Fenomenalni prvenac američke spisateljice Rejven Lejlani o Afroamerikanki Idi, koja pokušava da se snađe u svetu privilegovanih u Njujorku. Ispričan u prvom licu, upečatljivim i neobuzdanim narativnim glasom, Sjaj na intiman i duhovit način opisuje šta danas znači biti mlad i kako se nositi sa usamljenošću.
Idi pokušava da preživi. Brlja na dosadnom poslu u kancelariji, gde rade samo belci, spava s pogrešnim muškarcima, i ne ide joj jedino što joj je ikada značilo – slikanje. Počinje da se zabavlja s Erikom, sredovečnim belcem koji živi u predgrađu sa ženom saglasnom s otvorenim brakom i usvojenom crnom ćerkom. Kao da manevrisanje promenljivim prostorom seksualne i rasne politike nije dovoljno teško za jednu mladu ženu, nemajući gde, Idi upada naglavce u Erikov dom i porodični život.
Rejven Lejlani na intiman i bolno duhovit način opisuje šta danas znači biti mlad, kako se nositi sa usamljenošću i rasizmom, istovremeno ispitujući seksualnost i traume, moć i privilegije.
Oštar, provokativan i iznenađujuće nežan, Sjaj je pobrao hvalospeve kritičara i dobitnik je prestižne nagrade Nacionalne književne kritike za debitantski roman.
Pre svega jako lepo napisana knjiga, uz odličan prevod Miloša Petrika.
Na momente smešan, na momente mučan roman, ponekad ćete žaliti svaki lik posebno, a onda biste ih se "odrekli" za sva vremena, ali jedno je sigurno - neće Vas ostaviti ravnodušnim. Ni desavanja u zivotu svakog od njih, ni njihove sudbine. Dobra preporuka za knjigu "Sjaj" Rejven Lejlani.
U pitanju je prvenac Rejven Lejlani, dobitnica prestižne nagrade Nacionalne književne kritike za debitantski roman.
Roman opisuje život mlade Afroamerikanke Idi koja pokušava da se snađe u privilegovanom svetu u Njujorku. Opisuje njen život, o tome kako joj ništa ne polazi za rukom, o svim odnosima prema pogrešnim muškarcima sa kojima spava. Jedna takva veza je sa muškarcem koji ima otvoreni brak, čija žena na kraju i postaje njen deo.
Roman me nije oduševio u onoj meri u kojoj sam mislila da hoće. U početku mi se roman i dopao, međutim ne razumem useljenje ljubavnice u porodičnu kuću, i tu ravnodušnost sa kojom je ona opisivala dešavanja u njoj. Malo mi je falilo osećajnosti.