Imate li u glavi viziju savršenoga tijela? I popis odjevnih komada za vrijeme kada dosegnete svoj ideal? U potrazi ste za čarobnom formulom koja u trenu topi masne naslage?
Žao nam je što vas moramo razočarati: čarobna formula ne postoji. No knjiga pred vama može vam umjesto toga pomoći u nečemu mnogo važnijem – prihvaćanju sebe i izgradnji zdravoga odnosa sa svojim tijelom. Autorica nas u priču uvodi promišljanjima o retuširanim fotografijama supermodela i holivudskih zvijezda kojima smo okruženi od djetinjstva, a zatim nas hrabro suočava s vlastitim surovim iskustvom: od dijeta i fitness režima te začaranoga kruga izgladnjivanja i prejedanja do konačnoga svjetla na kraju tunela i puta ka oporavku. Oba dijela procesa imaju zajednički nazivnik: fitness i napolitanke. Mateja Klemenčić namjerno vam neće otkriti tajnu o drastičnom mršavljenju, načinima na koje možete ubrzati metabolizam i tajnim sastojcima koji čudotvorno uklanjaju višak kilograma. Jer smisao nije u tome. Ova će vas knjiga uhvatiti u vrtlog emocija u kojemu ćete se možda i sami prepoznati, a uz iskustvo i stručnu podlogu misaonim će vas vježbama potaknuti na promišljanje o onome što je u životu zaista važno.
Ovim putem zahvalila bih se izdavaču ALEGRIA KNJIGA jer ne znam kako bi inače ova knjiga dospjela u moje ruke. Mislim da bi ju moj knjiški nos uvelike zaobišao jer… na koricama piše „Realna priča o odnosu s hranom, vježbanjem i svojim tijelom“ i, da budem iskrena, treba li to meni? Neki tamo self-help o hrani i vježbanju? Pa ne spadam ja u tu kategoriju… Osim što ovo nije neki tamo self-help. I ja sam možda spadala u tu kategoriju bez da sam toga bila svjesna.
Mateja Klemenčić autorica je ove knjige koja govori o njezinom fizičkom i mentalnom procesu sazrijevanja. O borbi sa samom sobom. U ranim je godinama počela otkrivati svoje tijelo, razlikovati zdravu i nezdravu hranu te je stvorila sliku savršenog tijela po uzoru na društvo oko sebe. I dok se formirala u predivnu ženu, ona se zapravo borila s mnogo svojih nesigurnosti. S nezadovoljstvom. Bila je duboko nesretna. Poistovjetila je svoju osobnu vrijednost s vrijednošću brojki koje je vidjela kad bi gola i bosa stala na vagu. I kada bi se pogledala u ogledalo.
Tako je Mateja započela sa svojim prvim dijetama. Uskraćivala si je hranu. Onda je počelo brojanje i kontrola kalorija, a zatim i prekomjerno vježbanje. Pa je zamijenila dijetu sintagmom „zdrava prehrana“ koja je i dalje bila sve, samo ne zdrava i dobra za nju i njezino tijelo. A tada su se počele pojavljivati i prve epizode prejedanja koje su joj bila totalno strana stvar. Prema sredini knjige pratimo kako ona emocionalno potpuno propada, a onda joj se ni fizički tijelo više nije imalo snage boriti. Otkazalo je poslušnost i ona više nije imala kontrolu. Ništa nije bilo onako kako je zamislila. I tu se počela raspadati.
No, nije joj moglo krenuti na bolje dok sama nije prožvakala što je zapravo problem i priznala si da ga ima te da ga ne može samo gurnuti pod tepih. Ova knjiga je poput self-helpa svim ljudima koji još nisu prihvatili svoje tijelo i misle da je ono problem. Nije, samo je dugačak proces prihvaćanja toga i donošenja zaključka. I pun je uspona i padova što je i sama autorica rekla.
Baš sam se bila javila Mateji dok sam čitala jer je u jednom trenutku u knjizi spomenula kako ljeti po najvećim vrućinama nije htjela nositi kratke hlače zbog celulita i debelih bedara. Kad sam još bila u srednjoj školi (a to nije bilo tako davno, prije svega 3 godine) isto se nikako nisam usudila ljeti po Zagrebu nositi kratke hlače jer mi je glava bila puna „idealnih tijela“ kakva sam tada viđala na društvenim mrežama i nisam se mogla osloboditi straha. I sjećam se da na maturalac nisam ponijela niti jedne kratke hlače već samo duge i široke jer sam se brinula što će drugi misliti, a bila je sredina srpnja i mi smo bili u Parizu.
Osim toga, kad sam došla do dijela u knjizi u kojem autorica priča kako si je često branila neku hranu i onda bi se usred epizoda prejedanja prejedala upravo tom hranom koju si je strogo branila sjetila sam se isto svog primjera prije par godina kad sam si branila slatko. Točnije, branila sam si posebno gumene bombone, a onda bih nakon nekog vremena posustala, uzela vrećicu tih slatkiša i najela se toliko da bi mi kasnije bilo zlo (ne znam kog zavaravam jer to i danas radim iako si ih ne branim, samo jako volim gumene bombone kao što Mateja voli napolitanke hehe).
Moja iskustva mržnje vlastitog tijela su doista nula naspram raznih iskustava koje sam čula i Matejinog vlastitog primjera koji nam je podijelila u svojoj knjizi, ali svejedno sam ih htjela podijeliti s vama kao znak podrške. Niste sami. Normalno je da se ponekad izgubimo. Ima ljudi koji će nam pomoći ustati iz pepela kad dotaknemo dno i vratiti nas na pravi put. No, da bismo uopće do toga došli, moramo sami sebi priznati s kojim se demonima borimo. Jer oni su samo u našoj glavi.
Ovo je genijalno napisana knjiga i neizmjerno sam zahvalna Mateji na ovom priručniku koji govori o jednom velikom putu koji je ona prošla kako bi počela voljeti i prihvaćati sebe i svoje tijelo. Predivno mi je što na početku knjige postoji napomena kako informacije iz knjige nisu zamjena za profesionalne i medicinske dijagnoze i savjete te je navela mjesta u Republici Hrvatskoj na kojima se možete obratiti u slučaju da imate problema s poremećajem hranjenja i slično. Voljela bih samo naglasiti da, ako imate problema s poremećajem u prehrani (eating disorder), bi bilo dobro kad biste knjizi pristupili s malo opreza jer je autorica bila brutalno iskrena i realna, a nekome bi to mogao biti okidač za neke loše uspomene i slične stvari. Tako da s rezervom uzmite ovaj trigger warning.
Dugo nisam pisala ovako duge recenzije, ali sam na ovu temu imala puno toga za reći. Nadam se da ne zamjerate i da se i dalje čitamo. 😀
P. S. Počnite više voljeti sebe. Ne od sutra. Od danas. Od ovog trenutka. <3
Poistovjetila sam se s pričom autorice na toliko razina... Izuzetno bitna knjiga za sve, uvela bih ju kao lektiru u srednjoj školi... Takodjer, bilo bi super kad bi ju pročitali i fitness stručnjaci kako bi bolje shvaćali svoje klijente...
Nemam drugih riječi za ovu knjigu osim mindblowing :) obavezno ju pročitajte, naučit će vas puno, ali još više će vam otvoriti oči jer ima puno situacija u kojima se svi možemo prepoznati. Stvorili smo jako puno nezdravih odnosa, sa hranom, fitnessom, svojim tijelom, samim sobom, a sve počevši iz našeg uma i glave. Sve nam je dobro i loše, sve se preispituje, naši kompleksi iz dana u dan ponukani društvom i društvenim mrežama (pa i prije njih su) samo rastu, a samopouzdanje pada. Sve više informacija dobivamo kako živjeti, što raditi, kako izgledati, što jesti, koliko vježbati i kako se ponašati, da više ne znamo što znači biti svoji i da odlazimo u krajnosti intenzivnih vježbanja i izgladnjivanja/prejedanja iz kojih se jako teško čupamo van. Svijet i tehnologija nam daju sve više načina da budemo prihvaćeni i da prihvaćamo sami sebe, o svakom aspektu života imamo sve više informacija, zašto imam osjećaj da nam samim time postaje sve gore, umjesto bolje?
Gotovo nikad ne pišem svoje osjećaje o knjigama, mišljenja sam kako je to osobni doživljaj, svi imamo svoje preference i to što mene oduševljava ne mora nekog drugog i obrnuto, svaka je kritika iznimno subjektivno obojena. No, s intimnim iskustvima autorice sam se vrlo lako poistovjetila, iako u životu nisam patila od nijednog poremećaja hranjenja. Radi se o varijanti dnevničkih zapisa misli i osjećaja iz aspekta vremena prije prepoznavanja problema i nakon. Autorica se pokatkad u poglavljima ponavlja, želeći nam poruke koje želi odaslati jače impregnirati u svijest, što nije loše. Lijepo je konačno čuti nekoga tko mi je generacijski blizak, sa sličnim razmišljanjima o percepciji tijela, dijeta, trenutno vrlo moderne ali i nemilosrdne fitness subkulture.. Ideja koja je realizirana kroz percepciju hrane može se zapravo i preslikati na generalnu potrebu za kontrolom stvari i života oko sebe, koja je puno širi pojam, a ponekad se manifestira vrlo slično. Svi koji žele memoare koje će ih ponukati na zapitkivanje vlastitog života, a bez ponude "savršenog rješenja i modela koji sigurno funkcionira", uživati će u ovoj knjizi. Velike pohvale iznimno hrabroj autorici na snazi koju je pokazala napisavši svoje intimne misli, vjerujem da pomaže mnogima koji su mislili da su sami i jedini s problemima. Pravi svijet nije instagram, i Mateja je to pokušala pokazati!
Za početak bih pohvalila autoricu što je javno otkrila svoje najdublje tajne i misli koje većina vjerujem ne može priznati ni samom sebi a kamoli objaviti u knjizi. U dosta sam se citata prepoznala i poistovjetila s emocijama i pričama.
Posebno su mi zanimljiva poglavlja gdje se vraćamo u djetinjstvo-kada smo voljeli svoje tijelo i pubertet-gdje počinju „etikete“ i vizija o savršenom izgledu koja ima veliku ulogu u razvoju samopouzdanja, i na kraju identiteta. Na početku čitanja sam bila oduševljena temama kao što su vezanje vrijednosti na tijelo, kompulzivno prejedanje, emocionalno jedenje i prejedanje i prvih 100 stranica sam pročitala u dahu. Kako je radnja tekla u nekim poglavljima zamijetila sam iste motive i poruke napisane drugačijim riječima. Time sam malo izgubila volju za čitanjem jer sam prepoznala onaj „sapuničasti element“ odugovlačenja.
No ono što mi se posebno svidjelo je kraj knjige, brutalno realan i iskren (ne želim spoilati- pročitajte ) . Nadam se i vjerujem da će autorica ovom knjigom pomoći čitateljima da se ne dovedu u takvu i slične situacije. Na kraju, ipak smo mi ti koji sami donosimo zaključke i poruke a ova knjiga ima puno toga za ponuditi.
Ovo je definitivno jedna od najvažnijih knjiga koju sam uopće pročitala. Zašto? Zato što je Mateja svojim iskustvom osvijestila koliko stvari nam društvo nameće i kakve standarde ljepote tijela učimo od malih nogu. U jednom trenutku sam se zamislila i rekla sama sebi "pa da i ja sam se tako osjećala u školi". Iako nisam imala i nemam ortoreksiju osjećala sam i razmišljala o sebi kako ne vrijedim na temelju slike tijela. Prekrasno je kako je Mateja jasno naglasila ljubav prema sebi i tijelu, prihvaćanje tijela i življenje života i svojih pravila. Ono najvažnije što je naglasila je da je učenje, promjena i prihvaćanje proces sa usponima i padovima.
Svakome bih preporučila da pročita jer smo se svi našli ili još uvijek nalazimo u situaciji gdje vlastitu vrijednost pripisujemo tijelu.
Ovu knjigu treba uvesti pod skolsku lektiru da svaka djevojcica i djecak procita u 5/6 razredu i da oni koji su mrsavi i bucmasti vide cime se sve djeca bore u toj dobi. Zna biti nasilja jer je netko prebucmast sto nikako nije prihvatljivo. Ne samo djeca nego i roditelji. Obje strane bi trebale vidjeti sto nosi nezdravim odnos prema hrani zbog nerealnih ocekivanja koja si namecemo zbog okoline. Mateja hvala, knjiga je fenomenalna
Ovo je štivo od neizmjerne važnosti u doba Instagram influencerstva i drugih vanjskih pokretača fenomena nedostatnosti u svima nama. Mateja je pokazala kako je svaka naša priča o samoprihvaćanju individualna, ali opet toliko univerzalna. Poklonila bih ovu knjigu sebi u srednjoj školi.
Topla preporuka svima! Mateja je svojim osobnim iskustvima opisala težak put kojeg je prošla radi emotivnog prejedanja, ortoreksije pa sve do slobode. Knjiga koju svatko treba pročitati.