Una questione di pelle

by Marina Vujčić

Cerco una signora disponibile ad accarezzare la mia schiena. Solo ed esclusivamente la schiena. Massima serietà, garantiti riservatezza e ottimo compenso. Questo insolito annuncio pubblicato su un giornale riunirà due persone completamente diverse: un ingegnere che si guadagna da vivere grazie a un’invenzione casuale e una impiegata di banca indebitata, con un matrimonio fallito e un amante sposato. È un romanzo sulle opportunità di vita perse. Riguarda tutti quei baci e abbracci che non abbiamo dato, tutti i compromessi su cui non eravamo d’accordo, tutte le storie che non abbiamo raccontato. Perché a Florijan e a Veronika non mancano solo le carezze nella vita. Una domanda molto più importante è cosa si nasconde sotto la loro pelle.

Genres: Fiction, Contemporary

208 pages, Paperback

Published October 20, 2021

About the author

Marina Vujčić rođena je 1966. u Trogiru. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je kroatistiku.
U nakladi izdavačke kuće Profil 2010. godine objavljuje roman "Tuđi život", a 2014. u izdanju Hena coma knjigu drama "Umri ženski" i roman "A onda je Božo krenuo ispočetka" koji je 2015. godine ušao u uži izbor od četiri hrvatska naslova nominirana za Europsku nagradu za književnost.
Za dramu "Umri ženski" 2014. godine dobila je nagradu Marin Držić, a za dramu "Podmornica" istu nagradu 2017. godine.
2015. godine u izdanju Hena coma objavljuje roman "Mogla sam to biti ja".
Iste godine na natječaju V. B. Z.-a i Tisak medije romanom „Susjed“ osvaja nagradu za najbolji neobjavljeni roman 2015., koji objavljuje izdavačka kuća V. B. Z.
U koautorstvu s Ivicom Ivaniševićem 2016. godine u izdanju Hena coma objavljuje roman "Otpusno pismo".
2017. godine u izdanju Hena coma objavljuje roman "Pitanje anatomije".
2019. godine u izdanju Frakture izlazi joj roman "Pedeset cigareta za Elenu".
Živi na selu, na brdu iznad Trogira.

Reviews

[Zoran Žmirić · Rating 5 out of 5]

Priču novog romana Marine Vujčić “Pitanje anatomije” nose dva lika koje je život, svakoga na svoj način, zbog niza okolnosti začahurio i učinio čudacima. Jedan kratki međusobni susret iniciran novinskim oglasom upalit će u njima neka nova svjetla i na vidjelo izvući do tad skrivene traume i opsesije. A kad vam jednom upaljeno svjetlo obasja smeće koje ste godinama gurali u mračne zakutke svojih sobičaka koje hrabro zovete život, slijedi generalno čišćenje i novo blistavilo ili gušenje u vlastitom jadu. Kod Veronike Vinter i Florijana Bauera sve su opcije otvorene.

Više na linku: https://goo.gl/Z8qh5U

[Biljana · Rating 5 out of 5]

Neočekivano brzo, u jednom zalogaju, progutala sam Pitanje anatomije. Malo je reći da sam ugodno iznenađena, drhtavica je bila vrlo slična onoj kod čitanja djela g. Mire Gavrana. Pitko, jasno, a opet višeslojno i prilagodljivo, poput plastelina, Pitanje anatomije lako svatko može ukalupiti u svoj način razmišljanja, modelirati ga prema svojim potrebama.
A što je na kraju bilo s Florijanom Bauerom i Veronikom Vinter, ima naznaka, sugestija, a opet, mogućih ishoda i kombinacija je više, a sve griju oko srca.
Veliki palac gore i srdačne preporuke za čitanje!
"Kad se čovjek izloži, može mu se dogoditi svašta, ali dok je živio pod svojim staklenim zvonom događalo mu se puno gore od toga 'svašta'. Događalo mu se jedno dugotrajno 'ništa'. Praznina čije su metastaze već bile zahvatile dobar dio vitalnih organa, sa srcem kao primarnim žarištem. "

[Tonkica · Rating 4 out of 5]

Heh! Kada sam ju vidjela na polici u knjižnici, morala sam ju uzeti iako me doma čeka tisuću knjiga za čitanje! Hi hi hi hi
Jedan nježan ritam vlada knjigom, koji se pred kraj mrvu ubrza.. Likovi ga savršeno prate, te je sve skupa jako lijepo napisano. Mogu reći da se u knjizi u biti ne radi o ničem posebnom, ali (da ne spojlam) samo ću reći da nije tako. Ono što se ponekad smatra bez veze i nebitno, često preraste u nešto ekstra! Volim Marinine likove i ostat će mi u lijepom sjećanju i Veronika i Florijan..

[Crvena Kraljica · Rating 3 out of 5]

Za mnoge hvaljena knjiga,za mene solidna trojka. Pet za ideju,tri za radnju koja me je umorila.

[pikica · Rating 5 out of 5]

Odlična knjiga. Prva polovica nije mi tekla ni glatko ni čitko, iako je Marinin stil pisanja upravo takav. Djelovala mi je čak mrvicu zamorno, međutim obrat se dogodio i to itekakav. Karakterizacije likova višeslojne, igra riječima nenadmašna, poetika i umjetnost tu, tematika leđa kao takva jedinstvena, maštovitost na razini. Što reći, divno, divno! Hvala osobi koja dobro gađa moj čitateljski ukus i zahvaljujući kojoj ova knjiga sad stoji i na mojoj polici.

[Sara Zovko · Rating 5 out of 5]

Odjednom je shvatila da ta leđa kojima se već danima opsesivno bavi demantiraju cijelu njezinu teoriju o održivosti samoće. Ako čovjek ima dio tijela koji sam ne može dodirivati, znači da su priroda, svemir, Bog- kako god to zvali- stvari zamislili drugačije od onoga u što sama tvrdoglavo vjeruje. Jer da su nas dizajnirali za samoću, imali bismo ruke od dva metra kojima možemo bez problema dosegnuti i milovati svaki centimetar svoga tijela i kojima se možemo sami obujmiti kad god poželimo zagrljaj. Pa evo, i sama ta imenica, leđa, taj srednji rod koji nema gramatičku množinu jer je imenica zbirna, zapravo znači da jedino to i ima- množinu koja se ne može upotrijebiti u jednini.


Sjajno. Samo ću to još napisati.

[Helena (Renchi King) · Rating 5 out of 5]

Mali,neobičan oglas u Večernjem listu,spojit će dva samotnjaka i pokrenuti niz emotivnih potresa u njihovim životima.
Leđa,kao dio tijela,nemaju samo anatomsku ulogu.Predstavljaju nam (i tehnički) nešto "nedodirljivo" samome sebi.
Potrebu da imamo još jednu osobu blizu,da budemo u nekoj zajednici.
Fantastična lavina svakakvih misli pokrenut će se kod naših protagonista,kao i kod nas čitatelja.
Marina Vujčić iz banalnih stvari koje samo "okrznemo" (možda čak niti to) u mislima,stvori zanimljivu temu za roman.
Vrhunski ju "isecira" i učini je napetom.
Priča koja je smještena u današnje vrijeme, izmučeno raznim financijskim poteškoćama,uspješno odmiče svakodnevicu i ulazi u svijet dubokog promišljanja o bitnom i osobnom.
Kako neznantne i nezamijećene stvari imaju učinak na neke procese oko nas....
Naravno,nemamo vremena ni želje razmišljati o takvim stvarima,gospođa Vujčić to uspješno odrađuje za nas!
Još jedanput kod mene je potvrdila status najčitanije hrvatske spisateljice:-)

[secret_place_of_books · Rating 5 out of 5]

Postoji li književno djelo o leđima? Mislim da ne. Imamo pripovijetke "Nos"(Gogolj), "Ruke"(Marinković) pa čak i novelu "Bradu" (Kamov), ali nitko se do sad nije bavio leđima.

Vujčić kao lajtmotiv uzima leđa, međutim ovo nije samo roman o leđima nego i o čovjekovoj egzistenciji u današnjem svijetu. Ljudi se sve više otuđuju jedni od drugih, zaokupljeni su materijalnim stvarima te dok jedni žive u blagodatima, drugi se bore za preživljavanje. No, ovaj roman pruža nadu jer Vujčić iznosi toplu ljudsku priču, priču nakon koje shvatite kako život ipak nije jednoličan te da je nekada potrebno učiniti malu stvar, makar i rizičnu kako bi se sve preokrenulo na bolje.

Ogromne preporuke!

[Amina Hujdur · Rating 5 out of 5]

Moja nova omiljena autorica.

[Adrijan · Rating 2 out of 5]

Jedna dosadna osoba upozna drugu dosadnu i onda postanu još dosadnije. Problem je u meni.

[Željko Erceg · Rating 5 out of 5]

Izvrstan roman i vrijedan čitanja, dakako za ljubitelje malo "komornijeg" stila jer se cijela radnja temelji na ponašanjima dva glavna lika. Izvrstan stil pisanja vas vodi kroz stranice "nožem kroz maslac" no iako je okidač svega, doista bizarna i zabavna želja glavnog junaka da mu netko pruži profesionalne usluge "milovanja leđa", ono što meni nedostaje je humor u samom djelu. Rekao bi netko, pa što, čitaš i druge knjige, i thrillere bez humora, zašto bi ti to baš ovdje smetalo? Ne znam, ali eto, možda baš zato jer je sve u njoj i simpatično i razumljivo, ... a možda sam postao "zanovijetalo". :)
===
Drugo čitanje - 20.1.2023. i popravljena ocjena s 4 na 5. A evo zašto :)
===
Nemam običaj čitati isti roman dvaput, ne sjećam se kad sam to zadnji put učinio, a, eto, 'Pitanje anatomije' bih vjerojatno pročitao i treći put. Počelo je sa željom da ga predstavim u Timbru i da se samo podsjetim na neke dijelove, a završilo s ponovljenim čitanjem i jednakim uzbuđenjem kao u prvom susretu, te ponovnim slanjem WhatsApp preporuka svojim najbližima.

A otkud mi podsjetnik na baš taj, davno pročitani roman? 'Pitanja anatomije' se zapravo sjetim skoro svaku večer dok netko od mojih traži da mu uz gledanje TV-a češkam leđa. OK, kao što Marina kaže, fizički osjećaj češkanja bi oni mogli proizvesti i sami, nekom spravom, štapom, trljanjem uz dovratak, ali kako dobiti onaj dio kad češkanje pređe u milovanje? To pitanje i oglas kojeg udovac Florijan daje na prvim stranicama čini jedan od najoriginalnijih početaka koje sam do sada vidio.

Bizaran problem udovca je autorica iskoristila kako bi otvorila pogled u svijet dvoje usamljenih junaka, ljudi kojih među nama ima bezbroj, pa sam se pitao koliko Florijanovih osobina ima i u meni. Bih li trebao s nekim navikama i sam jednom raskrstiti, je li vrijeme za neke nove puteve koji bi donijeli nove motive. I to je po meni zapravo najveća vrijednost ovog romana, poziv da izađemo iz svojih začahurenih svjetova kao pobjednici. A sve uz izvrstan, jednostavan stil pisanja koji, skoro trilerski, dinamički niže stranicu za stranicom.

Drugi aspekt koji mi je ulijevao energiju tijekom čitanja je nevjerojatan broj ideja koje je Vujčić prezentirala, od životnih zaokreta i novih aktivnosti glavnih junaka do sjajno ukomponiranih prezentacija intrigantnih kratkih proza već etabliranih autora. Tu je toliki set originalnih pristupa da sam se znao zateći kako na istim temeljima i sam razmišljam o novima. U tom smislu ova suvremena priča uz probleme gospođe Vinter, kredite, prezaduženje, tajne ljubavne veze i osjećaje nemoći ili Florijanovu prazninu nakon gubitka voljene osobe djeluje kao priručnik samopomoći. Priručnik koji može pokazati kako do svjetla na kraju tunela te koliko je u životu bitan međuljudski odnos. Bez obzira bili u neimaštini ili sa sredstvima za pet života, opterećeni dnevnim ritmom ili nedostatkom vizije što sa sobom, Marina je ispisala recept s izvanrednim finalom.
==
Nakon prvog čitanja sam na Goodreadsu ostavio četiri zvjezdice uz jedinu zamjerku - nedostatak humora. Bezveze, znam, ali tko zna što sam čitao prije njega ili u kakvom sam bio stanju. Sada sam ga poput Florijana iz romana, gledao sasvim drugim očima te se smijao dijelovima koje sam prije zanemario prvenstveno umoran od 'duodrame'. Danas bih ovaj roman svrstao uz bok meni omiljenog Fredrika Backmana ('Čovjek zvani Owe', 'Britt-Marie je bila ovdje'...) i zamjerio jedino što nije preveden na puno više jezika, osim talijanskog. 'Pitanje anatomije' uz dobar prijevod i agilnog izdavača može na globalnom nivou reprezentirati našu književnost.

A roman koji je zaslužio dvostruko čitanje od mene zaslužuje i dvostruki bis, buran aplauz. Možda i odlazak na listu HZZO-a za obavezno godišnje konzumiranje. Razmišljat ću o tome i večeras dok svojima budem češkao leđa. Bravo!
==
https://dalmatinskiportal.hr/zivot/-t...

[Silva · Rating 5 out of 5]

Vizualiziram i obožavam cijeli taj opus Leđopisa i ostatak ciklusa Pitanje anatomije.
Sve mi se toliko uvuklo pod kožu da će mi se sigurno stvarati trnci po leđima da ovu izvrsnu knjigu opet koji put prolistam.
Marina je autor baš po mom guštu. ❤️

[Alessia Scurati · Rating 4 out of 5]

Non avrei mai messo le mani su questo romanzo se Luca, libraio bravissimo (per me, il milgiore di Milano), non me lo avesse consigliato.
In realtà, ci ho messo un anno a recepire il consiglio, ma meglio tardi che mai, no?
Dunque: intanto è un romanzo che parte da un'idea fantastica.
Che potete leggere cerchiata in rosso sulla copertina tra gli annunci - o spiegata nella quarta.
Un uomo rimasto vedovo sente la necessità che qualcuno torni ad accarezzargli la schiena (azione che non può compiere da solo).
Pertanto mette un annuncio su un giornale.
Da queste premesse si snoda una storia che è di solitudini, di accettazione, di incomprensione e di come gli esseri umani costruiscono legami.
Scrittura semplice e scorrevole per una storia non banale.

[Robert Petkovic · Rating 5 out of 5]

Marina Vujčić, majstorica introspekcije, uspjela je ovom knjigom kreirati nešto gotovo nemoguće - introspektivni dijalog. Da je riječ o nekom manje vještom autoru, dobili bismo sladunjavi predložak za niskobudžetni film kojeg bi HRT emitirao nedjeljom popodne. Ovako smo dobili priču koja svakom svojom stranicom skida novi sloj kože s leđa protagonista i otkriva njihov strah od suočavanja s nečim što svakom novom stranicom, potezom ili slikom postaju.
Rijetko ovako nešto napišem, ali volio bih pročitati nastavak. No, vjerujem da će kvaliteta romana “Pitanje anatomije” i dalje biti u tome što nastavka nema. Uostalom, autor nešto treba i prepustiti mašti čitatelja, ne treba nam baš sve nacrtati ili napisati, zar ne? ;)

[Mia Misirlić · Rating 4 out of 5]

"Odjednom je shvatila da ta leđa kojima se već danima opsesivno bavi demantiraju cijelu njezinu teoriju o održivosti samoće. Ako čovjek ima dio tijela koji sam ne može dodirivati, znači da su priroda, svemir, Bog - kako god to zvali - stvar zamislili drukčije od onoga u što sama tvrdoglavo vjeruje. Jer da su nas dizajnirali za samoću, imali bismo ruke od dva metra kojima možemo bez problema dosegnuti i milovati svaki centimetar svoga tijela i kojima se možemo sami obujmiti kad god poželimo zagrljaj. Pa evo, i sama ta imenica, leđa, taj srednji rod koji nema gramatičku množinu jer je imenica zbirna, zapravo znači da jedino to i ima - množinu koja se ne može upotrijebiti u jednini."

[Alica · Rating 5 out of 5]

Ovo mi je jedan od boljih prikaza samoce i otudjenosti. Ozbiljnost introspekcije i unutarnjeg zivota likova koji zavrse optimizmom. Moja preporuka definitivno!

[Dominik Škrabal · Rating 5 out of 5]

✨10✨
Nemam riječi ... osim, želim još ovakvih knjiga! 😊💖
Hvala Marini za sve naslove, ali ovaj će zasjesti na mjesto najdraže njezine knjige - barem dok me neka druga ne izuje iz cipela. 😁

[Valentina · Rating 4 out of 5]

Sam pocetak citanja nije bio obecavajuc i palo mi je na pamet da mi je Stolareva kci mozda postavila previsoke standarde..i sto dalje. A nista, nastavljam. Ipak je to Marina Vujcic, a tesko da ce me ona bas razocarati.

Knjiga je opet iz knjiznice, ovaj put, ne ganz nova, neki dijelovi su podvuceni. Odlucila sam se na komunikaciju s nepoznatim prethodnim citateljem/icom i to je citanju dalo neki zabavan ton - igriv osjecaj da nisam sama u tim lucakastim retcima. Evo sto je prethodna citateljica podvukla (vise puta su me nasmijali odabiri te osobe): “Jednog mu je dana prekipjelo zbog gubljenja vremena na smisljanje jelovnika pa je u biljeznici napravio popis sto pedeset obroka, cime je zauvijek rijesio problem. Krene od prvog obroka - pileci paprikas s rizom - pa kuha redom dok ne dodje do kraja popisa - na kojem je juneci ramstek s pecenim krumpirom”.

“Dobar je zivot, po misljenu gospodina Bauera, u velikoj mjeri stvar prevencjje.”

Roman je s vremenom bio sve zabavniji pa u liku gospodina Florijana Bauera vidim tragove Jacka Nickolsona odnosno pisca Melvina Udalla (As good as it gets).
“Eto zasto on izostavlja druge. S njima uvijek neki problemi, prije ili kasnije. To da je covjek drustveno bice, prema gospodinu Baueru izmisljeno je samo radi razmnozavanja”. Ima i elemenata Ovea iz Covjeka zvanog Ove (knjiga Fridrick Backman). Gospodin Bauer, grozio se bilo kakve komunikacije, a uzruja ako bi samo pomislio da nekom kaze oprosti…

Kao i u romanu Susjed, ima puno kliseiziranih slika, koje su tako tu, tako sveprisutne - pa zato ih i ne mozemo zaobici niti prestati o njima pisati i polemizirati.
Knjizevnost i drugi autori nepresusni su izvor Marinine inspiracije. Sve to Marina upakira sa šarmom i humorom. Na kraju romana ostaje dobar osjecaj. Sto je ljepse od toga?

[Sanja · Rating 5 out of 5]

Ova mi je knjiga legla kao cheesecake u pms-u! Svaka savršeno tečna i sočna rečenica, svaka situacija koja se postepeno i milo stvara pred čitateljem nosi jasnu i toplu poruku - nikad nije kasno za pospremanje ormara od viškova ili punjenje manjkova... Život je onakav kakav odaberemo, ali trebamo otvoriti oči i prigrliti promjenu kad god i u kojem god obliku došla. Koliko li je samo Veronika i Florijana oko nas da ih ni ne primjećujemo, koliko je nas takvih i mirimo se s time? A kako je lijepo kad ti netko miluje leđa...

[Maja · Rating 4 out of 5]

Ovu autoricu otkrila sam sasvim slučajno sa knjigom Susjed, a onda u knjižnici posudila SVE iz njenog opusa. Super je, na neki način podsjeća me na Amélie Nothomb.

[Mira Margitta · Rating 4 out of 5]

Knjiga me ugodno iznenadila.

[Ena · Rating 5 out of 5]

Genijalna priča! Marina Vujčić mi je trenutno na uvjerljivo prvom mjestu hrvatskih spisateljica.

[Zdenka Mladina Dadas · Rating 5 out of 5]

Nije ovo samo pitanje anatomije, ovo je pitanje smisla ljudske egzistencije. I još gomila potpitanja na koje jednom morate odgovoriti sami sebi gledajući se u oči, a ne iza leđa.
Dodatni bonus knjige je da sam čitajući imala osjećaj da me netko cijelo vrijeme lagano češka po leđima.

[Tea · Rating 5 out of 5]

Pitka, jednostavna, a tako wholesome. Izvrsna razrada likova i priče, skoro da ni ne primjetiš kada dođeš do kraja.

[Lovro Herbai · Rating 3 out of 5]

Mmmm... Izvan koncepta i odlične prve trećine, ovo je zapravo jako uobičajen roman s čijom smo pričom zasigurno već svi upoznati. Zadnji primjer koji mi pada na pamet je onaj svjetski fenomen "Čovjek zvan Ove" - koji me se nije nešto dojmio u obje svoje filmske adaptacije - a jedna recenzija na poleđini izdanja koje posjedujem spominje upravo to djelo. Utoliko, mogu si zamisliti ovo kao film Roberta Zemeckisa s Tomom Hanksom u ulozi Florijana Bauera, mrzovoljnog starčića koji odbija ljude od sebe jer mu je žena umrla i nauči ponovno voljeti ljude uz pomoć žene koja mu postane nenadani prijatelj. To je "Pitanje anatomije", inače, iako isto vrijedi za "Čovjeka zvanog Ove".

Onako, zanimljiv je početni incident, tj. pokretač radnje, ali u nekom trenutku postane toliko sladunjavo i predvidljivo da graniči s iritantnošću, a i malo je predugo s obzirom na radnju pa zna biti repetitivno jer imamo samo par likova čije se perspektive izmjenjuju svakim poglavljem, a njihovi dnevni životi generalno su isti. Ima dosta humorističnih trenutaka koji uspijevaju, kao i komičnih zavrzlama, a i likovi nisu nezanimljivi, samo što, eto, postoji ograničenje koliko puta se mrzovoljni starčić može usporediti s kaktusom koji svojim bodljama odbija druge, a da ja ne zakolutam očima.

Ako volite takve feel-good priče s mnogim slučajnostima u radnji, gdje se sve uspijeva riješiti brzo, gdje ništa zapravo nije problem i nema velikih uloga, ali ima puno lijepih rečenica o ljepoti života i voljenju drugih - ovo je onda savršeno za vas i preporučio bih ju maksimalno. Ja sam očekivao ipak malo više.

[profil_peti čita · Rating 5 out of 5]

Jako nadahnjujuća knjiga za nekoga tko se razumije u bilo koju vrstu umjetnosti. Tijekom čitanja očekujte koktel emocija. Napominjem, ako se razumijete u neku vrstu umjetnosti. Ako se ne razumijete, ova knjiga vam neće pomoći i neće doprijeti do vas.

“Umjetniku samo treba prava tema da bi izrazio svoj puni potencijal…”

[Dobrila Bozic Novak · Rating 3 out of 5]

Možda smo se sreli u krivo vrijeme. Nismo se baš našli. Dva samotnjaka koji su sami sebi dovoljni poveže jedan oglas. Odlična ideja! Ali radnja mi je nekako djelovala usporeno. Nimalo dinamično. A sad sam u nekom razdoblju kad mi dinamika baš fali. "Mogla sam to biti ja" me oduševio pa sam očekivala možda previše.

[Vesna M · Rating 5 out of 5]

Već u prvim minutama obuzela ju je tuga zbog spoznaje da nešto tako elementarno doživljava prvi put u životu. Jer, njezina zapostavljena leđa nisu pamtila milovanje. Tu i tamo neki dodir, više neizbježan nego s namjerom - to da, ali ništa više od toga.

[Veronikab · Rating 5 out of 5]

"Novi život nije nešto oko čega se komplicira, pogotovo kad ti onaj dojučerašnji nije po mjeri."

[Suska · Rating 5 out of 5]

Nije Marquez, ali odličan roman, od početka do kraja! Bravo!