Francis Lacassin - Pasoš za san, ili o stripu i filmu David Kunzle - I dalje od sna, ili o stripu pre filma Wilhelm Busch - Pljas i Pljes Borivoj Dovniković - Juče, ili koliko sam voleo strip Žika Bogdanović - Sergej Solovjev, ili ljubav na prvi pogled Sergej Solovjev - Pesma južnog vetra Pavle Ranisavljević - “Izlazi utorkom i petkom”, ili rađanje jedne legende Pierre Couperie - Daleka Itaka, ili taj hrabri, lukavi i tužni Odisej Jacques Loeb (scenario) / Georges Pichard (crtež) - Odisej Žika Bogdanović (nepotpisano) - Posle trideset godina, ili “Ne fašizmu!” Pier Carpi - Ruka pravednika, ili jedan agent ne kao drugi Dashiell Hammett (scenario) / Alex Raymond (crtež) - Tajni agent Iks-9 Žika Bogdanović - Bića iz vremeprostora, ili slični nama a različiti Lazar Stanojević - Svemironi
Žika Bogdanović je bio srpski istoričar i teoretičar umetnosti i kulture, filolog, filmolog, stripolog, novinar, prevodilac, izdavač i književnik.
Osnovao je 1974. godine jedan od prvih teorijskih časopisa za strip u svetu — Pegaz, reviju za istoriju i teoriju stripa i vizuelnih medija koji se izražavaju grafičkim putem.
Bio je direktor Jugoslovenske kinoteke od 1981. do 1990. godine.
Nedavno sam iskopao nekoliko brojeva "Pegaza" koji su mi skupljali prašinu u garaži. Ovo sam dobijao redovno na poklon od svoje supertetke (svako bi trebalo da ima barem jednu supertetku, iako je moja sigurno bolja od vaše) kad sam bio klinac, međutim bio sam baš mali, recimo 3-4. razred, i osim samih stripova slabo sam mario za ultraozbiljne, zapravo baš duboko cerebralne tekstove koji su u stvari bili i osnovni motiv pokretanja a ujedno i najveća vrlina ovog veličanstvenog izdavačkog poduhvata. Deluje potpuno nadrealno da je ovakva jedna publikacija krasila police knjižara u 1975. godini (ja imam reprint iz '89).
Eseji u ovom broju su fantastični, naročito Bogdanovićevi - pisani predano, promišljeno i sa ogromnom ljubavlju prema medijumu - a obilje novih informacija (za mene) i tumačenja pomažu i usmeravaju čitaoca ka kvalitetnijem čitalačkom iskustvu. Teme eseja pokrivaju večito povezivanje i poređenje stripa sa filmom, svedočenje o ranoj jugoslovenskoj posleratnoj cenzuri, antifašistički strip (zanimljivo bi bilo uporediti ovaj tekst sa Đurićevim predgovorom za Večernja akcija, inače objavljenim i u zbirci tekstova Kvadrati koji govore. Tekstovi o stripovima koje smo voleli i videti gde smo mi sada), kao i vrlo nadahnute i korisne predgovore svakom od uvrštenih 5 klasičnih stripova (da, mislim da su i "Svemironi" klasik).
I da, "Odisej" mi je jednako fascinantan sada kao i pre 30 godina, i neizmerno me raduje što će Makondo ovo objaviti u zasluženom integralnom (i nadam se tvrdoukoričenom) izdanju.