What do you think?
Rate this book
Osvetnici
Kao i u romanu "Između", i ova priča teži vjerodostojnosti. Nema laži, nema izmišljanja, nema uljepšavanja. Kroz rupu u zidu dviju ćelija promatramo dvije studentice kroatistike, neshvaćenog društvenog aktivista, eksplozivnog navijača, zaštitničkog oca i slomljenog supruga. Njihov se mirni kolektiv uzburkava dolaskom dvaju novih zatvorenika - jedan je predstavnik zagrebačke zlatne mladeži, a drugi mladi višestruki ubojica. U potrazi za pravdom, kozmičkom, pravnom i osobnom, njihove će se priče dramatično sudariti u susretu zbog kojega će se leksemi "zatvorenik" i "kazna" u vašim mentalnim rječnicima zauvijek promijeniti. (Iz pogovora urednice Rosie Kugli)
144 pages, Hardcover
Published September 1, 2021
9 people want to read
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 3 of 3 reviews
December 20, 2021
Što učiniti kada pravda zakaže, kada zbog jednog razbijenog stakla završiš u istom zatvoru kao i za silovanje i ubojstvo? Dobrodošli u Lijepu našu, zemlju mita, korupcije i potplaćenih pojedinaca, bogatih tatinih sinova s jedne strane i poštenih, nevidljivih individualaca koji će se cijeli život morati boriti za najobičniju svakodnevicu, onu bez brige za preživljavanje, onu gdje će morati okrenuti glavu pred nepravdom i povlaštenima.
"Ali bolje je žaliti za stvarima koje si učinio nego za onima koje nisi učinio."
Magdalena Mrčela uspjeva u svega sto pedesetak stranica uzburkati sve moguće emocije u čitatelju. Rasplakala me, nasmijala i raznježila na trenutke, ali i neizmjerno naljutila jer ovaj je roman ono što se događa oko nas, niz istinitih i blizu istini događaja, kriminalističkih priča o kojima smo čitali posljednjih godina.
U jednom zagrebačkom zatvoru susrećemo nekolicinu likova zatvorenih zbog raznoraznih zločina, od apsurdnih do najozbiljnijih. Kroz nekoliko priča u dvije ćelije uspjet ćemo se povezati s dvije mlade kroatistice, jednim pravednikom pomalo gadne naravi, razočaranim muškarcem koji je izgubio suprugu zbog liječničkog nemara i pohlepe, očajnim ocem koji si nikada neće oprostiti kćerinu užasnu sudbinu te još par zatvorenika. Vrlo brzo počet ćemo suosjećati sa svakime od njih, čak ih i razumjeti, iako nije svačiji zločin bezazlen.
U ovaj je roman autorica utkala sve naše pomisli kada pročitamo nešto slično u crnoj kronici, sav naš bijes naspram nesposobnosti pravnog sustava, ali posebice naše razočarenje s ljudima, onima koji zbog svoje pozicije i moći bez problema zloupotrebljavaju svoj položaj i "malog čovjeka". Mrčelin je stil fantastičan, hrabar, britak i izravan jezik, bez okolišanja i uljepšavanja. Nakon prvijenca Između koji me osvojio prvenstveno tim posebnim stilom, s Osvetnicima je otišla još stepenicu više i pokazala koliko talenta i ideja se skriva u njoj. Ovo jest većinom fikcija, ali ovo je i naša stvarnost. Ove su priče ono o čemu svakodnevno čitamo, a neki nažalost i doživljavaju. I posljednjih se dana po medijima vrte vijesti o instituacijama u kojima je sustav zakazao, u kojima su se pojedinci igrali Boga i upravljali tuđim sudbinama kao da je to njihovo pravo.
"Kad nepravda postane zakon, otpor postane dužnost."
Magdalena Mrčela progovara u ime svih onih koje se ne čuje, čiji se vapaji za pomoć ignoriraju, utišani onima koji upravljaju jer imaju i mogu.
"Zato sam se načelno trudio ne davati ljudima previše. Pokažeš im da ti trebaju - pokažeš da si slab. I onda te zgaze. Jer ljudi su stoka."
"Ali bolje je žaliti za stvarima koje si učinio nego za onima koje nisi učinio."
Magdalena Mrčela uspjeva u svega sto pedesetak stranica uzburkati sve moguće emocije u čitatelju. Rasplakala me, nasmijala i raznježila na trenutke, ali i neizmjerno naljutila jer ovaj je roman ono što se događa oko nas, niz istinitih i blizu istini događaja, kriminalističkih priča o kojima smo čitali posljednjih godina.
U jednom zagrebačkom zatvoru susrećemo nekolicinu likova zatvorenih zbog raznoraznih zločina, od apsurdnih do najozbiljnijih. Kroz nekoliko priča u dvije ćelije uspjet ćemo se povezati s dvije mlade kroatistice, jednim pravednikom pomalo gadne naravi, razočaranim muškarcem koji je izgubio suprugu zbog liječničkog nemara i pohlepe, očajnim ocem koji si nikada neće oprostiti kćerinu užasnu sudbinu te još par zatvorenika. Vrlo brzo počet ćemo suosjećati sa svakime od njih, čak ih i razumjeti, iako nije svačiji zločin bezazlen.
U ovaj je roman autorica utkala sve naše pomisli kada pročitamo nešto slično u crnoj kronici, sav naš bijes naspram nesposobnosti pravnog sustava, ali posebice naše razočarenje s ljudima, onima koji zbog svoje pozicije i moći bez problema zloupotrebljavaju svoj položaj i "malog čovjeka". Mrčelin je stil fantastičan, hrabar, britak i izravan jezik, bez okolišanja i uljepšavanja. Nakon prvijenca Između koji me osvojio prvenstveno tim posebnim stilom, s Osvetnicima je otišla još stepenicu više i pokazala koliko talenta i ideja se skriva u njoj. Ovo jest većinom fikcija, ali ovo je i naša stvarnost. Ove su priče ono o čemu svakodnevno čitamo, a neki nažalost i doživljavaju. I posljednjih se dana po medijima vrte vijesti o instituacijama u kojima je sustav zakazao, u kojima su se pojedinci igrali Boga i upravljali tuđim sudbinama kao da je to njihovo pravo.
"Kad nepravda postane zakon, otpor postane dužnost."
Magdalena Mrčela progovara u ime svih onih koje se ne čuje, čiji se vapaji za pomoć ignoriraju, utišani onima koji upravljaju jer imaju i mogu.
"Zato sam se načelno trudio ne davati ljudima previše. Pokažeš im da ti trebaju - pokažeš da si slab. I onda te zgaze. Jer ljudi su stoka."
January 23, 2022
Prije nekoliko godina otkrila sam autoricu Magdalenu Mrčela, po preporuci prijateljice, onako kako obično i pronalazimo najbolje ljude, događaje i stvari – po preporuci ljudi koji nas razumiju i osjećaju. Pratim njen razvoj od Flegmarina nadalje, iako je možda pomalo smiješno uopće to nazvati razvojem, kad je već Flegmarin bio i ostao toliko predivan, topli biser obiteljske književnosti.
No teme autoričinih knjiga su se mijenjale i postajale teže, mračnije, ozbiljnije, kao i naši životi... možda su se čak razvile u teme koje si ne želimo priznati u stvarnosti, a knjiga je nekako njihov pisani dokaz, pa makar bila fikcija. Jer svaka je fikcija ionako zasnovana u stvarnosti. Za ovu fikciju autorica je trebala nevjerojatno srce i želudac, jer teme nisu lako probavljive. Crna kronika nikad i nije. ,,Osvetnici”, dakle, nikako nisu knjiga poput Flegmarina; bave se ljudskim crnilom i zlom. A opet – ne možete i u njoj ne doživjeti toplinu, prijateljstvo i ljubav.
,,Osvetnicima” je Magdalena Mrčela zagrebla u krvavu i nasilnu ljudsku tamu, onu o kojoj sam kao djevojčica uvijek slušala kao o nečemu što postoji ,,samo u američkim filmovima”, no eto, svašta smo učili od svijeta, ne baš uvijek mudro ni pametno, pa i kriminal. Autorica nas upoznaje sa skupinom ljudi razne dobi i sudbina, koji se u određenom trenutku nađu istovremeno u zatvoru, uvodi nas u njihove živote i isprepliće njihove priče, pripovijedajući događaje iz raznih perspektiva. Ovo je inače česti uzorak autorice koji mi je izuzetno zanimljiv, jer nam iz poglavlja u poglavlje omogućava da situaciju sagledamo iz drugog ugla. Ono što me se posebno dojmilo je što ona pritom nigdje ne zauzima stav niti nam dijeli lekcije, već uistinu ,,gledamo svijet” očima i srcem likova.
A likovi! (Neke bih najradije zagrlila, dok druge...uh!) Svoje likove autorica voli i zastupa kao prava učiteljica i majka - što ih je naizgled teže voljeti i što lošije odabire čine, to ih više osjeća i pokušava razumjeti. Znate kako se kaže – ne sudite tuđi odabir dok ne znate što su sve imali ponuđeno na izbor? Tako bismo u životu i trebali razmišljati jedni o drugima, zar ne? Ne kažem da trebamo odobravati neke odluke nekih ljudi, ali nemamo pravo o njima zauzimati stav dok ih ne razumijemo. A Magdalena Mrčela nam ovom knjigom to pomaže osvijestiti. Naravno, priča se vrti oko kriminala, pa neizbježno ima likova koje nećemo ni poželjeti shvatiti. A neki su ljudi još strašniji, grozniji i nepodnošljiviji kad ih shvatimo.
Mene je jedno bolno poglavlje podsjetilo na neke priče koje sam gledala i čitala u životu i koje su genijalno dojmljive i snažne, no nemam ih želje ni želudca doživljavati ponovno. No pamtit ću ih i svašta su me naučile, pa tako i ova knjiga, kako njena tama tako i oni tračci nade i pozitivnog u njoj za koje se hvatam i koji su najvažniji od svega. Sudbine nesretnih likova tako su žive i opipljive, i autorica je sjajno dočarala situacije u kojima se vaš život okrene naglavačke zbog jedne nepromišljene odluka, jedne sekunda u kojoj ste skrenuli lijevo umjesto desno, odlučili samo taj puta popustiti bijesu, prepustiti se gomili... Jedan trenutak vam potpuno promijeni život. Sjetila sam se svojih početaka i traženja posla u struci, pa tako i jednog poziva na razgovor na posao kasno navečer, na neobičnom mjestu i neposlovno odjevena... Naravno, odbila sam u tren oka. No što bi bilo da sam taj poziv bila prihvatila? Kojom bi stranputicom moj život krenuo? Kao roditelja, autorica me natjerala da dobro promislim koliko brzo odrasta moja kćer i na kakve ju ljude trebam pripremiti. Da, ljudi su ljudima najveće zvijeri. Ponekad. A ponekad nisu. Treba znati prepoznati, promisliti, osjetiti, razgovarati i vjerovati osjećaju. A ova vas knjiga uvjeri da gledate, slušate, promišljate i osjećate, a to je ono što prava umjetnost uvijek treba činiti.
Jezično gledano, neću sad analizirati stručnim izrazima ovo književno djelo, jer sam čitatelj koji knjigu doživljava a ne secira. No osvrnut ću se na jezik – živ, moderan, prirodan, a slikovit i dojmljiv. Zanimljive su mi i neke socijalno-obrazovno obojene činjenice, poput toga da se podrijetlo nadimka Čaruga mora drugim likovima objašnjavati. Nekad je to podrijetlo bilo samo po sebi razumljivo, no u današnje doba, kad zabrinjavajući broj ljudi više ne zna ni na analogni sat prema kazaljkama reći koliko je sati, situacija s ,,Čarugom” mi je samo još jedan podsjetnik na to koliko se i koliko se brzo svijet mijenja. Hvala autorici na takvim biserima kulture i jezika, jer jednog će dana neke ideje zamrijeti ako o njima ne budemo ostavili trag, a knjiga je trag o jeziku. Magdalena Mrčela je osjetljiva na jezik koji živi no i zamire i odumire, dok je istovremeno svjesna djelomične uzaludnosti pobune protiv toga. Neki njeni likovi su akademski obrazovani i fakultetski svježe svjesni standardnog jezika, dok su neki iz drugog svijeta, kako odgojem tako i obrazovanjem. No i u tome je dosljedna porukom o razumijevanju – onima koji žele naći zajednički jezik, jezik nije zapreka. Zaintrigirala me i analogija u naslovu – Osvetnici ili Avengers, koja je možda čak potpuno nesvjesna i neplanirana, ali nadasve intrigantna, pogotovo s obzirom na osvetu koju zatvorenici pripremaju, a koju čitanjem potpuno razumijete i osjećate. Uvijek moraju postojati junaci koji će se boriti za slabije. Uvijek. Iako Mrčelini likovi nam čak i za to pod kraj knjige daju do znanja kako se ego ne treba zanositi činjenicom da si nekome junak, jer svatko od nas svijet vidi drugačijim očima a život živi drugim srcem.
Pokušala sam vam prenijeti neke važne i snažne osjećaje koje ovakve knjige s pravom izazivaju, ali ne odati vam detalje radnje, jer ipak je ovo svojevrsni krimić, a glavno je pravilo onda ništa ne odavati. No vjerujte, čak i ako ćete se tome odupirati, saživjet ćete se s likovima, možda se nasmijati, razbjesniti, a možda i zaplakati. Autorica me eto opet navela da čitam i promišljam o temama o kojima ne volim slušati, da zavolim ljude, tj. likove za čije sudbine radije ne bih ni znala, da se pomirim i razjarim oko bitnih stvari...
I navela me da se nadam. Da se nadam da ima još takvih koji vide one koje nitko ne želi viđati a mora (jer su oko nas, među nama ili čak mi sami). Da se nadam da ima još onih kojima je stalo do ,,zašto" i žele ljude razumjeti i saslušati. Da se nadam da ćemo uvijek imati ljude koji će nam držati glavu iznad vode da ne potonemo, te da ćemo i sami nekome biti takvi prijatelji. Da se nadam da će mi ovakvi knjiški alarmi pomoći da budem bolji roditelj svojoj djeci i učitelj tuđoj. Takva nada nam ne dozvoljava da ignoriramo ono što je važno, ma koliko nam se teško bilo s time se suočiti. Nadam se da će ovakvih knjiga i hrabrih umjetnika i dalje biti. Što bi rekao Dylan Thomas: Do not go gentle into that good night... Rage, rage against the dying of the light. Možda vam se čini da je citat o nečemu drugome, no ja ga doživljavam ovako – nikad se ne treba pomiriti s tamom. Ako se s tamom pomirimo, onda smo je i odobrili. A nadam se da nećemo.
No teme autoričinih knjiga su se mijenjale i postajale teže, mračnije, ozbiljnije, kao i naši životi... možda su se čak razvile u teme koje si ne želimo priznati u stvarnosti, a knjiga je nekako njihov pisani dokaz, pa makar bila fikcija. Jer svaka je fikcija ionako zasnovana u stvarnosti. Za ovu fikciju autorica je trebala nevjerojatno srce i želudac, jer teme nisu lako probavljive. Crna kronika nikad i nije. ,,Osvetnici”, dakle, nikako nisu knjiga poput Flegmarina; bave se ljudskim crnilom i zlom. A opet – ne možete i u njoj ne doživjeti toplinu, prijateljstvo i ljubav.
,,Osvetnicima” je Magdalena Mrčela zagrebla u krvavu i nasilnu ljudsku tamu, onu o kojoj sam kao djevojčica uvijek slušala kao o nečemu što postoji ,,samo u američkim filmovima”, no eto, svašta smo učili od svijeta, ne baš uvijek mudro ni pametno, pa i kriminal. Autorica nas upoznaje sa skupinom ljudi razne dobi i sudbina, koji se u određenom trenutku nađu istovremeno u zatvoru, uvodi nas u njihove živote i isprepliće njihove priče, pripovijedajući događaje iz raznih perspektiva. Ovo je inače česti uzorak autorice koji mi je izuzetno zanimljiv, jer nam iz poglavlja u poglavlje omogućava da situaciju sagledamo iz drugog ugla. Ono što me se posebno dojmilo je što ona pritom nigdje ne zauzima stav niti nam dijeli lekcije, već uistinu ,,gledamo svijet” očima i srcem likova.
A likovi! (Neke bih najradije zagrlila, dok druge...uh!) Svoje likove autorica voli i zastupa kao prava učiteljica i majka - što ih je naizgled teže voljeti i što lošije odabire čine, to ih više osjeća i pokušava razumjeti. Znate kako se kaže – ne sudite tuđi odabir dok ne znate što su sve imali ponuđeno na izbor? Tako bismo u životu i trebali razmišljati jedni o drugima, zar ne? Ne kažem da trebamo odobravati neke odluke nekih ljudi, ali nemamo pravo o njima zauzimati stav dok ih ne razumijemo. A Magdalena Mrčela nam ovom knjigom to pomaže osvijestiti. Naravno, priča se vrti oko kriminala, pa neizbježno ima likova koje nećemo ni poželjeti shvatiti. A neki su ljudi još strašniji, grozniji i nepodnošljiviji kad ih shvatimo.
Mene je jedno bolno poglavlje podsjetilo na neke priče koje sam gledala i čitala u životu i koje su genijalno dojmljive i snažne, no nemam ih želje ni želudca doživljavati ponovno. No pamtit ću ih i svašta su me naučile, pa tako i ova knjiga, kako njena tama tako i oni tračci nade i pozitivnog u njoj za koje se hvatam i koji su najvažniji od svega. Sudbine nesretnih likova tako su žive i opipljive, i autorica je sjajno dočarala situacije u kojima se vaš život okrene naglavačke zbog jedne nepromišljene odluka, jedne sekunda u kojoj ste skrenuli lijevo umjesto desno, odlučili samo taj puta popustiti bijesu, prepustiti se gomili... Jedan trenutak vam potpuno promijeni život. Sjetila sam se svojih početaka i traženja posla u struci, pa tako i jednog poziva na razgovor na posao kasno navečer, na neobičnom mjestu i neposlovno odjevena... Naravno, odbila sam u tren oka. No što bi bilo da sam taj poziv bila prihvatila? Kojom bi stranputicom moj život krenuo? Kao roditelja, autorica me natjerala da dobro promislim koliko brzo odrasta moja kćer i na kakve ju ljude trebam pripremiti. Da, ljudi su ljudima najveće zvijeri. Ponekad. A ponekad nisu. Treba znati prepoznati, promisliti, osjetiti, razgovarati i vjerovati osjećaju. A ova vas knjiga uvjeri da gledate, slušate, promišljate i osjećate, a to je ono što prava umjetnost uvijek treba činiti.
Jezično gledano, neću sad analizirati stručnim izrazima ovo književno djelo, jer sam čitatelj koji knjigu doživljava a ne secira. No osvrnut ću se na jezik – živ, moderan, prirodan, a slikovit i dojmljiv. Zanimljive su mi i neke socijalno-obrazovno obojene činjenice, poput toga da se podrijetlo nadimka Čaruga mora drugim likovima objašnjavati. Nekad je to podrijetlo bilo samo po sebi razumljivo, no u današnje doba, kad zabrinjavajući broj ljudi više ne zna ni na analogni sat prema kazaljkama reći koliko je sati, situacija s ,,Čarugom” mi je samo još jedan podsjetnik na to koliko se i koliko se brzo svijet mijenja. Hvala autorici na takvim biserima kulture i jezika, jer jednog će dana neke ideje zamrijeti ako o njima ne budemo ostavili trag, a knjiga je trag o jeziku. Magdalena Mrčela je osjetljiva na jezik koji živi no i zamire i odumire, dok je istovremeno svjesna djelomične uzaludnosti pobune protiv toga. Neki njeni likovi su akademski obrazovani i fakultetski svježe svjesni standardnog jezika, dok su neki iz drugog svijeta, kako odgojem tako i obrazovanjem. No i u tome je dosljedna porukom o razumijevanju – onima koji žele naći zajednički jezik, jezik nije zapreka. Zaintrigirala me i analogija u naslovu – Osvetnici ili Avengers, koja je možda čak potpuno nesvjesna i neplanirana, ali nadasve intrigantna, pogotovo s obzirom na osvetu koju zatvorenici pripremaju, a koju čitanjem potpuno razumijete i osjećate. Uvijek moraju postojati junaci koji će se boriti za slabije. Uvijek. Iako Mrčelini likovi nam čak i za to pod kraj knjige daju do znanja kako se ego ne treba zanositi činjenicom da si nekome junak, jer svatko od nas svijet vidi drugačijim očima a život živi drugim srcem.
Pokušala sam vam prenijeti neke važne i snažne osjećaje koje ovakve knjige s pravom izazivaju, ali ne odati vam detalje radnje, jer ipak je ovo svojevrsni krimić, a glavno je pravilo onda ništa ne odavati. No vjerujte, čak i ako ćete se tome odupirati, saživjet ćete se s likovima, možda se nasmijati, razbjesniti, a možda i zaplakati. Autorica me eto opet navela da čitam i promišljam o temama o kojima ne volim slušati, da zavolim ljude, tj. likove za čije sudbine radije ne bih ni znala, da se pomirim i razjarim oko bitnih stvari...
I navela me da se nadam. Da se nadam da ima još takvih koji vide one koje nitko ne želi viđati a mora (jer su oko nas, među nama ili čak mi sami). Da se nadam da ima još onih kojima je stalo do ,,zašto" i žele ljude razumjeti i saslušati. Da se nadam da ćemo uvijek imati ljude koji će nam držati glavu iznad vode da ne potonemo, te da ćemo i sami nekome biti takvi prijatelji. Da se nadam da će mi ovakvi knjiški alarmi pomoći da budem bolji roditelj svojoj djeci i učitelj tuđoj. Takva nada nam ne dozvoljava da ignoriramo ono što je važno, ma koliko nam se teško bilo s time se suočiti. Nadam se da će ovakvih knjiga i hrabrih umjetnika i dalje biti. Što bi rekao Dylan Thomas: Do not go gentle into that good night... Rage, rage against the dying of the light. Možda vam se čini da je citat o nečemu drugome, no ja ga doživljavam ovako – nikad se ne treba pomiriti s tamom. Ako se s tamom pomirimo, onda smo je i odobrili. A nadam se da nećemo.
December 2, 2021
Neka ova knjiga posluži čitatelju, pogotovo onom mladom, za zauzimanje stava - ne o sustavu, nego o sebi unutar sustava. I neka taj stav bude čvrst, nepokolebljiv. Neka ova knjiga, prije svega, bude poziv na činjenje dobra, poziv na razumijevanje tuđih tereta, ali i bezuvjetnu osudu zla.
Više na: http://ggirrrl.blogspot.com/2021/12/o...
Više na: http://ggirrrl.blogspot.com/2021/12/o...
Displaying 1 - 3 of 3 reviews