Čak i kad se odluči otići na odmor i praviti društvo supruzi na terapijama u provincijskim toplicama Ivo Remetin neće moći izbjeći rješavanju čudnih zločina koji će se zaredati u, samo naizgled, idiličnom okruženju. Kad jednoga jutra u hotelskom bazenu bude pronađeno mrtvo tijelo jednoga gosta Remetin će posumnjati da možda ipak nije riječ o slučajnoj smrti utapljanjem već da je netko žrtvi ‘pomogao’ da ode s ovoga svijeta. Remetinove će dvojbe biti ubrzo razriješene: u kratkom će se roku pojaviti još dva tijela i on će morati vrlo brzo otkriti ubojicu kako se novi zločini ne bi zaredali…
Novi roman Pavla Pavličića napeti je triler kojim autor još uvijek uspijeva održati najviše, prvo, mjesto među domaćim autorima ovoga žanra. Istražitelj-amater Ivo Remetin, nakon brojnih avantura u romanima Krvna veza, Tri petka u travnju, Crveno pile, Zmijska serenada, Tužni bogataš, Salon za plakanje, Štićena osoba i drugima i dalje je podjednako vispren i inteligentan detektiv koji to, zapravo, uopće nije, nego mu dugogodišnje novinarsko iskustvo pomaže u rješavanju zločina. Remetin, kao hrvatski Hercule Poirot, rješava još jedan zamršen slučaj i romanom Ljekovito blato nastavlja svoj uspješan niz napetih avantura ovaj puta izmještenih sa zagrebačkih ulica.
Kad sam vidjela da mi je u ruke dospjela nova knjiga i još jedna pustolovina meni odličnog lika – novinarskog urednika Ive Remetina, jedva sam čekala krenuti s čitanjem i saznati u kakvu se sad nevolju upustio.
Još jednom pohvala autoru koji se iskazao jednostavnim, ali ne manje zanimljivim stilom pisanja i tako predstavio čitatelju još jedan slučaj u koji se upetljao njegov najdugovječniji lik, novinarski urednik Ivo Remetin. Naime, pojavljuje se u brojnim njegovim romanima, a debi mu je bio u romanu „Press“, izdanom 1980. godine (da vas čujem, tko ga je čitao?).
Iako je ostario, Remetinovom oku ne može promaći utopljenik u bazenu. Nema mira ni u toplicama, gdje je na odmoru sa suprugom.
Naoko nesretan događaj pretvara se u ubojstvo, a u moru mogućih počinitelja, nitko se osobito ne ističe. Toplice su pune ljudi, grupa, svatko je tu iz opravdanog razloga, samo je pitanje koje prave pobude stoje iza naoko nehajnog dolaska.
Nakon što se pronađu još dva trupla, stvar se dodatno komplicira. Ljudi masovno bježe kućama, nastaje prava pomutnja u toplicama, pojavljuju se nepotvrđeni dokazi, špekulacije i razdor u malom kolektivu.
Nitko nije siguran, a svi djeluju nevinima. Kako će se razriješiti ovaj scenarij, koju ulogu ima Remetinova supruga u svemu tome i hoće li njihov sin izbjeći opasnost i napokon se opametiti, pročitat ćete sami. Mogu samo reći da se autor baš potrudio u paralelnim zapletima, dio radnje se odvija u Zagrebu, a dio u Erdutskim toplicama, tako da zavrzlama ne manjka.
Ne bih rekla da mi je roman ostavio dojam trilera, dakako, bilo je zanimljivih zapleta, ali nekako nisam imala taj osjećaj „što je slijedeće“, već sam uspjela pogoditi krivce. Možda sam prevelik kritičar, ali to ne umanjuje djelo, a ni užitak koji sam imala dok sam ga čitala. Pavličić svojom jednostavnošću likova stvara zanimljive zaplete i možda je to razlog zašto ga već godinama čitam i volim.
Preporuka ljubiteljima krimića, osobito onih koji uključuju detektive, kao i ljubiteljima Pavličića. Ako još niste, dajte mu priliku, vjerujem da nećete ostati razočarani.
Pavao Pavličić je zaista majstor svog zanata. Na moju žalost tek nedavno sam počeo čitati njegova djela i opet čitajući Ljekovito blato dogodila mi se ista stvar kao kada sam čitao njegovu Hladnu frontu. Naime, još jednom sam sam sebe uhvatio da čitam njegovo djelo sa blagim smiješkom na licu i kimanjem glavom. Stanem sa čitanjem i ponovno još jednom pročitam istu stranicu i blagi smiješak prerasta u ushit i postanem svjestan da čitam pravo malo umjetničko blago. Ma, genijalan je Pavao Pavličić!
Jos jedan solidan i vrlo zabavan krimic is pera "hrvatskog Simenon-a". Jedina zamjerka je bizarno ponasanje Remetina (nocne more i bezrazlozna ljutnja) koje je tesko objasniti samo nadolazecom staroscu.