What do you think?
Rate this book
Djeca slijepoga kovača
Voštani princ
Hladnoga siječanjskog predvečerja uplašena djevojčica trči šumom, nakon čega joj se gubi svaki trag. Sedam dana poslije u jednom od kaveza gradskoga zoološkog vrta pronađeno je tijelo dvadesetčetverogodišnje djevojke.
Jedini su tragovi koje policija ima mutna snimka nadzorne kamere i neobičan znak otisnut na žrtvinoj nadlaktici.
Bizarne okolnosti slučaja privuku pozornost Andrewa Framea, detektiva sumnjive reputacije i mračne prošlosti.
Frame će se uvući u novu jezivu priču, i ne sluteći da će se tako naći na putu ekscentričnog i teatralnog monstruma koji se ne planira zaustaviti dok ne ispuni svoju misiju.
Što povezuje ova dva slučaja? Hoće li ih biti još? Tko je Voštani princ?
Odgovore na ova pitanja pronađite u napetom nastavku Morovićeve uspješnice Djeca slijepoga kovača.
Jedini su tragovi koje policija ima mutna snimka nadzorne kamere i neobičan znak otisnut na žrtvinoj nadlaktici.
Bizarne okolnosti slučaja privuku pozornost Andrewa Framea, detektiva sumnjive reputacije i mračne prošlosti.
Frame će se uvući u novu jezivu priču, i ne sluteći da će se tako naći na putu ekscentričnog i teatralnog monstruma koji se ne planira zaustaviti dok ne ispuni svoju misiju.
Što povezuje ova dva slučaja? Hoće li ih biti još? Tko je Voštani princ?
Odgovore na ova pitanja pronađite u napetom nastavku Morovićeve uspješnice Djeca slijepoga kovača.
366 pages, Paperback
First published January 1, 2021
8 people are currently reading
125 people want to read
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 30 of 42 reviews
December 2, 2022
4.5
Odličan nastavak s već poznatim glavnim likovima koji kao i kod „Djece“ sa sporednim, u paralelnoj radnji, pružaju lijepo provedene sate uz zanimljivu radnju. Ideja, razrada, stil, dinamika besprijekorni, gdje mi je motiv s obzirom na obim knjige bio nedovoljno zastupljen.
Odličan nastavak s već poznatim glavnim likovima koji kao i kod „Djece“ sa sporednim, u paralelnoj radnji, pružaju lijepo provedene sate uz zanimljivu radnju. Ideja, razrada, stil, dinamika besprijekorni, gdje mi je motiv s obzirom na obim knjige bio nedovoljno zastupljen.
January 4, 2022
Prvi je bio odličan (Djeca slijepoga kovača), ali ovaj je još bolji! Cijeli roman vlada napetost i neizvjesnost! Savršena razrada i odgonetavanje cijelog slučaja! Bravo, Miro!
May 3, 2023
He did it again 👌
January 10, 2023
Knjiga koju sam jedva čekala pročitati, gotovo od istog trenutka u kojem sam završila čitanje Djece slijepoga kovača. Naravno, s takvom željom i nestrpljenjem često ide strah od razočaranja, jer što ako nestrpljenje, znatiželja i očekivanja u konačnici ne budu zadovoljena. Drago mi je reći da je svaka minuta čekanja ove knjige vrijedila, apsolutno svaka. Knjiga od gotovo 400 stranica pročitana je u manje od 24 sata. Napetost, tako dobro građena radnja, izvrsni likovi (što novi, što stari koji su podignuti na višu razinu), brutalna ideja (ne pada mi ljepši izraz na pamet) i pozadinska priča zločina, sve tako lijepo isprepleteno i na neočekivan način privedeno kraju. Posebnu upečatljivost na mene su imala iznenađenja na kraju koja su se događala svaki put kad bih pomislila da je sve gotovo i kreće onaj mirniji zaključni dio. Nadam se samo da ovo nije posljednja prilika da čitamo o Frameu i da nas čekaju još brojne napete priče s njim u glavnoj ulozi.
January 23, 2022
Oni koji čitaju i pregledavaju moj blog znaju da sam ja jedna od onih koji rijetko, ali stvarno rijetko čitaju domaće autore. Najveći razlog tomu je moja nepovjerljivost kada su oni u pitanju, pa u moru izbora, češće posegnem za stranim no domaćim autorima.
No, ako ih i uzmem ( i to je vjerujte mi komplicirani proces biranja romana) onda ćete negdje u kasnijem osvrtu sigurno primijetiti kako čestu sama sebe kudim i pitam zbog čega to ne radim češće. Jer dobrih hrvatskih autora ima, a Miro Morović sa svojim prvijencem Djeca slijepog kovača definitivno se pokazao kao jedan od onih autora koji me pozitivno iznenadio ali i koji se ugodno smjestio na moju obaveznu listu autora čiji se romani ne propuštaju.
Zato se Voštani princ, čekao s velikim nestrpljenjem i strepnjom. Iskreno, mislim da su strah i strepnja bili postojani s obje strane. I kod Mire, kao autora, i kod nas, kao čitatelja. Očekivanja su bila takva, da nas je bilo strah da sve to nestrpljenje, znatiželja i očekivanja u konačnici ne budu zadovoljena.
Miro, kao i u Djeci slijepog kovača odmah na startu baca udicu i uspijeva nas prikačiti uz samu priču. Cića je zima, grad je okovan snijegom a jedna djevojčica preplašeno trči šumom, nakon čega joj se gubi svaki trag. Sedam dana kasnije u jednom od kaveza gradskoga zoološkog vrta pronađeno je tijelo dvadesetčetverogodišnje djevojke. Igrom slučaja, ili bizarnih okolnosti u sam slučaj se uplete Andrew Frame, detektiv koji već dulje vrijeme nije omiljen u javnosti i policijskim krugovima, ali koji ima sve predispozicije da otkrije i najmanji mogući trag koji će nas odvesti prema ubojici.
A kako se priča odmiče sve dalje, u potragu će se umiješati i novinarski dvojac, koji će biti u potrazi za odgovorima na vlastita pitanja i ponekad biti uspješniji od Andrewa u otkrivanju tragova. Te perspektive s dva “tabora” koji su u potrazi za istinom pružaju čitatelju da se poistovjete s likovima i grčevito uključe u samu priču.
Andrew Frame, naš stari prijatelj iz Djece slijepog kovača, jedan je od onih junaka koji će vas se definitivno svidjeti unatoč demonima prošlosti koji nosi u sebi. Jasno nam je zašto ima reputaciju zbog koje je neomiljen među kolegama policajcima, no on se pretjerano ne zamara s tuđim osjećajima. Osebujnog i pomalo neugodnog karaktera, naizgled tvrd i krut, arogantan i svadljiv sve su to karakteristike koje pridodaju zanimljivosti lika. Pogotovo kad shvatite da mu je Miro dao “novu dubinu” pa se ispod takve fasade zapravo skriva vrlo zanimljiva, osjećajna i privržena osoba.
Mogu slobodno reći da me radnja opčinila, da je napetost sveprisutna, da se sve tajne ovog slučaja otkrivaju postupno ali detaljno te da je prepuna zagonetaka zbog kojih ćete okretati stranice, u potrazi za istinom. A ako mislite da ćete pogoditi tko stoji iza ubojstava, shvatit ćete da su vam šanse za pogodak minimalne, štoviše nikakve. Ono što će vam Miro Morović prirediti na kraju romana, nećete nikako očekivati a detalji koje je ukomponirao u ovu istragu, samo će vam dokazati da je Miro napravio roman s izvrsno konstruiranom radnjom, koja drži od početka do kraja.
Mogu slobodno reći da je Voštani princ dostojan nastavak svoga prethodnika. Za sve one koji su bili u istom iščekivanju nastavka kao i ja, mogu slobodno reći da – navalite na čitanje! Definitivno nećete zažaliti!
No, ako ih i uzmem ( i to je vjerujte mi komplicirani proces biranja romana) onda ćete negdje u kasnijem osvrtu sigurno primijetiti kako čestu sama sebe kudim i pitam zbog čega to ne radim češće. Jer dobrih hrvatskih autora ima, a Miro Morović sa svojim prvijencem Djeca slijepog kovača definitivno se pokazao kao jedan od onih autora koji me pozitivno iznenadio ali i koji se ugodno smjestio na moju obaveznu listu autora čiji se romani ne propuštaju.
Zato se Voštani princ, čekao s velikim nestrpljenjem i strepnjom. Iskreno, mislim da su strah i strepnja bili postojani s obje strane. I kod Mire, kao autora, i kod nas, kao čitatelja. Očekivanja su bila takva, da nas je bilo strah da sve to nestrpljenje, znatiželja i očekivanja u konačnici ne budu zadovoljena.
Miro, kao i u Djeci slijepog kovača odmah na startu baca udicu i uspijeva nas prikačiti uz samu priču. Cića je zima, grad je okovan snijegom a jedna djevojčica preplašeno trči šumom, nakon čega joj se gubi svaki trag. Sedam dana kasnije u jednom od kaveza gradskoga zoološkog vrta pronađeno je tijelo dvadesetčetverogodišnje djevojke. Igrom slučaja, ili bizarnih okolnosti u sam slučaj se uplete Andrew Frame, detektiv koji već dulje vrijeme nije omiljen u javnosti i policijskim krugovima, ali koji ima sve predispozicije da otkrije i najmanji mogući trag koji će nas odvesti prema ubojici.
A kako se priča odmiče sve dalje, u potragu će se umiješati i novinarski dvojac, koji će biti u potrazi za odgovorima na vlastita pitanja i ponekad biti uspješniji od Andrewa u otkrivanju tragova. Te perspektive s dva “tabora” koji su u potrazi za istinom pružaju čitatelju da se poistovjete s likovima i grčevito uključe u samu priču.
Andrew Frame, naš stari prijatelj iz Djece slijepog kovača, jedan je od onih junaka koji će vas se definitivno svidjeti unatoč demonima prošlosti koji nosi u sebi. Jasno nam je zašto ima reputaciju zbog koje je neomiljen među kolegama policajcima, no on se pretjerano ne zamara s tuđim osjećajima. Osebujnog i pomalo neugodnog karaktera, naizgled tvrd i krut, arogantan i svadljiv sve su to karakteristike koje pridodaju zanimljivosti lika. Pogotovo kad shvatite da mu je Miro dao “novu dubinu” pa se ispod takve fasade zapravo skriva vrlo zanimljiva, osjećajna i privržena osoba.
Mogu slobodno reći da me radnja opčinila, da je napetost sveprisutna, da se sve tajne ovog slučaja otkrivaju postupno ali detaljno te da je prepuna zagonetaka zbog kojih ćete okretati stranice, u potrazi za istinom. A ako mislite da ćete pogoditi tko stoji iza ubojstava, shvatit ćete da su vam šanse za pogodak minimalne, štoviše nikakve. Ono što će vam Miro Morović prirediti na kraju romana, nećete nikako očekivati a detalji koje je ukomponirao u ovu istragu, samo će vam dokazati da je Miro napravio roman s izvrsno konstruiranom radnjom, koja drži od početka do kraja.
Mogu slobodno reći da je Voštani princ dostojan nastavak svoga prethodnika. Za sve one koji su bili u istom iščekivanju nastavka kao i ja, mogu slobodno reći da – navalite na čitanje! Definitivno nećete zažaliti!
January 2, 2022
Izuzetno dobar triler,za mene savršen.
Kompleksna radnja ,istraga koja se odvija u više smjerova.
Likovi sjajno opisani,kako glavni tako i sporedni.
Ni jedan lik nije uveden u radnju bez razloga.
Nenametljivo spomenuto samo ono što je bitno iz prošle knjige .
Nema suvišnih opisa,bez problema se prati tijek istrage.
Sve je povezano do kraja u jedinstvenu cjelinu .
Ni jedno pitanje nije ostavljeno bez odgovora.
Iako sam prije par godina bila skeptična prema knjigama domaćih autora smještene van Hrvatske,knjige ovog autora su pokazale kako sam bila u krivu.
Kompleksna radnja ,istraga koja se odvija u više smjerova.
Likovi sjajno opisani,kako glavni tako i sporedni.
Ni jedan lik nije uveden u radnju bez razloga.
Nenametljivo spomenuto samo ono što je bitno iz prošle knjige .
Nema suvišnih opisa,bez problema se prati tijek istrage.
Sve je povezano do kraja u jedinstvenu cjelinu .
Ni jedno pitanje nije ostavljeno bez odgovora.
Iako sam prije par godina bila skeptična prema knjigama domaćih autora smještene van Hrvatske,knjige ovog autora su pokazale kako sam bila u krivu.
January 31, 2022
Nakon uspješnog debitantskog uratka, bio sam veoma zainteresiran kuda će Morović dalje. Drago mi je što je odlučio ići istim putem kao i s prvom knjigom. Andrew Frame je opet tu, kao i novi slučaj koji će razdrmati njegov svijet. Direktan nastavak ili ne? To ćete morati sami saznati.
Moram kazati kako me je Voštani princ uvukao od prve sekunde i kako s time nije stao do kraja knjige. Štoviše, kada sam završio htio sam još. Radnja je maestralno odrađena, napetost je tu i cijelo vrijeme se nešto događa. U odnosu na prvu knjigu, radnja, zapleti i raspleti su puno bolje posloženi. Kada na to dodate kako govorimo o jedno stotinjak stranica manje, moj je dojam kako je sve puno bolje koncentrirano, što u konačnici čini bolju knjigu u odnosu na njegov prvijenac.
Sve ima svoje zašto i zato, ovog puta nije upao u zamku prevelikog broja likova. Sve je bilo na svom mjestu, samo se nekada treba strpjeti za to. Na kraju krajeva, jako je lijepo vidjeti jedan krimić / triler ovakve kvalitete iz pera domaćeg autora. Topla preporuka.
Moram kazati kako me je Voštani princ uvukao od prve sekunde i kako s time nije stao do kraja knjige. Štoviše, kada sam završio htio sam još. Radnja je maestralno odrađena, napetost je tu i cijelo vrijeme se nešto događa. U odnosu na prvu knjigu, radnja, zapleti i raspleti su puno bolje posloženi. Kada na to dodate kako govorimo o jedno stotinjak stranica manje, moj je dojam kako je sve puno bolje koncentrirano, što u konačnici čini bolju knjigu u odnosu na njegov prvijenac.
Sve ima svoje zašto i zato, ovog puta nije upao u zamku prevelikog broja likova. Sve je bilo na svom mjestu, samo se nekada treba strpjeti za to. Na kraju krajeva, jako je lijepo vidjeti jedan krimić / triler ovakve kvalitete iz pera domaćeg autora. Topla preporuka.
November 21, 2022
Dala bih i desetku da je predviđena!
May 10, 2022
Obožavam.
February 5, 2023
Da se radi o stranom piscu ne bi me iznenadilo da na koricama knjige stoji napomena kako je neka od američkih filmskih kompanija otkupila prava na ekranizaciju ovog romana. No, za to ćemo pričekati eventualni engleski prijevod, zasad znam da je u trenutku pisanja kolumne 'Voštani princ' nedostupan za kupnju u online prodajama dva vodeća hrvatska knjižarska lanca 'Hoću knjigu' i 'Školskoj knjizi', čitaj 'rasprodan'. Čak i nacionalni katalog posudbe u knjižnicama pokazuje više njih u kojima su sve nabavljene knjige 'na posudbi'. A prošlo je već dvije godine od objave.
No, ja bih otpočetka, od onog dana kad sam pročitao prvi Morovićev roman 'Djeca slijepog kovača' te napisao na Goodreadsu sve što mi se u njemu nije svidjelo. Prvenstveno to se odnosi na situacije u kojima naši pisci poput njega, Gleischa ili Bolića pišu o američkim detektivima na američkom tlu, opisuju detektivske procedure, istrage, krafne, američke policijske postaje... Odakle im saznanja? Iz američkih romana, filmova i raznoraznih krimi serija. Razumijem da bih tvrdim odbijanjem takve inspiracije došao do logike da danas nitko ne bi smio napisati npr. srednjovjekovni roman, no u ovom slučaju imao sam dojam da čitam prepisane epizode neke CSI serije. Uzalud je Morović po intervjuima tvrdio da ga je pisao baš u nedostatku televizora.
Pohvalio sam mu tada i ambiciju da već prvo djelo ima odmah 500 stranica i zaključio 'ambition killed the cat'. Osim nedostatka autentičnosti zamjerio sam mu i prilično uštogljeni stil s tek ponekom zrakom duhovitosti te doista nisam razumio izuzetno veliki broj fanova koji su u javnosti branili takav roman, kao i onih koji su ga jednostavno - pokopali. No, kad se upoznate s Mirom, učas postanete fan njegove osobnosti i teško je zadržati kritički odnos prema djelu.
Na promociji 'Voštanog princa' rekoh mu da ne znam kad ću stići pročitati roman, a ne znam ni želim li ako je to nastavak prvog. Na to je on uzvratio uz smijeh: 'Pa dobro, obzirom na prvi osvrt, Vi baš i ne morate žuriti s čitanjem. Nije priša. Polako. Ima i drugih knjiga. Nek' je prvo drugi pročitaju.'
Eto, zato mi je stajala godinu dana na polici. A priznajem, za mene je 'Voštani princ' izuzetno ugodno iznenađenje. Razlika između prve i ove knjige nemjerljiva je u korist 'Voštanog princa', pa sam se često u čitanju zatekao u razmišljanju kako bih je doživio da ne znam ni tko je, ni odakle je autor. Da, i dalje je tu 'prijepis' američke CSI atmosfere, isti likovi, policijska postaja, klišeji netrpeljivosti kolega, itd., no ovaj put s izrazito dodanom vrijednosti. Već nakon prvih pedesetak stranica poslao sam mu poruku:
- Miro, pratiš li skijanje?
- Tako, tako. Recite zašto.
- Sjećam se da sam gledajući prijenose Janice i Ivice uvijek u sebi ponavljao: 'Ajmo, ajmo, bravo, to, to, samo nemoj izletit sa staze, samo nemoj izletit' ... Evo čitam 'Voštanog princa' i ponavljam: 'Dobro je, dobro je, samo nemoj izletit sa staze, samo nemoj izletit'.
- Hvala Vam, nadam se da će Vam se svidjeti.
- Ne pretjeruj.
A eto, svidjela mi se. Sreli smo se prije neki dan.
- Jesam li izletio?
- Odakle?
- Pa sa staze?
- Nisi. Ali si opasno triput zaribao uz štapove.
Prvo, valja pripomenuti da se radnja odvija od 20. siječnja do 5. veljače, dakle kao da sam gađao termin osvrta. Za scenarij i dalje tvrdim da je 'deja vu', možda ne doslovno, više očekivan. Početak mi je bio poznat, zubobolja detektiva kliše, kasnije i pretjerana, itd., itd... no ovaj put je stil pisanja izbrušen na nivou dobrih američkih trilera, prodajnih uspješnica čije nam prijevode serviraju domaći nakladnici.
Miro je u priču umetnuo veću dozu ciničnih i duhovitih komentara, kako u dijalozima tako i u narativnom dijelu, a na brojnim mjestima izbacio na površinu svoje stavove o raznim temama od duhovite osvete stomatolozima pa razmišljanja o današnjem portal novinarstvu, o djeci u domovima te raznim društvenim problemima sve do preispitivanja motiva seksualnih veza. Umetnuo je i brojne trivije, zanimljivosti koje osvježavaju cijelu priču, a dobro će doći i pub kvizašima. Jednostavno, vidi se da je autor kroz djelo dao i svoj pogled na svijet. Puno je to više i osobnije od onoga što pružaju mnogi, već etablirani pisci trilera.
Roman teče glatko i dinamično, tek se na tri mjesta događaju prebrzi preokreti u kojima glavni lik servira zaključke do kojih čitatelj nikako nije mogao doći. To su mi možda i najkritičnije točke romana, no nakon njih se sve nastavlja prijašnjim tempom. Na kraju sam promislio kako bi trebalo zahvaliti nepoznatom uzroku (deadline?) zbog kojih je Miro završio roman, jer sam imao dojam da na ovaj način može on nadmašiti i 500 stranica prvijenca, zaboravljajući ono 'ponekad je manje zapravo više' ili 'treba znati kada stati'.
Ono što me posebno obradovalo je autorska zahvala nekolicini osoba, prvih čitača, za podizanje stila, za prijedloge, za pomoć. Urednik sa znanjem i autoritetom je neizmjeran faktor u nastajanju djela. U nekoliko sam osvrta predbacio autorima nedostatak dobrog urednika, ovdje bih Morovićeve urednike preporučio i drugim autorima. Tražeći i prihvaćajući pomoć Miro je pokazao da je autor koji želi raditi na sebi i svjestan je da mu za to trebaju i druge osobe. Često ističem razliku stranih i domaćih izdanja gdje se prvi zahvaljuju cijelim timovima, a naši uglavnom obitelji koja ih je trpjela.
'Voštanog princa' možete čitati neovisno o prvijencu, a osobno bih to i preporučio, baš kako ne biste bili poput mene koji sam nakon 'Djece slijepog kovača' nevoljko uzeo u ruku 'Voštanog princa'. Baš kao što bih savjetovao i da ne tragate za rješenjem krimi priče, pogotovo ako ste se nagledali krimi serija ili načitali američkih trilera. Prepustite se Mirovom stilu i uživajte u njegovim digresijama.
Za ocjenu bih izreku 'svjetsko, a naše' parafrazirao u 'američko, ali naše' s time da ono 'američko' zaslužuje filmsku obradu, a ovo 'naše' predstavlja onaj pozitivniji dio, lice samog autora. Bez tog 'našeg', krimiću bih dao možda do četiri pljeska i zaboravio, ali za već spomenuti unos duhovitosti i svojih stavova Morović zaslužuje puni aplauz, pet zvjezdica. Nadam se da će što prije opet na stazu, ovaj put negdje u Hrvatskoj. Nada umire zadnja.
==
https://dalmatinskiportal.hr/zivot/-t...
==
Dobrodošli u kolumnu "Timbar na libar":
Na Dalmatinskom portalu: https://dalmatinskiportal.hr/kolumna/...
Zapratite Na Facebooku: https://www.facebook.com/timbarnalibar
Na Instagramu: https://www.instagram.com/timbarnalibar
No, ja bih otpočetka, od onog dana kad sam pročitao prvi Morovićev roman 'Djeca slijepog kovača' te napisao na Goodreadsu sve što mi se u njemu nije svidjelo. Prvenstveno to se odnosi na situacije u kojima naši pisci poput njega, Gleischa ili Bolića pišu o američkim detektivima na američkom tlu, opisuju detektivske procedure, istrage, krafne, američke policijske postaje... Odakle im saznanja? Iz američkih romana, filmova i raznoraznih krimi serija. Razumijem da bih tvrdim odbijanjem takve inspiracije došao do logike da danas nitko ne bi smio napisati npr. srednjovjekovni roman, no u ovom slučaju imao sam dojam da čitam prepisane epizode neke CSI serije. Uzalud je Morović po intervjuima tvrdio da ga je pisao baš u nedostatku televizora.
Pohvalio sam mu tada i ambiciju da već prvo djelo ima odmah 500 stranica i zaključio 'ambition killed the cat'. Osim nedostatka autentičnosti zamjerio sam mu i prilično uštogljeni stil s tek ponekom zrakom duhovitosti te doista nisam razumio izuzetno veliki broj fanova koji su u javnosti branili takav roman, kao i onih koji su ga jednostavno - pokopali. No, kad se upoznate s Mirom, učas postanete fan njegove osobnosti i teško je zadržati kritički odnos prema djelu.
Na promociji 'Voštanog princa' rekoh mu da ne znam kad ću stići pročitati roman, a ne znam ni želim li ako je to nastavak prvog. Na to je on uzvratio uz smijeh: 'Pa dobro, obzirom na prvi osvrt, Vi baš i ne morate žuriti s čitanjem. Nije priša. Polako. Ima i drugih knjiga. Nek' je prvo drugi pročitaju.'
Eto, zato mi je stajala godinu dana na polici. A priznajem, za mene je 'Voštani princ' izuzetno ugodno iznenađenje. Razlika između prve i ove knjige nemjerljiva je u korist 'Voštanog princa', pa sam se često u čitanju zatekao u razmišljanju kako bih je doživio da ne znam ni tko je, ni odakle je autor. Da, i dalje je tu 'prijepis' američke CSI atmosfere, isti likovi, policijska postaja, klišeji netrpeljivosti kolega, itd., no ovaj put s izrazito dodanom vrijednosti. Već nakon prvih pedesetak stranica poslao sam mu poruku:
- Miro, pratiš li skijanje?
- Tako, tako. Recite zašto.
- Sjećam se da sam gledajući prijenose Janice i Ivice uvijek u sebi ponavljao: 'Ajmo, ajmo, bravo, to, to, samo nemoj izletit sa staze, samo nemoj izletit' ... Evo čitam 'Voštanog princa' i ponavljam: 'Dobro je, dobro je, samo nemoj izletit sa staze, samo nemoj izletit'.
- Hvala Vam, nadam se da će Vam se svidjeti.
- Ne pretjeruj.
A eto, svidjela mi se. Sreli smo se prije neki dan.
- Jesam li izletio?
- Odakle?
- Pa sa staze?
- Nisi. Ali si opasno triput zaribao uz štapove.
Prvo, valja pripomenuti da se radnja odvija od 20. siječnja do 5. veljače, dakle kao da sam gađao termin osvrta. Za scenarij i dalje tvrdim da je 'deja vu', možda ne doslovno, više očekivan. Početak mi je bio poznat, zubobolja detektiva kliše, kasnije i pretjerana, itd., itd... no ovaj put je stil pisanja izbrušen na nivou dobrih američkih trilera, prodajnih uspješnica čije nam prijevode serviraju domaći nakladnici.
Miro je u priču umetnuo veću dozu ciničnih i duhovitih komentara, kako u dijalozima tako i u narativnom dijelu, a na brojnim mjestima izbacio na površinu svoje stavove o raznim temama od duhovite osvete stomatolozima pa razmišljanja o današnjem portal novinarstvu, o djeci u domovima te raznim društvenim problemima sve do preispitivanja motiva seksualnih veza. Umetnuo je i brojne trivije, zanimljivosti koje osvježavaju cijelu priču, a dobro će doći i pub kvizašima. Jednostavno, vidi se da je autor kroz djelo dao i svoj pogled na svijet. Puno je to više i osobnije od onoga što pružaju mnogi, već etablirani pisci trilera.
Roman teče glatko i dinamično, tek se na tri mjesta događaju prebrzi preokreti u kojima glavni lik servira zaključke do kojih čitatelj nikako nije mogao doći. To su mi možda i najkritičnije točke romana, no nakon njih se sve nastavlja prijašnjim tempom. Na kraju sam promislio kako bi trebalo zahvaliti nepoznatom uzroku (deadline?) zbog kojih je Miro završio roman, jer sam imao dojam da na ovaj način može on nadmašiti i 500 stranica prvijenca, zaboravljajući ono 'ponekad je manje zapravo više' ili 'treba znati kada stati'.
Ono što me posebno obradovalo je autorska zahvala nekolicini osoba, prvih čitača, za podizanje stila, za prijedloge, za pomoć. Urednik sa znanjem i autoritetom je neizmjeran faktor u nastajanju djela. U nekoliko sam osvrta predbacio autorima nedostatak dobrog urednika, ovdje bih Morovićeve urednike preporučio i drugim autorima. Tražeći i prihvaćajući pomoć Miro je pokazao da je autor koji želi raditi na sebi i svjestan je da mu za to trebaju i druge osobe. Često ističem razliku stranih i domaćih izdanja gdje se prvi zahvaljuju cijelim timovima, a naši uglavnom obitelji koja ih je trpjela.
'Voštanog princa' možete čitati neovisno o prvijencu, a osobno bih to i preporučio, baš kako ne biste bili poput mene koji sam nakon 'Djece slijepog kovača' nevoljko uzeo u ruku 'Voštanog princa'. Baš kao što bih savjetovao i da ne tragate za rješenjem krimi priče, pogotovo ako ste se nagledali krimi serija ili načitali američkih trilera. Prepustite se Mirovom stilu i uživajte u njegovim digresijama.
Za ocjenu bih izreku 'svjetsko, a naše' parafrazirao u 'američko, ali naše' s time da ono 'američko' zaslužuje filmsku obradu, a ovo 'naše' predstavlja onaj pozitivniji dio, lice samog autora. Bez tog 'našeg', krimiću bih dao možda do četiri pljeska i zaboravio, ali za već spomenuti unos duhovitosti i svojih stavova Morović zaslužuje puni aplauz, pet zvjezdica. Nadam se da će što prije opet na stazu, ovaj put negdje u Hrvatskoj. Nada umire zadnja.
==
https://dalmatinskiportal.hr/zivot/-t...
==
Dobrodošli u kolumnu "Timbar na libar":
Na Dalmatinskom portalu: https://dalmatinskiportal.hr/kolumna/...
Zapratite Na Facebooku: https://www.facebook.com/timbarnalibar
Na Instagramu: https://www.instagram.com/timbarnalibar
January 19, 2022
Unatoč tomu što su likovi Mira Morovića u Voštanom princu, za moj ukus, koji put previše "suzili oči", moje su ostale širom razrogačene sklopivši zadnju stranicu ovog genijalnog romana, kao što su to bile i tijekom čitanja napetih scena koje se nižu gotovo filmski pred očima čitatelja. Kad sam već pomislila da je stigao kraj, a u desnoj ruci mi je još popriličan broj stranica, pisac mi je finalnim preokretom, odnosno rješenjem enigme o bajci iz naslova izbio dah iz pluća. Netom prije ove, pročitala sam i Djecu slijepog kovača istog autora i srećom da poznajem Danijelu koja već ima primjerak prije gradske knjižnice, uhvatila sam se trilera kao vrućeg bureka, jedeš dok ti ne bi pozlilo i onda želiš još malo. Pisac je u svom drugom romanu opravdao ambicioznost prvijenca, likovi su mu iz pomalo CSI-jevskih klišeja prerasli u zanimljive literarne humanoide koji osim akcije stignu i ogoliti se pred čitateljem, fotka u prilogu mi je jedan od najdražih citata. Fabula je, u nedostatku bolje riječi iz hrvatskog - (opet!) mindbendingly složena ali iznenađujuće koherentna do kraja, a reference na serijske ubojice čine ga baš aktualnim mamcem za nas koji obožavamo gledati u Netflixove serial killer dokumentarce i serije tipa Mindhunter. Ako ove godine održim iti jednu novogodišnju odluku, to će biti ona da ću čitati više domaćih autora, a za to će biti najzaslužniji Morović s kojim sam započela i čija sam odsad vjerna čitateljica. Nadam se da će uspjeh ovog "vrućeg bureka" potaknuti autora da uskoro zamijesi još koji, makar nam se jednog dana Andrew Frame vratio kao knjižničar, jedva ga čekam i smazat ću ga u zalogaju!
May 9, 2023
Bolji od apsolutno svakog drugog krimića/psihološkog romana koji sam ikad pročitala.
Plot twist✓
Stvari zapravo imaju smisla✓
Sve je ja kraju povezano✓
Savršeni detalji✓
Zanimljivi backstoryji✓
Kreativno✓
Reference na popularnu kulturu i klasike, mitove, umjetnike itd.✓✓✓✓✓✓✓✓✓✓
Knjiga je stvarno bila odlična, ali trebalo bi malo popraviti na opisu žena... Malo uznemiravajuće.
"Miriše kako bi žena trebala mirisati."
"Neprivlačna Azijatkinja."
"Ni u mladosti nije bila lijepa."
To me iskreno dosta zasmetalo, kao i nepotrebni izljevi bijesa Andrewa ali!!! Vjerujem da su izljevi bijesna njegov karakter a ne odraz autorovih standarda glavnih muških likova.
U svakom slučaju, knjiga je jako jako kvalitetna, jako kreativna i jako vješto napisana. Definitivno u top 10, ako ne i top 5 najdražih knjiga od danas.
(P. S. Knjigu čitamo za natjecanje, a to znači da nisam pročitala prvi dio - "Djeca Slijepog Kovača". Ne smatram da je pretjerano nužno, definitivno se može čitati kao standalone, ali zbog Andrewovog backstoryja i tijeka prijašnje istrage mislim da ne bi bilo loše jer definitivno ima veze s ovom knjigom.)
Plot twist✓
Stvari zapravo imaju smisla✓
Sve je ja kraju povezano✓
Savršeni detalji✓
Zanimljivi backstoryji✓
Kreativno✓
Reference na popularnu kulturu i klasike, mitove, umjetnike itd.✓✓✓✓✓✓✓✓✓✓
Knjiga je stvarno bila odlična, ali trebalo bi malo popraviti na opisu žena... Malo uznemiravajuće.
"Miriše kako bi žena trebala mirisati."
"Neprivlačna Azijatkinja."
"Ni u mladosti nije bila lijepa."
To me iskreno dosta zasmetalo, kao i nepotrebni izljevi bijesa Andrewa ali!!! Vjerujem da su izljevi bijesna njegov karakter a ne odraz autorovih standarda glavnih muških likova.
U svakom slučaju, knjiga je jako jako kvalitetna, jako kreativna i jako vješto napisana. Definitivno u top 10, ako ne i top 5 najdražih knjiga od danas.
(P. S. Knjigu čitamo za natjecanje, a to znači da nisam pročitala prvi dio - "Djeca Slijepog Kovača". Ne smatram da je pretjerano nužno, definitivno se može čitati kao standalone, ali zbog Andrewovog backstoryja i tijeka prijašnje istrage mislim da ne bi bilo loše jer definitivno ima veze s ovom knjigom.)
July 23, 2022
Predobra knjiga. Završetak knjige je fenomenalan, najviše me fascinirao rasplet knjige i jednostavno predobar kreativni aspekt autora u kriminalističkom djelu (knjizi). Svaka preporuka za knjigu. Nadam se da će autor napisati treću knjigu ovog žanra jer jedva čekam čitati njegova djela.
March 8, 2025
Odlična knjiga odlične radnje. Privuče te i odmah uvuče u radnju, doslovno se uživiš...ali, uvijek ima neki ali. Ono što mi nije napeto, odnosno ono zbog čega knjiga nema 5* je to što ne volim da se radnja "kratko spoji" sa krajem. Čitavu knjigu mi bude napeto, jedva čekam vidit dalje što se dogodilo i onda se na brzinu sve razjasni. Više bi volio da je sporiji kraj.
October 3, 2025
5⭐ kao kuća 😱 genijalno
June 22, 2022
Toliko smisleno i kvalitetno napisano da imate osjećaj kao da gledate krimi film. Pokušavao sam mijenjati okolinu za čitanje ali radnja i opis radnje je takav da konstantno vas uvlači u svoj svijet te se nemojte začuditi ako se nađete kao nevidljivi akter romana, rame uz rame detektivu Frameu, razbijajući enigme i riješavajući slučajeve, i to sve dok vas boli vilica od posjeta zubaru.
February 11, 2022
Službeno je - Miro Morović sada pripada na popis mojih omiljenih pisaca. Nakon mog oduševljenja Djecom slijepoga kovača priznajem da sam se malo bojala tzv. sindroma druge knjige, ali već u prvim stranicama Voštanog princa sam vidjela da je moj strah neopravdan, a pročitavši i zadnju stranicu knjige iskreno kažem da je autor nadmašio prvu, a prva je bila stvarno odlična.
Voštani princ počinje tako da pratimo dvanaestogodišnju Michelle koja 20. siječnja trči šumom pokušavajući se sakriti, a sedam dana kasnije dvadesetčetverogodišnjakinja bude pronađena u zoološkom vrtu u kavezu divlje mačke. Što to ova dva slučaja imaju zajedničko? Dobro poznati Andrew Frame se bavi odgonetavanjem ovog slučaja, a pomaže mu njegov partner Roger Stewart.
Osim što pokušava riješiti zločin, Frame se bori i sa zuboboljom i odlaskom zubaru što je meni bio simpatičan i urnebesan dodatak; prvo zato što mu takva svakodnevna boljka pridodaje na uvjerljivosti kao lika, a drugo jer i sama muku mučim sa zubima. Tako da osim što me je uspio uznemiriti scenom zločina, Morović me je u prvim stranicama uspio i nasmijati. I podsjetiti na to da nazovem zubara. Ali vratimo se mi knjizi.
"Još je davno naučio da je osjećaj bola, unatoč neugodnom iskustvu, koristan i nužan za opstanak ljudske vrste. Ljudsko tijelo složen je mehanizam, a bol mu služi kao alarm protuprovalnog sistema. Uz jednu veliku razliku, zaključio je. Alarm protuprovalnog sistema možeš isključiti kad je riječ o lažnoj uzbuni."
Frame i Stewart su odličan detektivski dvojac i jako mi se sviđa njihov polu-profesionalni polu-prijateljski odnos. Drago mi je što se Stewart ne da zastrašiti Frameovom grubošću. Baš su super dvojac jer svatko od njih posjeduje vještine i znanja koja se savršeno upotpunjuju kada surađuju u istrazi.
Bio je pravi gušt čitati ovaj roman. Kao i u Djeci slijepoga kovača, Morović majstorski povezuje likove i elemente radnje u savršenu cjelinu koji pronalaskom zadnjeg dijela slagalice čine impresivnu i poprilično kompliciranu sliku. Taman kad sam pomislila da se radnja ne može dodatno zakomplicirati je uslijedio šok. Tanka je linija između previše i premalo događaja te komplikacija u radnji, ali Morović spretno pleše po njoj, a neočekivane obrate ubacuje tako lako i smisleno da niti jednom nisam pomislila da je nešto previše nategnuto. Baš suprotno, sve je odlično povezano, objašnjeno i sve ima smisla.
"Ne bojim se smrti nego života koji prolazi. Shvaćaš li što želim reći?"
Niti jedan dio radnje mi nije bio predvidljiv, knjiga je taman dugačka, a ono što mi se posebno svidjelo i kod prvog romana i što je uspio ponovno napraviti ovdje je to majstorsko povezivanje svih elemenata koji čine vrlo kompleksnu sliku, ali na način da bude jednostavno prikazano. I nema propusta u radnji.
Ako volite krimiće/trilere nikako nemojte preskočiti Voštanog princa. Imate ogromne preporuke od mene, a ja jedva čekam saznati kamo će životni put Andrewa Framea dalje odvesti.
Voštani princ počinje tako da pratimo dvanaestogodišnju Michelle koja 20. siječnja trči šumom pokušavajući se sakriti, a sedam dana kasnije dvadesetčetverogodišnjakinja bude pronađena u zoološkom vrtu u kavezu divlje mačke. Što to ova dva slučaja imaju zajedničko? Dobro poznati Andrew Frame se bavi odgonetavanjem ovog slučaja, a pomaže mu njegov partner Roger Stewart.
Osim što pokušava riješiti zločin, Frame se bori i sa zuboboljom i odlaskom zubaru što je meni bio simpatičan i urnebesan dodatak; prvo zato što mu takva svakodnevna boljka pridodaje na uvjerljivosti kao lika, a drugo jer i sama muku mučim sa zubima. Tako da osim što me je uspio uznemiriti scenom zločina, Morović me je u prvim stranicama uspio i nasmijati. I podsjetiti na to da nazovem zubara. Ali vratimo se mi knjizi.
"Još je davno naučio da je osjećaj bola, unatoč neugodnom iskustvu, koristan i nužan za opstanak ljudske vrste. Ljudsko tijelo složen je mehanizam, a bol mu služi kao alarm protuprovalnog sistema. Uz jednu veliku razliku, zaključio je. Alarm protuprovalnog sistema možeš isključiti kad je riječ o lažnoj uzbuni."
Frame i Stewart su odličan detektivski dvojac i jako mi se sviđa njihov polu-profesionalni polu-prijateljski odnos. Drago mi je što se Stewart ne da zastrašiti Frameovom grubošću. Baš su super dvojac jer svatko od njih posjeduje vještine i znanja koja se savršeno upotpunjuju kada surađuju u istrazi.
Bio je pravi gušt čitati ovaj roman. Kao i u Djeci slijepoga kovača, Morović majstorski povezuje likove i elemente radnje u savršenu cjelinu koji pronalaskom zadnjeg dijela slagalice čine impresivnu i poprilično kompliciranu sliku. Taman kad sam pomislila da se radnja ne može dodatno zakomplicirati je uslijedio šok. Tanka je linija između previše i premalo događaja te komplikacija u radnji, ali Morović spretno pleše po njoj, a neočekivane obrate ubacuje tako lako i smisleno da niti jednom nisam pomislila da je nešto previše nategnuto. Baš suprotno, sve je odlično povezano, objašnjeno i sve ima smisla.
"Ne bojim se smrti nego života koji prolazi. Shvaćaš li što želim reći?"
Niti jedan dio radnje mi nije bio predvidljiv, knjiga je taman dugačka, a ono što mi se posebno svidjelo i kod prvog romana i što je uspio ponovno napraviti ovdje je to majstorsko povezivanje svih elemenata koji čine vrlo kompleksnu sliku, ali na način da bude jednostavno prikazano. I nema propusta u radnji.
Ako volite krimiće/trilere nikako nemojte preskočiti Voštanog princa. Imate ogromne preporuke od mene, a ja jedva čekam saznati kamo će životni put Andrewa Framea dalje odvesti.
May 12, 2022
Miro Morović mi više nije strano ime kada preporučujem knjige. Rijetko čitam trilere, ali kad me netko pita za neku preporuku dobrog trilera/krimića, bez razmišljanja ih uputim prema Nakladi Fragment koja je izdala Morovićeva oba romana. Zato sada ovdje pišem ogromnu preporuku za Voštanog princa.
Radnja Voštanog princa traje svega nekoliko dana, a počinje 20. siječnja gdje u prvom poglavlju pratimo dvanaestogodišnju djevojčicu Michelle koja trči šumom u strahu. Zove svoju majku kako bi se oprostila jer u tim ranim godinama zna da joj slijedi kraj. Ubrzo nakon toga saznajemo kako su ljudi u zoološkom vrtu pronašli tijelo mlade djevojke u kavezu s jaguarom koji ju je mrtvu pokušao razderati. Mislim, ako Miro ne zna napraviti brutalan uvod u priču, ne znam tko može.
Na slučaju ponovno radi poznati nam detektiv Andrew Frame i njegov kolega Roger Stewart. Oni pokušavaju otkriti što se krije iza ovog kompleksnog slučaja. Što povezuje sve žrtve koje su s vremenom pale? Koji je motiv? Koliko imaju vremena za riješiti slučaj prije nego što se pojavi nova žrtva? Tko je Voštani princ i zašto ubija? I sve to dok serijski ubojica slobodno i neprimjetno hoda ulicama grada.
Miro mi je, u jednom našem razgovoru, spomenuo kako od svih ljudi koji su čitali njegove romane i podijelili s njim mišljenje nitko nije otkrio tko je ubojica prije otkrivanja u knjizi. Naravno da i ja spadam u te ljude. Nisam mogla povezati sve sitnice da me režete ovdje *pokazujem rukama na vrat*. Tragove je tako dobro kamuflirao da su svi plot twistovi bili ogromni, a sve je tako savršeno imalo smisla. Sve je tako dobro i detaljno isplanirano. Vidi se da se na ovoj knjizi puuuuno radilo, baš veliki pomak od Djece slijepoga kovača i predrago mi je to vidjeti i zaključiti premda sama, kao što sam već spomenula, rijetko čitam trilere.
Knjiga je zaista predobro napisana i uživala sam u svakoj stranici jer je Miro napravio takvu priču da knjigu jednostavno ne ispuštaš iz ruku. Listaš. Stranice samo idu i na kraju ti se čini da ih nema dovoljno.
Još jedna mala napomena. Ovaj roman pisan je kao još jedan u kolekciji slučajeva Andrewa Framea, ne nužno kao nastavak. Dakle, odgovor na pitanje može li se Voštanog princa čitati zasebno bez da znate radnju iz Djece slijepoga kovača – da, možete.
P. S. kako vam zvuči ideja pokrenuti peticiju da se napravi neka mini triler/krimi serija o slučajevima Andrewa Framea? Meni to trenutno zvuči kao genijalna ideja. 😊
Radnja Voštanog princa traje svega nekoliko dana, a počinje 20. siječnja gdje u prvom poglavlju pratimo dvanaestogodišnju djevojčicu Michelle koja trči šumom u strahu. Zove svoju majku kako bi se oprostila jer u tim ranim godinama zna da joj slijedi kraj. Ubrzo nakon toga saznajemo kako su ljudi u zoološkom vrtu pronašli tijelo mlade djevojke u kavezu s jaguarom koji ju je mrtvu pokušao razderati. Mislim, ako Miro ne zna napraviti brutalan uvod u priču, ne znam tko može.
Na slučaju ponovno radi poznati nam detektiv Andrew Frame i njegov kolega Roger Stewart. Oni pokušavaju otkriti što se krije iza ovog kompleksnog slučaja. Što povezuje sve žrtve koje su s vremenom pale? Koji je motiv? Koliko imaju vremena za riješiti slučaj prije nego što se pojavi nova žrtva? Tko je Voštani princ i zašto ubija? I sve to dok serijski ubojica slobodno i neprimjetno hoda ulicama grada.
Miro mi je, u jednom našem razgovoru, spomenuo kako od svih ljudi koji su čitali njegove romane i podijelili s njim mišljenje nitko nije otkrio tko je ubojica prije otkrivanja u knjizi. Naravno da i ja spadam u te ljude. Nisam mogla povezati sve sitnice da me režete ovdje *pokazujem rukama na vrat*. Tragove je tako dobro kamuflirao da su svi plot twistovi bili ogromni, a sve je tako savršeno imalo smisla. Sve je tako dobro i detaljno isplanirano. Vidi se da se na ovoj knjizi puuuuno radilo, baš veliki pomak od Djece slijepoga kovača i predrago mi je to vidjeti i zaključiti premda sama, kao što sam već spomenula, rijetko čitam trilere.
Knjiga je zaista predobro napisana i uživala sam u svakoj stranici jer je Miro napravio takvu priču da knjigu jednostavno ne ispuštaš iz ruku. Listaš. Stranice samo idu i na kraju ti se čini da ih nema dovoljno.
Još jedna mala napomena. Ovaj roman pisan je kao još jedan u kolekciji slučajeva Andrewa Framea, ne nužno kao nastavak. Dakle, odgovor na pitanje može li se Voštanog princa čitati zasebno bez da znate radnju iz Djece slijepoga kovača – da, možete.
P. S. kako vam zvuči ideja pokrenuti peticiju da se napravi neka mini triler/krimi serija o slučajevima Andrewa Framea? Meni to trenutno zvuči kao genijalna ideja. 😊
January 6, 2022
Prvijenac ovog autora, "Djeca slijepog kovača", svidio mi se unatoč brojnim predrasudama koje sam imala o autoru i samom djelu pa nisam bila sigurna jesu li moje dobre impresije nakon čitanja posljedica tog neočekivanog pozitivnog dojma ili su objektivne. No, budući da je neki dan konačno izišla nova knjiga ovog autora, mogla sam to konačno i utvrditi.
Dakle, knjiga "Voštani princ", koja se labavo (likovima i okruženjem) nastavlja na "Djecu slijepog kovača", po meni je još bolja i zaokruženija od svoje prethodnice. :) I, Morana Mazor , hvala ti što mi nisi spojlala radnju, a bila si u nju upućena jer me je preokret na kraju zaista iznenadio. :) Velika preporuka za ovu knjigu onima koji vole psihološke trilere o serijskim ubojicama!
Pronađeno tijelo brutalno ubijene djevojke u jaguarovom kavezu jednog zoološkog vrta te nestanak djevojčice u drugom gradu naizgled nemaju veze, no, to je tek početak.
Nažalost, neke od meni najboljih osobina ove knjige ne smijem komentirati jer bih izravno otkrila detalje radnje, ali ću samo reći da je meni ovo odlično urađen roman po svim pravilima tog žanra.
Kao što sam i kod prve knjige komentirala, autor ima izrazito poetičan jezik kad je riječ o opisu teških i brutalnih scena, koje zbog toga dobivaju neku čak nježnu notu. Meni osobno je to čak dojmljivije od nekih naturalističkih opisa takvih scena.
Svi dijelovi romana su dobro uređeni i povezani, struktura i stil besprijekorni.
Likovi su mi jači, "glasniji" i bolje razrađeni nego u prethodnom romanu, što svjedoči da je autor sazrio, ali i da je ozbiljno pristupio istraživanju i pisanju romana, razvijajući se kao pisac na sve načine. Vidi se da autor ima i široku opću kulturu, koja ni u kojem dijelu nije pompozno naglašena, ali omogućuje veću slojevitost romana, koji nije sveden samo na rješenje problema ili izazivanje osjećaja straha i napetosti kod čitatelja, nego pruža širu sliku o toj problematici općenito (zbog straha od spojlanja, nažalost, ne mogu detaljizirati).
Iako je roman pravi triler, u njemu ima dosta simbolike, koja je zanimljivo obrađena i interpretirana, a za mnogo toga nisam ni znala.
Od početka do kraja roman drži pažnju, radnja se u slojevima prostire pred čitateljem, uz uvjerljiv obrat i rasplet. Svi su dijelovi romana povezani i bez praznog hoda ili suvišne natrpanosti.
Za sve koji su iščekivali ovaj roman ili vole trilere ovog tipa, velika preporuka! Baš sam uživala! :) 👍 Bravo, Miro Morović ! 👏 Stvarno znaš pisati. Vrlo zanimljivo pisati.
Dakle, knjiga "Voštani princ", koja se labavo (likovima i okruženjem) nastavlja na "Djecu slijepog kovača", po meni je još bolja i zaokruženija od svoje prethodnice. :) I, Morana Mazor , hvala ti što mi nisi spojlala radnju, a bila si u nju upućena jer me je preokret na kraju zaista iznenadio. :) Velika preporuka za ovu knjigu onima koji vole psihološke trilere o serijskim ubojicama!
Pronađeno tijelo brutalno ubijene djevojke u jaguarovom kavezu jednog zoološkog vrta te nestanak djevojčice u drugom gradu naizgled nemaju veze, no, to je tek početak.
Nažalost, neke od meni najboljih osobina ove knjige ne smijem komentirati jer bih izravno otkrila detalje radnje, ali ću samo reći da je meni ovo odlično urađen roman po svim pravilima tog žanra.
Kao što sam i kod prve knjige komentirala, autor ima izrazito poetičan jezik kad je riječ o opisu teških i brutalnih scena, koje zbog toga dobivaju neku čak nježnu notu. Meni osobno je to čak dojmljivije od nekih naturalističkih opisa takvih scena.
Svi dijelovi romana su dobro uređeni i povezani, struktura i stil besprijekorni.
Likovi su mi jači, "glasniji" i bolje razrađeni nego u prethodnom romanu, što svjedoči da je autor sazrio, ali i da je ozbiljno pristupio istraživanju i pisanju romana, razvijajući se kao pisac na sve načine. Vidi se da autor ima i široku opću kulturu, koja ni u kojem dijelu nije pompozno naglašena, ali omogućuje veću slojevitost romana, koji nije sveden samo na rješenje problema ili izazivanje osjećaja straha i napetosti kod čitatelja, nego pruža širu sliku o toj problematici općenito (zbog straha od spojlanja, nažalost, ne mogu detaljizirati).
Iako je roman pravi triler, u njemu ima dosta simbolike, koja je zanimljivo obrađena i interpretirana, a za mnogo toga nisam ni znala.
Od početka do kraja roman drži pažnju, radnja se u slojevima prostire pred čitateljem, uz uvjerljiv obrat i rasplet. Svi su dijelovi romana povezani i bez praznog hoda ili suvišne natrpanosti.
Za sve koji su iščekivali ovaj roman ili vole trilere ovog tipa, velika preporuka! Baš sam uživala! :) 👍 Bravo, Miro Morović ! 👏 Stvarno znaš pisati. Vrlo zanimljivo pisati.
November 14, 2022
🕯 Opet sam uživala u svakoj stranici!
🕯 Nakon Djece slijepog kovača, Voštani princ je svojevrsni nastavak iako ga možete pročitati i odvojeno. Ja vam toplo preporučam oba nastavka iz nekoliko razloga:
▪️ bolje ćete razumijeti lik inspektora Framea, a sigurna sam da ćete ga zavoljeti kao i ja
▪️ radnja u oba romana je zanimljiva, nepredvidiva i prepuna zaista neočekivanih preokreta što vas drži prikovanima za knjigu
▪️ jasno ćete vidjeti autorov napredak u pisanju iako je stil isti, fokus je na pravim stvarima i ništa neće ostati nedorečeno.
🕯 Frame i u ovom romanu istražuje zašto se događaju višestruka ubojstva i traži serijskog ubojicu koji je sve samo ne običan. Ono što mi se posebno svidjelo je simbolika koja je provučena i kako svaka puzla sjeda na svoje mjesto kako idete prema kraju knjige.
🕯 Knjigu sam dugo odgađala pročitati jer sam znala da će mi biti odlična i nisam htjela da završi. Nadam se da nećemo predugo čekati neki nastavak Frameovih avantura i da će mu autor naći dragu jer toliko želim da ga netko voli. 😁
Pročitajte jer ćete stvarno uživati, a uz to podržati hrvatske autore koji zaista zaslužuju da ih se čita. ❤️
🕯 Nakon Djece slijepog kovača, Voštani princ je svojevrsni nastavak iako ga možete pročitati i odvojeno. Ja vam toplo preporučam oba nastavka iz nekoliko razloga:
▪️ bolje ćete razumijeti lik inspektora Framea, a sigurna sam da ćete ga zavoljeti kao i ja
▪️ radnja u oba romana je zanimljiva, nepredvidiva i prepuna zaista neočekivanih preokreta što vas drži prikovanima za knjigu
▪️ jasno ćete vidjeti autorov napredak u pisanju iako je stil isti, fokus je na pravim stvarima i ništa neće ostati nedorečeno.
🕯 Frame i u ovom romanu istražuje zašto se događaju višestruka ubojstva i traži serijskog ubojicu koji je sve samo ne običan. Ono što mi se posebno svidjelo je simbolika koja je provučena i kako svaka puzla sjeda na svoje mjesto kako idete prema kraju knjige.
🕯 Knjigu sam dugo odgađala pročitati jer sam znala da će mi biti odlična i nisam htjela da završi. Nadam se da nećemo predugo čekati neki nastavak Frameovih avantura i da će mu autor naći dragu jer toliko želim da ga netko voli. 😁
Pročitajte jer ćete stvarno uživati, a uz to podržati hrvatske autore koji zaista zaslužuju da ih se čita. ❤️
April 23, 2023
4.9 ☆
Najviše mi se svidio kraj tj. kako je Andrew gotovo sve razotkrio. Andrew je iznimno pametan. Mislim da bez njega ostali ne bi uspjeli razriješiti ni upola toliko. Stvarno nisam očekivala kraj. Kada sve shvatiš zapravo uvidiš kako zapravo mali detalji igraju veliku ulogu i misliš "pa koliko je to očito",ali zapravo nikada ne bi posumnjala na to. Iskreno mi baš i nije još jasno što su "posjetitelji" radili u podrumu sa djecom. Dala bi 5 zvijezdica ,ali sam kraj mi je bio malo ubrzan. Bilo bi super da se Selena probudila iz kome. Apostol je bio totalno iznenađenje. Iskreno , bilo je malo razočaravajuće to što je Kevin zapravo mrtav,ali je svejedno zanimljivo. Iako mi se Millingam nije nešto previše sviđao mislim da bi mi se više sviđalo da je ostao živa ,a ovako mi se njegova smrt činila ubrzanom i uzaludnom. Sviđa mi se što ima mnogo povezivanja sa mitologijom i povješću (npr. za kralja Nerona). U jednom dijelu knjige mi je psihijatar bio malo sumljičav,ali se ispostavilo da je samo side charachter.
Sve u svemu ovo je bilo uzbudljivo i napeto za čitati sa puno plot twistova koje nisam uopće očekivala te me djelo potpuno oduševilo.
Najviše mi se svidio kraj tj. kako je Andrew gotovo sve razotkrio. Andrew je iznimno pametan. Mislim da bez njega ostali ne bi uspjeli razriješiti ni upola toliko. Stvarno nisam očekivala kraj. Kada sve shvatiš zapravo uvidiš kako zapravo mali detalji igraju veliku ulogu i misliš "pa koliko je to očito",ali zapravo nikada ne bi posumnjala na to. Iskreno mi baš i nije još jasno što su "posjetitelji" radili u podrumu sa djecom. Dala bi 5 zvijezdica ,ali sam kraj mi je bio malo ubrzan. Bilo bi super da se Selena probudila iz kome. Apostol je bio totalno iznenađenje. Iskreno , bilo je malo razočaravajuće to što je Kevin zapravo mrtav,ali je svejedno zanimljivo. Iako mi se Millingam nije nešto previše sviđao mislim da bi mi se više sviđalo da je ostao živa ,a ovako mi se njegova smrt činila ubrzanom i uzaludnom. Sviđa mi se što ima mnogo povezivanja sa mitologijom i povješću (npr. za kralja Nerona). U jednom dijelu knjige mi je psihijatar bio malo sumljičav,ali se ispostavilo da je samo side charachter.
Sve u svemu ovo je bilo uzbudljivo i napeto za čitati sa puno plot twistova koje nisam uopće očekivala te me djelo potpuno oduševilo.
This entire review has been hidden because of spoilers.
August 21, 2023
Od prve me stranice ova knjiga u potpunosti uzela. Dok sam čitala Djecu slijepoga kovača pitala sam se na koji način će se sve to povezati u neku smislenu cjelinu, jer tamo je bilo mnoštvo likova. Ipak, uspio je i bila sam na kraju zadovoljna. Sada, u Voštanom princu, likova ima taman ni previše ni premalo, radnja teče glatko i ni u jednom trenutku ne gubi na dinamičnosti. Napetost je također stalno prisutna, tako da sam knjigu doslovce progutala. Ne mogu reći da nisam u knjizi naišla na neke sasvim nepotrebne dijelove, ali sklona sam sve oprostiti autoru koji me natjerao da gotovo u jednom dahu pročitam skoro 500 stranica. Nadam se samo da će nam autor nastaviti pričati o detektivu kojeg je teško ne zavoljeti. Već vidim kako mu novi ljubimac radi kaos u stanu. Voljela bih da se priča i detektivu A. Frame nastavi.
Read
August 19, 2022Ovo je knjiga koju sam dugo čekala da pročitam i veliko HVALA Nakladi Fragment što je baš meni poslala tu knjigu. Obožavam čitati knjige našeg mladog pisca Mire Morovića i ovaj put me nije iznevjerio i ogromne preporuke od mene za čitanje i knjige "Djeca slijepog kovača" kao i ovu knjigu "Voštani princ". Knjiga je zaista predobro napisana i uživala sam u svakoj stranici jer je priča napisana tako dobro da knjigu jednostavno nisam mogla ispustiti iz ruku, a stranice su se same okretale i na kraju mi se činilo da ih nema dovoljno. Mislila sam da je to nastavak knjige "Djeca slijepog kovača" ali knjiga "Voštani princ" se može zasebno čitati, jedina poveznica je detektiv Andrew Frame i njegov kolega Roger Stewart
November 8, 2023
Fantasticno! Da nisam bila zaintrigirana krimicem u domacoj izvedbi, propustila bih mnogo.
Knjiga ima sve sto volim. Kompleksnu pricu koja je u startu apsurdna, bizarna, nepovezana i naizgled neobjasnjiva, a koja postepeno podstice sve vecu glad za odgovorima, raspetljava se i dobija smisao malo po malo, kroz sklapanje delica slagalice i unosenja novih i onda taj fenomenalan kraj koji ne da ne razocara, nego pokaze da slagalica zauzima daleko veci prostor nego sto je sve vreme delovalo. ✔🙌🔝
Simbolika je pun pogodak, napisano je inteligentno, uzbudljivo, ima dovoljno napetosti i neocekivanih obrta, i psiholoska karakterizacija je dobro osmisljena.
Radujem se citanju ostalih Mirovih knjiga. 😊
Knjiga ima sve sto volim. Kompleksnu pricu koja je u startu apsurdna, bizarna, nepovezana i naizgled neobjasnjiva, a koja postepeno podstice sve vecu glad za odgovorima, raspetljava se i dobija smisao malo po malo, kroz sklapanje delica slagalice i unosenja novih i onda taj fenomenalan kraj koji ne da ne razocara, nego pokaze da slagalica zauzima daleko veci prostor nego sto je sve vreme delovalo. ✔🙌🔝
Simbolika je pun pogodak, napisano je inteligentno, uzbudljivo, ima dovoljno napetosti i neocekivanih obrta, i psiholoska karakterizacija je dobro osmisljena.
Radujem se citanju ostalih Mirovih knjiga. 😊
November 26, 2024
This book was a captivating surprise, filled with twists and turns I never saw coming—something that rarely happens to me! The author masterfully demonstrated how every small detail plays a crucial role, weaving an intricate and engaging plot. I was especially drawn to the protagonist’s sharp analytical skills, as he navigated the people and situations around him with incredible depth. If you’re in the mood for a gripping crime thriller that will keep you on the edge of your seat until everything unravels, I highly recommend giving this book a read.
October 2, 2022
Koja knjiga! Oduševljena sam! Priča je predobra, kao kad slažete tisuću malih puzzlica i na kraju kad se poslože dobijete vrhunsku sliku. Radnja je konstantno aktivna i brza, nema predaha. Pročitala sam je u dva popodneva. Naš Miro Morović je rame uz rame s vrhunskim piscima krimića, nema dileme. Postala sam njegov fan! Respect 👍
November 3, 2024
Vrh! Nisam ovo uopće očekivala. Tek nakon nekoliko poglavlja shvatila sam da je nastavak, odnosno da se kroz roman provlače likovi i prisjećanja, podsjećanja, posljedice događaja u romanu Djeca... Uopće ne očekuješ kraj, iako "znaš" da Martha ima neke veze sa svime. Ali toliko efekata iznenađenja će te držati prikovanim za stolicu do zadnje stranice. Baš je vrh! Svaka čast Miro!
May 13, 2025
Miro Morović je još jednom pokazao da je meštar od krimića. Savršeno napet krimić i psihološki triler u jednom. Igra živaca od početka do kraja, neugodni osjećaji u stomaku jer proživljavaš sve strahove žrtve. Koliko će još žrtava biti te hoće li detektiv Frame psihopata uhvatiti? Knjiga se ne ispušta dok se ne završi priča.
April 4, 2022
Odlična!!!
Miro Morović uz bok velikim svjetskim majstorima trilera, a po mom mišljenju i daleko bolji od mnogih.
Miro Morović uz bok velikim svjetskim majstorima trilera, a po mom mišljenju i daleko bolji od mnogih.
Read
April 19, 2022Napet i nepredvidljiv roman, vrhunski primjerak "whodunit" podžanra.
Sjajno isprepletena priča.
Sjajno isprepletena priča.
Displaying 1 - 30 of 42 reviews