Da mi je da, finih manira i po dobrom običaju, omastim brke kod kume Lije, odšetam do kuće, jer ne valja odmah ni leći punog stomaka, i da se, onako ježurav, ušuškam u suho lišće u bukovoj kladi, jer je meni moje najbolje, a dušmani, bitange, protuve, secikese i ostala klatež da ne mogu ni da mi pljunu pod prozor... ooooo, divote...
Noćima "na ripit", bez prekrajanja jekavice, naraFno!
[- Tata, šta se dogodi kad ne vratiš knjigu u biblioteku na vreme?
- Je l' me to pitaš jer ne želiš da vratimo "Ježevu kućicu"?
- Daaa! Kako si znao?!]
P.S. Jeste da se ilustracije Dragoljuba Janjića graniče s kičem, ali životinje ovde [Evro Giunti] imaju patinu starih "jugoplastičnih" igračaka što se ispuhavaju sa cikom, a i dalje odišu na talk-aromu...