Ovo je priča o životu velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića. Autentični istorijski događaji oblikovani su snažnom imaginacijom autora, a sve to sa nastojanjem da se prikaže sudbina čoveka koji je od detinjstva bio razapet između Istoka i Zapada, i čiji je život ostao trajno obeležen znakom ambivalencije.
O sudbini Mehmed-paše Sokolovića zapisano je bezbroj priča, i sve one osvetljavaju njegov lik iz različitih uglova posmatranja i tumačenja. Ipak, na stranicama ove knjige čitalac će pronaći dosad nenaslikani portret velikog vezira, jer se ovoga puta klupko života odmotava od poslednje vezirove noći. Kako izgleda kraj kad ga onaj kome je dodeljen ni ne sluti?
Čemu je stremio, čemu se nadao i o čemu je snevao neustrašivi Mehmed-paša Sokolović u poslednjim trenucima života?
Roman prati život Mehmed-paše Sokolovića, i njegov napredak na dvoru sultana Sulejmana. Nalazio se na raznim položajima: od zapovednika garde, admirala mornaričke flote, rumelijskog beglerbega, trećeg, drugog, i konačno Velikog vezira. Za vreme njegove vladavine, zajedno sa svojim bratom Makarijem obnovio je Pećku patrijaršiju, i na patrijaršijski presto ustoličio svog brata koji je postao prvi srpski patrijarh. Po njegovom naređenju 1571. godine podignut je most na reci Višegrad, kao amanet zavičaju u kojem je odrastao. Ubijen je u zaveri 1579. godine.
Roman počinje od poslednje vezirove noći, tada čitalac rekonstruiše njegov život koji je bio pun uspona i malih životnih padova. Opisane su njegove unutarnje borbe. Čemu je stremio, čemu se nadao, o čemu je snevao. Romansa sa sultanijom Mihrimah, ćerkom sultana Sulejmana, i brak sa Ismihan, ćerkom sultana Selima II odredila je njegovu dalju sudbinu. Večito rastrzan između Istoka i Zapada, uspešno je balansirao. Bio je veliki državnik i vešt diplomata.
Oslikan je psihološki portret čoveka koji je ostavio neizbrisiv trag u istoriji. Autentične istorijske činjenice prožete fikcijom pružaju se na dvestotinak stranica. Knjiga je previše romansirana za moj ukus. Veći akcenat je stavljen na njegov burni ljubavni život, i intrige unutar saraja.
Roman nije obiman, brzo se čita. Podsetio me je na Falkonerov roman "Sultanov harem." Stil pisanja je pitak, odmeren. Zamerka mi je što su likovi šturo opisani. Nije im dat dovoljan prostor u romanu kako bi se razvili. Ipak, kada se sve sabere i oduzme dobija se roman koji zavređuje pažnju čitalaca. Ukoliko ste kao i moja malenkost ljubitelj serije "Sulejman Veličanstveni" od mene preporuka.
Dvoumila sam se između 3 i 4, može ocena biti 3.5 Negativan utisak sam stekla zbog grešaka u lekturi i previše pisanja o ljubavi sa jednom sultanijom, što sam nalazila nepotrebnim i suvišnim u nekim momentima. Ipak, veoma lepim jezikom je pisana knjiga, laganim, prijatnim; ne zamara, a veoma je poetično napisana. Sadrži dosta lepih mudrosti. Počela sam je pre desetak dana, pa sam je sasvim zapostavila, brzo se čita, prekjuče sam nastavila tek i, evo završila.