A tour-de-force novel about a woman, who has realised that her reinvention, once so comfortable, so useful and safe, is now the source of her madness. What she needs to do before she can move on is make another profound encounter with her past. Is she strong enough or will that break her? Frank and intimate, at the same time mysterious and vulnerable - this book is a mixture of Ferrante and Duras. In Croatian (Montenegrin, Serbian).
Olja Knezevic was born and raised in Montenegro, but has lived in California, Belgrade, London and Zagreb.
She has an MA in Creative Writing from Birkbeck College, London, and was awarded an Overall Prize for the best MA Creative Writing dissertation of the year 2008. That dissertation grew into the novel ‘Milena & Other Social Reforms’, which ended up being published first in Montenegro, then in Croatia.
In both countries, it was a bestseller, although criticised harshly by the Government of Montenegro and the Government regime’s writers and reviewers. 'Milena' is now available in English.
Besides 'Milena & Other Social Reforms', Olja is the author of two more novels: 'Gospoda Black' (2015) and the award-winning 'Katarina, Velika i Mala' (2019).
Katarina will be published by UK publisher Istros Books as 'Catherine the Great and the Small' in June 2020.
Olja is the author of numerous short stories and columns published in various literary magazines and supplements, the best of which were collected and published in 2013, in a book titled Londonske Priče Juga (London & Stories of the South).
Izgleda da stvarno volim Oljine romane. Kao i u Stradi Fortunati, i ovdje se radnja seli između Londona i Crne Gore, ti se locusi izmjenjuju kao na filmskom platnu. Paralelno s njima, mijenjaju se i raspoloženja, unutarnja stanja glavne junakinje – žene (opet financijski ovisne o bogatom mužu) rastrgane između dvaju svjetova, prošlosti i sadašnjosti, identiteta i neprerađenih trauma. Olja ponovno briljira u prikazu unutarnjeg života žene: njezina kompleksna prošlost, emocionalna veza s kćeri, odnos sa sadašnjim mužem, ali i sjena prve ljubavi koja se neprestano nadvija nad sadašnjost. Sve to majstorski uklapa u društveni i kulturni kontekst, gdje poniženja nisu nimalo laka. Olja pored toga ulazi u sve slojeve društva, od mafije, do umjetnosti, plastične kirurgije (koja je abeceda postojanja žena balkanskih prostora) ukratko prenosi nam zeitgeist, kako londonski, tako i crnogorski, i ne - ništa ne uljepšava. Volim tu zajedničku nit njezina pripovijedanja, fikciju koja se susreće s autobiografijom, sve ispisano, dinamično, inteligentno i duhovito.
Generalno govoreći, knjiga je dobro napisana. Ako izuzmemo malo čudnu mješavinu crnogorskog i hrvatskog... Ali dobro, to je sitnica. Ipak, nije mi se dopala i jedva sam čekala da joj dođe kraj. Razlog iz kog mi je bila teška za svariti je moja totalna antipatija prema glavnoj junakinji. Ona je lujka, majka vanbračnog djeteta kojeg je začela u postojbini joj, Crnoj Gori, sa životnom ljubavlju, lokalnim kriminalcem, a onda ulovila nekog starkelju Engleza da djetetu glumi tatu. Depresivna i je i kljuka se ljekovima, i pritom sterkelji nabija rogove po Londonu. Prvo sa lokalnim umjetnikom u usponu, a onda, gle čuda, nekako naleti na tog svog krimosa iz CG, oca djeteta, koji sad radi za englesku policiju kao neki prikriveni isljednik (talk about creative writing!). Suština priče naravno nije to. Suština je da je on takva, oštećena i nesrećna, produkt društva u Crnoj Gori 90-tih godina prošlog vijeka. Iako saosjećam sa tim dijelom priče, jer sam i sama preživjela 90-te u toj istoj državi, gospođu Black nikako ne mogu da svarim. Prijao mi je jedino dio pri kraju kada je narator njena ćerka, vjerovatno jedino normalno čeljade u knjizi.
Stvarno ne znam zašto sam ovo čitala. Nikoletin dio izvlači ocjenu na 2. Ne odgovara mi ni najmanje taj koncept luda je ko kupus, al pusti ju, to je okej.
Bilo mi je teško na početku posložiti likove,lokacije i radnje,ali nakon toga je sve krenulo nekako utabanim stazama i to mi se svidjelo. Glavni je lik crno-bijela gospođa Black s nijansama sive,što je na kraju krajeva simpatično. Preporučujem kao laganu šetnju kroz psihu gospođe koja je rastrgana između svježih tragova prošlosti i osušenih tragova sadašnjosti. "...impresionirati ženu lažima o vlastitoj jedinstvenosti. Žena: idealna publika za ljekovitu samopromociju..." Muška narcisoidnost na djelu najbolje sročena.
Koja luda knjiga! Obožavam kraj odnosno zadnju trecinu knjige, tako duhovito napisano, bas sam se dobro nasmijala. Za svaku preporuku, ugodno iznenađenje.
“Otići ću daleko, i nikada se neću vratiti. Odlučila sam to, i lakše mi je. Nitko mi i ništa neće nedostajati. Nikada. Ljudi su uvijek sami. Netko prije, netko kasnije. Ja prije. Treba to prihvatiti. Žena može i zna biti sama. Ženama to prija. Ali žene imaju sise i na njih se uvijek netko nakači. Žene imaju maternicu i u njoj uvijek nešto potraži svoje utočište. To nas baš sjebe, barem na neko vrijeme. U svakom slučaju, to nam preokrene život.”
“Žena: idealna publika za ljekovitu samopromociju.”
Generalno lijepo napisano, drži pažnju, zanimljivo je, ali na tome staje. Nisam dozivjela neku dubinu. Dapače, na nekoliko sam mjesta čitala rečenice više puta da shvatim u čemu je kvaka, a ono ispadne da su samo nekako čudno prevedene ili su ostavljene zaboravljene u prijevodu ili su samo tako neobično nezgrapno nerazumljive. Ima izraza koji su ostali a nisu u duhu hrvatskog jezika i moglo ih se prevesti. Razumijem da je ostao izraz 'đe' jer je služio svrsi u određenom dijelu teksta, ali 'krompiri' umjesto 'krumpiri', 'ćebe' i slično u opisima, dobila sam dojam da je traljavo prevedeno. Što se tiče sadržaja, podsjetila me paralelna ljubavna priča i ženski glas na 'Putnike' Slađane Bukovac. Na kraju, dojma sam da je Gospođa Black samo lošija verzija tog romana.
Nisam došla do kraja, i neću. Vjerojatno sam, neznajući, uzela genre koji ne volim - chick lit. Sve je puno wanna be bogatih ili/i poznatih. Svijet kojem likovi pripadaju je meni neprihvatljiv i odbojan (izoperirani dokoni isprazni bogataši koji su to postali na meni nezanimljiv i nezavidan način). Ponašaju se i razgovaraju površno, nepristojno, bezsadržajno, neuvažavajući dostojanstvo ni sebe ni drugih... Vrlo odbojno štivo za mene.