Ova biografija Budimira Lončara, posljednjeg jugoslovenskog ministra spoljnih poslova, nešto je najzanimljivije iz oblasti publicistike što sam u zadnje vrijeme pročitao. Možda 700 strana priče o razvoju jedne karijere koja je tekla uporedo sa razvojem jedne države i njene diplomatije nekome ne djeluje bog zna kako interesantno, ali ja sam neopisivo uživao i volio bih da je knjiga imala još toliko. Istorija pokreta nesvrstanih je nešto što me inače zanima možda i više nego što je zdravo, a Lončar je bio u srcu tog projekta od samih njegovih početaka. Čitati o jugoslovenskoj diplomatiji godine 2022. djeluje pomalo nadrealno, a često i veoma tužno, jer ti se čini kao da se to što se desilo nikako nije moglo da se desi. Iz ove perspektive je skoro pa nezamislivo da smo se nekada zaista pitali o nečemu na svjetskoj sceni i mjera naše današnje propasti i nebitnosti postaje jasnija tek kad se čitaju dokumenti iz vremena kad su stvari bile malo drugačije postavljene. Ova knjiga je nastala ne samo kao plod bezbrojnih sati koje je Jakovina proveo po arhivima već i kao rezultat 16 godina druženja i razgovora sa Lončarem, što je privilegija koju nema baš svaki istoričar. Sve u svemu, nevjerovatno štivo.
..ovo nije samo biografija, ovo je vrijedan dokument jedne epohe. Ukoliko vas zanima "insajderski" uvid u događaje koji su, geopolitički, obilježili drugu polovicu 20 st. svakako za pročitati. Možda se čini previše obimna, ali da je i još 700 stranica, ne bi bilo previše...preporuke svakako