Ovo je roman koji ce vas u potpunosti opustiti. Lagana detektivska prica sa primesama trilera i drame, idealno delo za izlazenje iz citalacke krize.
Takodje, za ljubitelje istorije, posebno Francuske, za ljubitelje zivota na dvoru Marije Antoanete, a i van njega, a takodje i Luja XVI, mislim da je ovo prava stvar.
Kroz roman pratimo malo Luja XVI, malo Mariju Antoanetu, ali glavni akteri su modistkinja Roza i frizer Leonar.
Kao sto i u sinopsisu pise: "Za ovu misiju Marija Antoaneta poverava ulogu spijuna-detektiva Rozi i Leonaru".
Da li je to ispravna odluka kraljice ?
Kako moze verovati jednoj modistkinji i obicnom frizeru ?
Mozda je i pravo pitanje, zasto se posle cetiri godine bas kraljica Marija Antoaneta zainteresovala za nakit Di Barijeve, ljubavnice Luja XV ?
Dok Roza i Leonar pokusavaju da rese slucaj koji im je kraljica dodelila, u gradu se desava niz ubistava.
Ne znajuci sta ih je snaslo i da su oni mozda sledeci, Roza i Leonar pocinju da sumnjaju na kraljicu, a sto je jos gore, pocinju da sumnjaju jedni na druge.
Da li to jos neko juri za nakitom Di Barijeve ?
I kako to da ih kraljica nije zastitila ?
Ono sto je jako interesantno kod ovog slucaja je to sto nije osumljiceno dvoje ljudi, vec sedam ili mozda osam.
Pominje se neka "mapa" i neki spisak.
Cemu spisak zaista sluzi ?
Da li su na njemu osumljiceni (zasto bi bili) ili jos gore, da li su na njemu ljudi sa dvora ?
Dopalo mi se kako su likovi kako glavni tako i sporedni predstavljeni u romanu.
Roza je, moglo bi se reci prava dama. Ozbiljna, jaka, odvazna zena, sa stilom, karakterom i stasom.
Leonar je susta suprotnost Roze.
Zenskaros, dosadnjakovic, lezilebovic, dovoljno pametan, ali ishitren, nekada brzoplet, a to zna i da "kosta".
Avanture ovog dvojca su mi bile presimpaticne. Suprotnosti se privlace, a da li je to slucaj i kod njih slucaj ?
Leonara je pocela da nervira Rozina okupiranost ovim slucajem, dok nju njegova nezainteresovanost.
Da li to vide rivala jedno u drugome ?
Jako mi se dopalo kako je autor predstavio zivot na dvoru.
Bal, raskosne haljine krojene licno za kraljicu, frizure koje samo ona moze da iznese, njen odnos sa kraljem Lujiem XVI i njena zaduzenje kao kraljica, koje je do duse kratko trajalo.
Dopalo mi se da putujem od dvora, tajnih odaja Versaja, do Luvra, preko uzurbanih ulica Pariza.
Mogao sam uzivam gledajuci ljude po pijacama, guzve koja se na trenutke stvarala, ulice koje su se punile i praznile, kocije koje su dolazile i odlazile.
Ono sto mi se nije dopalo jeste premalo akcije, napetosti (mozda je i bilo dovoljno. Prvi put citam ovako nesto, pa se mozda jos nisam poistovetio sa ovim zanrom), a tamo gde ju je i bilo delovalo je nekako hladno, rezervisano, bez imalo emocija.
Mozda samo ja trazim triler u istorijsko-detektivskom romanu.
Sve u svemu, uzivao sam iako nisam ljubitelj istorije.