Knjiga kolumni koje vjerno prenose atmosferu i događaje iz Smojinog rodnog Splita. Smoje piše o događajima, malim ljudima i velikim svjetskim zbivanjima iz prve polovice 1970-ih.
Miljenko Smoje (Split, 14. veljače 1923. - Split, 25. listopada 1995.) hrvatski novinar, književnik, i televizijski scenarist. Pisao je putopise, scenarije, reportaže i satire o običnom čovjeku i suvremenom životu. Objavljivao je na Radio Splitu, u Slobodnoj Dalmaciji, Vjesniku i Feral Tribuneu.
Smoje se rodio u ribarskoj obitelji u Splitu. Djed i otac su mu bili ribari. Odrastao je u četvrti Varoš.
Godine 1941. završio je gimnaziju, a nedugo zatim je u travanjskom ratu pala Kraljevina Jugoslavija, a Split okupiran i anektiran od fašističke Italije. Smoje se nakon toga priključio antifašističkom pokretu otpora, kao i Komunističkoj partiji Jugoslavije. Međutim, njegova buntovna priroda ga je dovela do toga da vrlo brzo bude isključen iz Partije.
Nakon rata Smoje je kraće vrijeme radio kao učitelj, da bi od 1950. godine počeo raditi kao novinar u splitskom dnevnom listu Slobodna Dalmacija. Vrlo brzo je na vidjelo izašao njegov talent za pisanje reportaža u kojima bi, uz veliku dozu humora, vješto koristio čakavski dijalekt. U svojim putopisima (koji su u biti bili i novinski članci i intervjui s mještanima i opis mjesta), objavljivanim u "Slobodnoj Dalmaciji" (veličine cijele stranice ili cijele dvije stranice) je novinarskim neformalnim pristupom pisao o dalmatinskim malim mjestima. Pokrenuo je humoristički list Pomet koji je poslije postao tjedni prilog u Slobodnoj Dalmaciji.[1]
Smoje je postao jedan od najuglednijih novinara tadašnje Hrvatske i Jugoslavije, ali je njegovoj slavi ipak najviše doprinio rad na humorističkoj TV-seriji Naše malo misto iz 1970. godine, koja je burne ekonomske, političke i kulturne promjene prije, za vrijeme i poslije drugog svjetskog rata pokazala kroz prizmu malih ljudi u dalmatinskom gradiću. Serija je 1982. godine dobila i filmski nastavak u obliku igranog filma Servantes iz Malog mista.
Smoje je 1979. godine otišao u mirovinu, ali je za Slobodnu Dalmaciju nastavio pisati kolumnu Dnevnik jednog penzionera.
Godinu dana kasnije je prema vlastitoj knjizi napisao scenarij za Velo misto, TV-seriju koja je obrađivala povijest Splita od 1910. do 1947. godine. Iako je serija bila predmetom snažne cenzure od tadašnjih komunističkih vlasti, doživjela je veliku popularnost i kultni status koji traje do danas.
Miljenko Smoje je pokopan u Žrnovnici, pokraj Splita.
Bože, blagoslovi onaj dan kad sam stalkajući rendom Splićanku otkrila Smoju.
Ok, možda sam trebala već znati za njega. Čula sam ja za Malo i Velo misto, ali nisam gledala nit me je to šta plaho zanimalo. A sad bih dala dobre pare da mogu sjediti negdje u ćošku i slušati Smoju i Tončija kako pričaju koliko štoka treba popiti do ručka, podjebavaju prolaznike i općenito njihov život i priključenija.
Zanimljivo je koliko je ova knjiga, pisana u sedamdesetim, i dan danas relevantna. Samo što nema više (ili ja za njih ne znam) ovakvih ljudi. Sve je pojeo internet, globalizacija i mulj ove bljutave i sveprisutne, lako provarljive pop kulture.
I nakon više od četrdeset godina nevjerojatno je koliko su Smojini tekstovi aktualni i danas: mito, korupcija, nelegalna gradnja, uobraženost političkih elita... Kao da se ništa nije promjenilo... Zapravo i nije.