Knjiga je okej. Relativno zanimljiva tematika, teška obiteljska prošlost, krivnja… Ne sviđa mi se stil. Ne znam. Nije me vuklo da čitam, ali pročitala sam svejedno. Previše prolepsi, ne sviđa mi se to.
Ovo je nastavak Nastjinog prvijenca "Kud si krenula?". Pročitala sam ju u jednom dahu, kratko prekidajući samo kako bih obrisala suze koje su se nekad nepozvane slijevale niz obraze. Na svakoj stranici se mogu pronaći rečenice koje mogu stajati samostalno kao citati koji nas podsjećaju na neosporive istine koje je tako jednostavno izrekla.
Ovo je jedna od onih knjiga gdje osjetiš svaku emociju koju ne autorica ispisala. Želiš čitati knjigu ispod smokvinog drveta koje je prikazano na naslovnici, vrisnuti na roditelje koji ne znaju bolje, plakati i smijati se. Knjiga koju preporučiš jer želiš da svi znaju za nju.
(Auto)biografski roman o nesretnoj ljubavi autoričine bake, odlasku njenog djeda u Ameriku, nastavku bakinog života prožetog krivnjom, s novim nevjenčanim suprugom Starim, svemu onome što nije izrečeno, a trebalo je biti, kako bi se život, a ne "snalaženje" - toliko puta spomenuto u romanu, ali ja ga sad koristim u smislu emocionalnog snalaženja - mogao dalje nastaviti.
Ovo je važan roman - autorici, to se osjeća na svakoj stranici. Važan za njen odnos s precima, za raščišćavanje s prošlošću i onim što ona prenosi u sadašnjost, pa i budućnost.
Mene kao čitateljicu nije toliko uspio dotaknuti. Iako je čitav roman o baki, ona mi je i dalje prilično jednodimenzionalna, kao da osim te krivnje u sebi nije nosila niti drugima nudila ništa drugo, a vjerujem da nije bilo tako.
Dušebrižnici bi autorici, kao djetetu, vjerojatno rekli da se ne petlja u odnose odraslih, da ne gura nos gdje mu nije mjesto, ali Nastji tako dobro leži to petljanje. Ona tako pažljivo ulazi u tuđu intimu, tako nježno nastoji razmrsiti osjećaje koji su ostavljeni na dvorištu na koje je gledala tijekom svog odrastanja, učeći se o životu. Nisam sigurna jesam li ikad čitala mekšu i topliju priču o nesretnoj ljubavi koja je za sobom ostavila krivnju, prazninu, i čekanje, to iščekivanje kojem niti smrt nije mogla stati na kraj.
Malčice me bilo strah da će ova knjiga iznevjeriti moja prevelika očekivanja. No apsolutno je opravdala sva! Divna, poetska, sjetna, pomalo filozofska - idealna za čitanje u trenutno jesensko godišnje doba. Baš je dobro sjela.