"Ljubav o kakvoj govori Đorđe Simić u svojoj poeziji će spasiti svet. Iskrena, ali i bolna, predana i smela, pokazaće da u hladnim kostima ovog sveta ipak ima topline. Simićev jezik je sveden, pesme su kratke, jasne i jake, treba ih čitati i vraćati im se iznova i iznova."
Đorđe Simić (1989, Valjevo) objavio je zbirke pesama Pitomi vulkan (Nova poetika, 2020. ) i Bili smo dobri momci (Prometej, Reka biblioteka, 2022.). Zajedno sa pesnikom Denisom Ćosićem priredio je Antologiju regionalne queer poezije - Rušenje četiri zida (Hrvatsko društvo pisaca, 2024.). Zastupljen u zbornicima i časopisima, kao i na internet portalima za književnost i kulturu. U okviru dramskog studija „Znakovi“ radio je na dramskim tekstovima koji su više puta nagrađivani na Festivalu pozorišnih igara dece i mladih Beograda. Glavni i odgovorni urednik portala ‘bludni stih’ koji svakog meseca objavljuje izbor regionalne ljubavne poezije u formatu elektronskog zbornika.
Toliko sam ,,projurila" kroz ovu zbirku poezije, da nisam ni stigla da je označim kao currently reading. Sama zbirka mi se puno dopala. Pesme su podeljene u 5 celina i svaka od njih ima neko značenje. Đorđe me je sproveo kroz jedan ogroman rolerkoster emocija od kojih sam bežala mesecima. Kratko, jezgrovito i snažno! Preporuka!!!
Pre nekih mesečak dana sam sasvim slučajno na goodreads-u naleteo na ovog momka i video da iza sebe ima jednu zbirku. Malo detaljnijom pretragom na bookstagramu našao sam kod @bukmarkic divne utiske (slobodno bacite pogled) što me je ubedilo da pročitam ovu zbirku iako nisam veliki fan poezije. 🌋 Autor vešto miluje rečima kroz celu zbirku na veoma nežan način. Oluje emocija izbijaju sa gotovo svake strane i verujem da je svako od nas doživeo bar jednu od emocija i lako će se povezati sa svim pesmama. 🌋 Primetno je da je motiv ruku veoma zastupljen kroz zbirku, što je meni lično bilo veoma slatko. Same ruke predstavljaju prvi deo tela kojim dodirujemo drugo kad se upoznajemo, one nam pomažu da fizički istražimo druge predmete i ljude. Pored ruku tu su još neki delovi tela koji se provlače kroz pesmu ali ću to ostaviti da sami istražite. 🌋 Takođe, želim da pohvalim i korice za koje je zaslužan sam autor. Moje slutnje su se obistinile po pitanju korica što mi je bilo drago. Sreća je što sam mogao da kontaktiram autora i što je bio raspoložen da malo popričamo o svemu. Nisam želeo da mi otkriva sve svoje motive stvaranja ovih pesama, ali mi je pomoglo da bolje doživim jer sam znao neke okolnosti u kojima su pesme nastale, kao i njegove godine, što se negde poklopilo sa mojim emotivnim olujama. Zato mi je valjda zbirka još draža. 🌋 Na profilu kod Đorđa (@odiozan) imate link do zbirke koju možete naručiti ukoliko sam vas zainteresovao i, verujte, to će vam biti slatko uložen novac! 🌋 Meni je ovde možda najdraža pesma koja otvara zbirku (Ne taknuvši), ali bilo je još pesama koje su mi se dopale, poput: Oglas, Glad, Bez dodira, Bez stida, Nežni itd.
U pitanju je zbirka poezije koja se sastoji iz više celina. Pesme su kratke, sažete, pune emocija i pošto sam pročitala danas 2 pesme koje su novije i baš su mi se dopale, a tek će izaći, moram da kažem da dosta očekujem. :) Vidi se da je Đorđe jako talentovan jer toliko emocija smesti u tek par redova, a razlog što je moja ocena 4, a ne 5 je jedino što nisam mogla u potpunosti da se poistovetim jer sam bila vesela dok sam čitala, a pesme su većim delom pune ljubavi, ali i razočaranja, tuge, pa verujem da nisam odabrala pravi trenutak za njih.
U svakom slučaju, rado ću ispratiti sve što Đorđe bude objavljivao, a toplo preporučujem i svim ljubiteljima poezije, kao i onoj ekipi koja uvek želi da čita malo više pesama, ali to stalno odlaže jer je njegov način izražavanja razumljiv :)
Recenzija na posljednjoj stranici kaže da je ovo "poezija oprana od suvišnih riječi", i mislim da je to najbolji način da se opiše ova ljubav od zbirke. Nježno, milo i tiho se ove riječi uvlače ispod važe kože i doista vas zagrljajem žele smrskati. Ono što se nalazi iza njih je jedno srce koje nikada nećemo shvatiti, osjećaji koji su nam poklonjeni u malim promilima i zauvijek zapečaćeni u uspomene.
Sve ljubavi nisu sretne. Pitomi vulkan je divan primjer kako ono što nas boli najviše može da rodi ono najljepše u nama. I za tu hrabrost jedan veliki zagrljaj autoru.
Život i smrt U čvor vezane Dve su šake Istih ruku Stvorene da Grle i ubiju.“
_______
20/01/23 Kidaš, čoveče! Bukvakno sam je završila, i odmah uzela još jednom da je pročitam
„BUNTOVNI I SMELI
Okruženi nepoznatima U tuđim sobama I čekaonicama Vremenom Naučili smo I skrštenih ruku Pogledima da Grlimo se na sav glas Čak i kada ćutimo.“
„HRAMOVI
Žudeći za dodirom Što odavno nije Ni iskren, a ni mek Od tvojih sam reči Silne hramove Godinama dizao. Tu se Drugim bogovima Sad bez tebe molim“
„BEZ DODIRA
Bojeći se istine U prstima sopstvenih ruku Nedeljama Dodirnuli se nismo Praveći se da Oboje to ne znamo I da nam nije ni bitno.“
„RUTINA
Rukama i nogama Na korak od sna Iznova Držimo skupa Tela čije misli Odavno ne spavaju U istom krevetu. Nemarom Naša je ljubav Otišla od nas Tiho Bez ijedne psovke Ili vriska.“
„ŠOLJA KAFE
Na mom stolu Tebi sipana Šolja kafe Hladna i neispijena Ruga se i smeje Što te čekam A zna da biće Prolivena.“
„TALENAT
Nikad ti neću reći Na koliko sam načina Napisao pesmu Slovima tvoga imena Praveći se da sam ga Odavno zaboravio.“
„NEŽNI
Tvoji prsti Nežni su vuci Što grleći U smrt me vode.“
,,Remember, we are mortal, but poetry is not." Patti Smith
Poezija će preživeti, nastaviće svoj život izvan korica knjige i otići negde daleko od pisca, živeći u čitaocima koji dolaze i tako u beskraj.
Zbilja osećaj nesigurnosti je i ovaj put postojao u meni, logično je jer se radilo o poeziji. Nekako je taj osećaj rastao i opadao periodično dok sam planirao čitanje ove zbirke, zato što nisam bio siguran u šta se ja to tačno upuštam, imajući samo u sitnim naznakama ceo koncept zbirke.
Poezija koju, čini mi se tako lako i sasvim prirodno Đorđe stvara je veoma prosta za razumevanje, ali takođe i veoma efektivna kada pričamo o emocijama u njima. Njegove će reći pogodiće svakog ko se makar u jednoj od pesama prepozna, a prepoznati se u ovakvim pesmama je tako lako, da je skoro i tužno koliko je istine u njima sadržano. Ova zbirka poezija bih kategorisao u onaj tip poezija čije reči imaju pravo značenje, u njihovom tumačenju ne postoji preterana filozofija, emocije su stvarno, skoro da ih možete osetiti, dodirnuti pa čak i uhvatiti za ruku.
Ruke su konstantan motiv kod Đorđa. Ruke su kao mostovi što bi rekao Ivo Andrić, ali mostovi sa duplom ulogom. Vrlo lako zaboravimo da mostovi ne mogu samo da spoje već i da rastave. Takve su i ruke, ljudske ruke, tople ili hladne, tvrde ili meke. Funkcije će uvek biti iste, bez izuzetaka. A tu su i oči. Oči koje su motiv od kada je sveta i veka, u očima je uvek istina. Pa je tako i u pesmama Đorđa Simića, u njima se ogleda ljubav, istina, laž i bol. Svi ti motivi ruku, očiju, dodira svi oni jasno upućuju na ljubav. Češće nesrećnu nego srećnu, ali takav je život.
Niko nikada nije rekao da ljubav neće boleti, možda će se na prvi tren ona učiniti kao nešto što je najlepše, najdelikatnije što postoji na ovom svetu. Tako nežno i posebno, tako lično, vredno svakog divljenja i truda. Ali opet, ljubav boli, ako ne boli sada, boleće posle. To je kao neka dogma koju niko ne može opovrgnuti, ona je mač sa dve oštrice. Teško je to nekada shvatiti, ako ste previše romantična duša, zato što nada poslednja umire, želja da sve bude u redu. Onda sledi kraj, manje željan, manje očekivan, borba da se takav kraj prihvati, i na kraju prepusti slučaju i prihvati pravo stanje stvarnosti.
Zbirka je zaista posebna, mada je autoru ovo prva zbirka, čini mi se da on piše kao da mu je ovo već ko zna koja po redu. Njegove pesme iako su kratke veoma su jasne, i daju nam tu jednu divnu poetičnu suštinu ljubavi i onoga što dolazi kada ljubav nestane. Neko bi rekao da je to tako tužan, a opet ja bih rekao da je to tako divno.
Jednom davno jedna pametna devojka mi je rekla, ,,Nekada baš u najtragičnijim momentima čovek može stvoriti najlepše stvari". Čini mi se da je Đorđe svojom zbirkom ovu krilaticu i potvrdio.
Nežno, toplo i iskreno - baš kakav je i Đorđe. Kao neko ko oduvek naginje prozi, ova zbirka me je istinski dirnula i učinila da zavolim strofe. Preporuka kao kuća.
Jedna od meni omiljenih zbirki kojoj se često vraćamo, pogotovo posle izlaska drugog izdanja koje je estetski lepše za oko i koje ima neke nove, dodatne strane. Kratko, jasno, efikasno. Predivne metafore, predivne reči i poruke. Đorđe je jedan divan momak i pisac. Nama treba više ovakvih zbirki.