Prvi roman Marine Gudelj, „Nedovršena", počinje rečenicama: „Rođena sam tamo gdje je mnogo snijega, srednje dijete sada razvedenih, nasmrt posvađanih roditelja. Samo što zapravo nisam.“
Pripovjedačica romana, Nera, studentica je psihologije na zadarskome sveučilištu. Njezin je pakao sjećanje – ne njegov sadržaj, nego njegov manjak – ona se ne sjeća vlastita života, a sve druge kognitivne funkcije rade joj besprijekorno. Ali čovjek je bez pamćenja – ništa. Iz tog motiva za puninom života i identiteta kreće njezina detektivska potraga za samom sobom, koja je vodi do stručne pomoći psihologa Mladena, mističnog prozora koji joj usisava pažnju, Rimbaudovih Iluminacija, starih fotografija, pa sve do jedne Lede na Lastovo, koja možda zna nešto više o njezinoj zagonetnoj amneziji što izmiče svim definicijama. Kako bi se „nadoknadila“, Nera zapisuje svoj život. Ovaj roman zapravo su ti zapisi spasenja, pokušaj pronicanja u enigmu i odgovora na pitanje tko sam. Zahvaljujući njima i svojoj istrazi, Nera polako postaje i postoji, jer riječ postaje meso, a tako je uvijek i bilo, ispostavit će se.
Nedovršena je roman koji se bavi infrastrukturnim, a ne pomodnim pitanjima identiteta, ulogom sjećanja, ali i statusom fikcije, koji spaja dramu glavne junakinje i intrigantna filozofska pitanja o kriterijima postojanja.
Marina Gudelj diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Književnim radom bavi se oduvijek za sebe, a javno posljednjih nekoliko godina. Objavljivala je u Zarezu, na Kritičnoj masi, portalu Strane i u međunarodnome časopisu Alternator. Kratke priče nagrađivane su joj na Kritičnoj masi, FEKP-u i na kraju osvojile i nagradu „Prozak“ (2018.) za najbolji prozni rukopis autora/ice do 35 godina starosti.U sklopu nagrade „Prozak“ 2020. izlazi joj zbirka kratkih priča Fantomska bol, koja iste godine ulazi u širi izbor za nagradu „Fric“. Vodi književni blog Straničnik, na kojem objavljuje priče koje (uglavnom) stanu na jednu stranicu. Živi i radi u Splitu, a svoje slobodno vrijeme provodi nepredvidljivo.
Nera je specifičan lik i na trenutke mi je bila naporna, na trenutke sam mislila da ima psihičkih problema, mislila sam da ljudi oko nje joj dopuštaju previše, da je ponekad razmaženo derište. Studentica psihologije, nestabilna. Ali Nera je i uporna. Nevjerojatna snaga i upornost koja prelazi u granicu opsesivnosti dok ne riješi jednu zagonetku. Začarani krug jer zagonetke su svugdje oko nje, a najveća zagonetka je ona sama. Nera se ne sjeća svoga života, manjak sadržaja dok sve druge kognitivne funkcije rade. Pomalo me Nera i sadržaj romana podsjeća na film Memento. On je tetovirao sam sebe, natuknice, ona zapisuje u bilježnicu.
Imala sam i trenutke žaljenja prema njoj. Tko je osoba bez memorije o samoj sebi, bez uspomena. Nitko i ništa, prazna ljuštura. Ako ne znamo što doživljavamo i što ostavljamo iza sebe, kao da nismo ni živjeli.
Puno košmara doživljava da sam na trenutke bila uvučena u njih, pa ni sama nisam znala je li ovo samo umislila, poigrava li se um s njom ili je događaj kojeg se ne sjeća.
Roman je drama s elementima fikcije, ali i filozofije zbog Nerinog studija i istraživanja same sebe tko je.
Kraj je definitivno odveo knjigu u drugi smjer. Ovdje mi je po prvi puta mozak bio prazno platno i nisam imala predodžbu kraja. Razočarana nisam, ima smisla da je završio tako kako je. Dojma sam da je ovo jedno od onih djela koja vam se ili svide ili ne. Pisan je jednostavno u smislu da ga se može pratiti i brzo se pročita, dok unutra ništa nije jednostavno.
"Svako se vraćanje prošlosti svede na prepričavanje događaja, ali prava istina o prošlosti leži uvijek u onome što zaboravimo spomenuti, na primjer, da su mi oni dani u sjećanju uvijek žućkasti, veoma topli, ispunjeni zvukom i živošću, kako mnogi poslije nisu bili. Praznina dana nikada nije bila tako blažena kao ondje..."
"Nešto je tako bezgranično utješno u ljudskim rutinama."
Jedna od onih knjiga koje vas sjete zašto volite čitati. Jednostavan stil pisanja, nikako naivan. Pametna i zanimljiva radnja koja će vas odvesti na različita mjesta i pustiti da proživite potpuno različite živote, a pritom suosjećate sa svakim od njih.
Jako dobar roman, osnovna tema mi se jako svidjela - Nera, studentica psihologije, ima neki poremecaj pamcenja koji onemogucava da ima ikakva osobna sjecanja. Ali moze uciti iz procitanog, tako da svoj zivot zapravo zna zato jer sve snima, zapisuje i onda naknadno to cita i uci! Zamisli zivjeti takav zivot. Ili zivjeti s nekim (kao roditelj ili sestra) tko zivi takav zivot. Ajme.
Radnja se vrti oko neobicnih flasheva koje Nera ima i rasplet je interesantan.
Ne mogu tocno artikulirati zasto nije 5stars, ali jednostavno nije. Nesto mi fali, jos jedan bolje razradjen lik koji bi skupa s Nerom iznio pricu. Ali preporucujem!
"Nedovršena" je prvi roman splitske autorice Marine Gudelj. Prati život Nere - studentice psihologije na Sveučilištu u Zadru, koja se svog vlastitog život ne sjeća. Zbog toga su joj diktafon kojeg uvijek nosi sa sobom i 'crna spiralna bilježnica' u kojoj zapisuje svoja zapažanja i sjećanja postali najbolji prijatelji.
Iako nije riječ o krimiću, roman je prožet napetošću koja vas stalno drži u neizvjesnosti za vrijeme čitanja knjige. Moram priznati da me kraj ostavio pomalo zatečenom (ne u negativnom smislu) i nekoliko puta sam se vraćala na prethodne stranice da vidim jesam li sve dobro shvatila. S druge strane, potpuno mi ima smisla da bi jedan pisac osmislio i napisao ovakvo nešto.