvatska povijest 1102-1526." Zajedno s ocem Slavkom napisao je „Holokaust u Zagrebu“ (2001), te zajedno s B. Grginom “Europa i Sredozemlje u srednjem vijeku“ (2006). Urednik je i glavni autor izdanja “Kronologija - Hrvatska - Europa - svijet“ (1996). Suautor je (zajedno s Vladimirom Anićem) „Rječnika stranih riječi“ (1999), jedan je od sedmorice autora i osmorice članova uređivačkog odbora „Hrvatskog enciklopedijskog rječnika“ (2002). Autor je više od stotinu znanstvenih i stručnih radova objavljenih u zemlji i inozemstvu. Urednik je većeg broja izdanja Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Židovske općine Zagreb. Napisao više scenarija za TV, povremeno surađuje kao kolumnist i na druge načine u raznim medijima u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 1994. godine jedan od urednika godišnjaka Radova Zavoda za hrvatsku povijest. 1992-1997. član Predsjedništva Društva za hrvatsku povjesnicu. Dobitnik je Nagrade grada Zagreba 2005. godine za ukupni znanstveno-istraživački doprinos te posebno za knjigu “Židovi u Zagrebu 1918-1941“.
Professor Ivo Goldstein is a professor at the University of Zagreb's Faculty of Humanities and Social Sciences, a post he has held since 2001. He studied History at the University and received his PhD from the University of Belgrade. His initial areas of expertise were Byzantium and Croatian history in the Middle Ages, but since the late 1990s he has focused on 20th-century Croatian history. Goldstein served as ambassador of Croatia to France and UNESCO from 2013 to 2017. He has published over 20 books. In 2019, he became a member of the Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina.
Za one koje zanima sustavan, sveobuhvatan i jasan pregled najvažnijih političkih zbivanja u zadnjih trideset godina hrvatske povijesti, ova knjiga to pruža. Ipak, autor povremeno ne može odoljeti potrebi da nametne svoje političko gledište, usprkos tome što ne raspolaže s dovoljno činjenica da ga adekvatno potkrijepi. Bez obzira na to, većina djela je čvrsto utemeljena i vrijedna čitanja.
Knjiga koju treba pročitati svaki građanin RH. Knjiga koja je ogledalo nas kao društva koje godinama drži ljestve korupciji, nepravdi i uništavanju zemlje koja bi sa svojim resursima mogla biti među prvima u Europi. Kaže se "Nada umire zadnja", a ja se nadam da u našoj generaciji postoji osoba koja će imati hrabrosti povikati "Car je gol" i pobrinuti se da ova država bude dio budućnosti.
Vrlo interesantna knjiga. Neutralni i detaljni prikaz domovinskog rata i analiza političke situacije u Hrvatskoj.
No, veliki dio referenca su mediji i časopisi, umjesto povjestnih istraživanja ili socio-političkih akademskih analiza, što malo umanjuje “neutralnost” u drugom djelu knjige.