What do you think?
Rate this book
Zadnja ruka
Nije Zvonko Fild bio sretan čovjek, ali trenutaka sreće se, nakon razvoda, u podstanarstvu i u kroničnoj spisateljskoj i financijskoj krizi tog priznatog pisca, nalazilo, a onda su i u te trenutke počeli uskakati ni manje ni više nego likovi iz njegovih priča sa zahtjevom da ih dovrši, da ih pomakne iz stanja u kojemu ih je ostavio. Da opet piše, a baš to mu je, i kao bivšem novinaru, bilo najdalje, dijelom i zbog mučnog općeg urušavanja svih standarda profesije.
Vrlo skoro će Zvonko morati potražiti pomoć psihijatra, jer su statusi zbilje i fikcije nepovratno prepleteni, a njegovi likovi mijenjati taktike ne bi li ga pomaknuli iz rezignacije − zbog sebe, ne zbog njega – što znači da će epidemijski početi naseljavati snove Zvonku bliskih ljudi. Time je njegova odgovornost prema pisanju i riječima općenito naglo porasla i suočila ga s teško razrješivom situacijom. Od njega se očekuje zadnja ruka, dovršavanje i zaokruživanje i njih i sebe, posao za mnoge.
„Zadnja ruka“, novi roman Renata Baretića, propituje neke temeljne postavke književnosti i svijeta, moralne izbore, a sve kroz priču i njezinu emotivnu popudbinu u kojoj se očaj, rezignacija, proplamsaji sreće i straha smjenjuju i miješaju. Baretićeva već legendarna vještina jednostavnog pripovijedanja zahtjevnih tema, gradnja čitatelju bliskih i psihološki složenih likova, briljantnih dijaloga i jezičnih proigravanja te kratkih pasova ovim je romanom otvorila nove beskonačnosti.
Vrlo skoro će Zvonko morati potražiti pomoć psihijatra, jer su statusi zbilje i fikcije nepovratno prepleteni, a njegovi likovi mijenjati taktike ne bi li ga pomaknuli iz rezignacije − zbog sebe, ne zbog njega – što znači da će epidemijski početi naseljavati snove Zvonku bliskih ljudi. Time je njegova odgovornost prema pisanju i riječima općenito naglo porasla i suočila ga s teško razrješivom situacijom. Od njega se očekuje zadnja ruka, dovršavanje i zaokruživanje i njih i sebe, posao za mnoge.
„Zadnja ruka“, novi roman Renata Baretića, propituje neke temeljne postavke književnosti i svijeta, moralne izbore, a sve kroz priču i njezinu emotivnu popudbinu u kojoj se očaj, rezignacija, proplamsaji sreće i straha smjenjuju i miješaju. Baretićeva već legendarna vještina jednostavnog pripovijedanja zahtjevnih tema, gradnja čitatelju bliskih i psihološki složenih likova, briljantnih dijaloga i jezičnih proigravanja te kratkih pasova ovim je romanom otvorila nove beskonačnosti.
288 pages, Hardcover
Published November 1, 2021
About the author
Renato Baretić
14 books54 followersRenato Baretić was a Croatian journalist, writer, screenwriter and actor.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 10 of 10 reviews
April 29, 2022
⚠️ Unpopular opinion warning ⚠️
Stječem dojam da je na Baretića vršen pritisak, baš kao što je to slučaj i s njegovim priznatim piscem i novinarom Zvonkom Fildom. “Ajde, Renato, godinama čekamo, piši, PIŠI!”
Knjigu sam kupila čim je izašla. Krenula sam je čitati - ne ide. Možda nije bilo pravo vrijeme, pa je pustim i počnem opet u siječnju. Ne ide, opet je ispuštam. Došla sam tako do travnja, čitam knjigu, čita knjiga mene. Iako se dotiče sve nekih meni bliskih tema - od srozavanja novinarstva preko stvaralačkih blokada do mentalnog zdravlja i kurijožih susjeda, ne poistovjećujem se niti s jednom jedinom situacijom. Čak ni to što je pisana na dijalektu - što je meni simpatično i uvijek plus - ne znači ništa. Neke mi fraze u pojedinim situacijama u knjizi ne djeluju prirodno.
Prvih 200 stranica nikako da “povuče”, da se pojavi neka emocija, nešto zanimljivo… Sve je to neka zbrka nečega - Zvonku se ukazuju likovi iz njegovih djela, proganja ga nesređena situacija s bivšom suprugom, kći u pubertetu, pa se tu po potrebi pojavljuje Dani, “Lika Ličanima i Ličankama”, Mantovilka - ali sve plitko. Opet odlažem knjigu, pokušat ću ponovo, jer ipak je to Renato Baretić…
Napokon se dešava “nešto” što me drži idućih pedesetak stranica, počinju se povezivati događaji, “povuče” me knjiga. I onda se Zvonko krene pakirati… Pa opet odložim knjigu.
Druga zvjezdica na račun tih pedesetak stranica.
Stječem dojam da je na Baretića vršen pritisak, baš kao što je to slučaj i s njegovim priznatim piscem i novinarom Zvonkom Fildom. “Ajde, Renato, godinama čekamo, piši, PIŠI!”
Knjigu sam kupila čim je izašla. Krenula sam je čitati - ne ide. Možda nije bilo pravo vrijeme, pa je pustim i počnem opet u siječnju. Ne ide, opet je ispuštam. Došla sam tako do travnja, čitam knjigu, čita knjiga mene. Iako se dotiče sve nekih meni bliskih tema - od srozavanja novinarstva preko stvaralačkih blokada do mentalnog zdravlja i kurijožih susjeda, ne poistovjećujem se niti s jednom jedinom situacijom. Čak ni to što je pisana na dijalektu - što je meni simpatično i uvijek plus - ne znači ništa. Neke mi fraze u pojedinim situacijama u knjizi ne djeluju prirodno.
Prvih 200 stranica nikako da “povuče”, da se pojavi neka emocija, nešto zanimljivo… Sve je to neka zbrka nečega - Zvonku se ukazuju likovi iz njegovih djela, proganja ga nesređena situacija s bivšom suprugom, kći u pubertetu, pa se tu po potrebi pojavljuje Dani, “Lika Ličanima i Ličankama”, Mantovilka - ali sve plitko. Opet odlažem knjigu, pokušat ću ponovo, jer ipak je to Renato Baretić…
Napokon se dešava “nešto” što me drži idućih pedesetak stranica, počinju se povezivati događaji, “povuče” me knjiga. I onda se Zvonko krene pakirati… Pa opet odložim knjigu.
Druga zvjezdica na račun tih pedesetak stranica.
February 13, 2026
ono kad ispodprosječnom djetetu stalno govoriš kako je pametno i kreativno i sve super radi pa ono pomisli da je ova knjiga remek djelo književnosti, eto tako mi je bilo čitati ovaj dosadni, nemaštoviti, pretenciozni komad knjige.
December 2, 2021
Predivno; jezik, rečenica i stil.
Manje predivni; tema, likovi i fabula.
Manje predivni; tema, likovi i fabula.
December 7, 2021
Iz Baretićevog pera uvijek nastaje magija riječi. Lako prohodan i pitak tekst, napisan teško da bi se čitao lako (citiram autora). Priča o profesiji I vrijednostima koji nestaju ili kako biti heroj u ova šugava vremena.
December 12, 2021
Je li vrijedilo čekati 18 godina na sequel "Osmog povjerenika" (2003)? Paaaa, moglo je to i prije :) Istinabog, Baretić je u međuvremenu napisao dva sjajna romana, "Pričaj mi o njoj" (2006) i grandiozan "Hotel Grand" (2008) koji su nezasluženo pali u sjenu povjerenika, a zašto 13 godina nije napisao ništa drugo, skoro pa autobiografski, opisao u "Zadnjoj ruci". Utoliko ga doista smatram "sequelom" iako ne priča o sudbini likova iz Povjerenika nego sudbini autora.
Osnovna priča se vrti po modelu Woody Allena i njegovog "Razarajućeg Harryja", ili Trifunovićeve i Bregovićeve "Glavni junak jedne knjige" - likovi iz romana se dolaze žaliti autoru, ali ... Ali teško da bi se o ovom romanu uspjelo napisati nešto što bi ga "spoilalo" i uništilo vam čar razotkrivanja kad Baretić njime osvaja titulu kralja "twistinga" i prevrata, driblera, ne samo na nivou knjige već na razini stranice.
Taman se uživite u situaciju, a onda vas Barni majstorski odvali nekim neočekivanim prevratom, skretanjem ili rečenicom ... Možda je lakše to opisati trenutkom kad Livaja krene dati gol i svi znaju da će se to dogoditi ali nitko ne zna kako. Ako ne pratite nogomet možda vam je lakše zamisliti Balićevu akciju u rukometu, Kukočevu u košarci, ...?
I dok će mnogi odmah pohrliti na strelice koje je Renato višekratno postavio u Zadnjoj ruci, rasprave o odnosu autora i likova, odgovornosti prema likovima ... itd ... za poznanike i prijatelje ovo je djelo pomalo zastrašujuće, jer u njemu prepoznajemo sve ono što je autor doživljavao proteklih 13 godina izbivanja s književne scene, od svih nas koji smo ga maltretirali pitanjima "hoćeš li", "kad ćeš", "jesi li", ... do već poznate sudbine kojima je nestajao iz pojedinih medija a od nečeg se živjeti mora.
Obično se kaže da u dobroj laži mora biti bar 30% istine, no ovdje sve djeluje nekako obrnuto kao da je uneseno 70% istine, a nešto laži dodano tek toliko da može plasirati uobičajenu odbranu da je sve to fikcija. Ne treba biti veliki autorov intimus da bi čovjek prepoznao mnoge likove iz romana, a o šamarčini novomedijskom kolosijeku pisanja po narudžbi da ne govorim.
Tempo kojim se čita "Zadnja ruka" je thrillerski, a broj osmijeha dvostruko veći od broja stranica.
Ipak, ako bih trebao nešto zamjeriti to je pokušaj "hommagea" Osmom povjereniku kroz dio u kojem se umjesto Trećićanskog pojavljuje novokompirani "tehnološki vukovski jezik" (piši kako govoriš) u kombinaciji s kajkavštinom, gdje sam se i sam mučio s "prijevodima", dok bi pak ispisani izgovori mucanja sigurno trebali ući u predavanja na studijima književnosti ili medicine.
Zadnja ruka je svakako roman koji valja pročitati i nadati se da ovime ne počinje novih 13 godina apstinencije :)
===
opća preporuka: svakako pročitati i svakako 5 zvjezdica
ocjena u odnosu na njegova ranija djela: draži su mi Hotel grand i Osmi povjerenik
===
PS Evo, s Baretićevim romanom počet ću i prenošenje svojih malih osvrta na Instagram profil i Facebook stranicu @timbarnalibar , pa ako vam je lakše pratiti ... :)
Osnovna priča se vrti po modelu Woody Allena i njegovog "Razarajućeg Harryja", ili Trifunovićeve i Bregovićeve "Glavni junak jedne knjige" - likovi iz romana se dolaze žaliti autoru, ali ... Ali teško da bi se o ovom romanu uspjelo napisati nešto što bi ga "spoilalo" i uništilo vam čar razotkrivanja kad Baretić njime osvaja titulu kralja "twistinga" i prevrata, driblera, ne samo na nivou knjige već na razini stranice.
Taman se uživite u situaciju, a onda vas Barni majstorski odvali nekim neočekivanim prevratom, skretanjem ili rečenicom ... Možda je lakše to opisati trenutkom kad Livaja krene dati gol i svi znaju da će se to dogoditi ali nitko ne zna kako. Ako ne pratite nogomet možda vam je lakše zamisliti Balićevu akciju u rukometu, Kukočevu u košarci, ...?
I dok će mnogi odmah pohrliti na strelice koje je Renato višekratno postavio u Zadnjoj ruci, rasprave o odnosu autora i likova, odgovornosti prema likovima ... itd ... za poznanike i prijatelje ovo je djelo pomalo zastrašujuće, jer u njemu prepoznajemo sve ono što je autor doživljavao proteklih 13 godina izbivanja s književne scene, od svih nas koji smo ga maltretirali pitanjima "hoćeš li", "kad ćeš", "jesi li", ... do već poznate sudbine kojima je nestajao iz pojedinih medija a od nečeg se živjeti mora.
Obično se kaže da u dobroj laži mora biti bar 30% istine, no ovdje sve djeluje nekako obrnuto kao da je uneseno 70% istine, a nešto laži dodano tek toliko da može plasirati uobičajenu odbranu da je sve to fikcija. Ne treba biti veliki autorov intimus da bi čovjek prepoznao mnoge likove iz romana, a o šamarčini novomedijskom kolosijeku pisanja po narudžbi da ne govorim.
Tempo kojim se čita "Zadnja ruka" je thrillerski, a broj osmijeha dvostruko veći od broja stranica.
Ipak, ako bih trebao nešto zamjeriti to je pokušaj "hommagea" Osmom povjereniku kroz dio u kojem se umjesto Trećićanskog pojavljuje novokompirani "tehnološki vukovski jezik" (piši kako govoriš) u kombinaciji s kajkavštinom, gdje sam se i sam mučio s "prijevodima", dok bi pak ispisani izgovori mucanja sigurno trebali ući u predavanja na studijima književnosti ili medicine.
Zadnja ruka je svakako roman koji valja pročitati i nadati se da ovime ne počinje novih 13 godina apstinencije :)
===
opća preporuka: svakako pročitati i svakako 5 zvjezdica
ocjena u odnosu na njegova ranija djela: draži su mi Hotel grand i Osmi povjerenik
===
PS Evo, s Baretićevim romanom počet ću i prenošenje svojih malih osvrta na Instagram profil i Facebook stranicu @timbarnalibar , pa ako vam je lakše pratiti ... :)
August 13, 2023
Renato Baretic
Zadnja ruka
Zao mi je, Renato, ali ovaj put nisi uspio. Budjene tvojih davno zaboravljenih likova je nezanimljivo. Ako i prica pocinje dobivati na dinamici, vrlo brzo je vracas na kolosjek dosade. Mozda si se previse trudio, mozda je kasnije zanimljivije, ali kasnije je prekasno. Od Renata ocekujem angaziranost bez odgode.
I zato, sorry, odustala sam od citanja.
Zadnja ruka
Zao mi je, Renato, ali ovaj put nisi uspio. Budjene tvojih davno zaboravljenih likova je nezanimljivo. Ako i prica pocinje dobivati na dinamici, vrlo brzo je vracas na kolosjek dosade. Mozda si se previse trudio, mozda je kasnije zanimljivije, ali kasnije je prekasno. Od Renata ocekujem angaziranost bez odgode.
I zato, sorry, odustala sam od citanja.
August 6, 2022
Uzela sam roman kao ljetno štivo. Nadala sam se novom Osmom povjereniku, a kad ono roman koji podsjeća na Majstora i Margaritu.
February 1, 2022
...citirat ću autora: J.B.Tito sve skupa :)
July 23, 2022
Kako na internetu kažu u recenzijama proizvoda – željela sam uživati u ovom romanu, zaista jesam – ali... Ovo o recenzijama spominjem jer sam dojma da se utjecaj interneta na pisca i na priče, provlači kroz cijeli roman, kao alibi i kao znak vremena.
Broj stranica romana, u ovo naše brzo IT doba, o čijoj nelagodi, turobnosti, anksioznosti autor piše, znači opseg romana postaje stvar dobrog ukusa, posebno za autore koji su vješti s riječima, koji pišu pitko, autore koji razumiju kako vladati strukturom, koji znaju pisati zabavno.
U ovom romanu Baretić me povremeno uvlačio jedino u liniju koja se bavi njegovom obitelji. Možda je to opet radi današnjeg vremena u kojem nam je internet povisio toleranciju na zavirivanje u tuđu intimu. A možda radi stvarne autentičnosti. Meni to nije bilo dovoljno. Imam osjećaj kao da niti u jednom trenutku nije pustio uzde i dozvolio nekoj od priča da se razvija do kraja. Zazidao je svoje priče kao i svoje fiktivne junake.
I dao nam do znanja da ima što za reći i da itekako zna kako, ali ne još, ne u ovom romanu.
Broj stranica romana, u ovo naše brzo IT doba, o čijoj nelagodi, turobnosti, anksioznosti autor piše, znači opseg romana postaje stvar dobrog ukusa, posebno za autore koji su vješti s riječima, koji pišu pitko, autore koji razumiju kako vladati strukturom, koji znaju pisati zabavno.
U ovom romanu Baretić me povremeno uvlačio jedino u liniju koja se bavi njegovom obitelji. Možda je to opet radi današnjeg vremena u kojem nam je internet povisio toleranciju na zavirivanje u tuđu intimu. A možda radi stvarne autentičnosti. Meni to nije bilo dovoljno. Imam osjećaj kao da niti u jednom trenutku nije pustio uzde i dozvolio nekoj od priča da se razvija do kraja. Zazidao je svoje priče kao i svoje fiktivne junake.
I dao nam do znanja da ima što za reći i da itekako zna kako, ali ne još, ne u ovom romanu.
December 27, 2022
Zanimljiva, no meni nije sjela zbog puno likova i puuno dijaloga u kojima se odvija cijela knjiga
Displaying 1 - 10 of 10 reviews