Na jednoj strani ponora divlji je turski konjanik nakon neuspjele opsade Beča, a na drugoj Gorazd Dimec, mladi i nadobudni član stranke Slovenija Slovencima, netom nakon proglašenja neovisnosti. Sve između građa je prvoga romana Zorana Predina. Sve između život je i povijest koje poznajemo. Na svoj prepoznatljivi način – s mnogo fine erotike, istančanosti i ironije – Predin u Mongolskim pjegama iz bezdana prošlosti izvlači vojske i nježnosti, ljubavi i pokolje, pletući od sudbina svojih likova priču o jednoj obitelji, koja bi lako mogla biti i priča o jednome narodu, ili jednome kontinentu, ili svakome od njih. Pogled koji preko ponora povijesti s Gorazdom Dimcem izmjenjuje strašni Drugi nijem je, ali, srećom, Zoran Predin tu je da nam ga prepriča. Govori o turskim pljačkama i jugoslavenskim tajnim službama, o pokrštavanjima i otrežnjenjima, o avionskim i ostalim nesrećama, crnom talogu i još crnjem humoru usuda. Ako je netko u stanju oduprijeti se i prekinuti začarani krug klanja počinjenih u ime čistoće vjere, rase, ideologije ili jezika, za Predina je to uvijek samo slobodni, tvrdoglavi, nepotkupljivi, svojom-glavom-misleći pojedinac. Osoba koja misli i voli preko granica. Mongolske pjege posvećene su i napisane takvim ljudima. Čak i ako ih u romanu možda – baš kao ni u životu – nema previše.
“Zoran Predin nikada, ni kao pjesnik ni kao pisac, nije htio biti smrtno ozbiljan i kad bih morao opisati stil njegova pisanja, rekao bih da se radi o plemenitoj ironiji. Zavodi nas opisima razbuktale zabranjene ljubavi i tekst profinjeno navlažuje prepoznatljivo vragolastom erotičnošću, kako bi potom na zaljubljene djevojke, kao giljotinu, mogao spustiti turske silovatelje, korzikanske zrakoplovne nesreće ili podivljale konje. Kod malokoga tragičnost zna biti tako vedra kao kod njega. Kad se čitatelj, naime, tamo prema kraju romana, osvrne unatrag na obiteljsko nasljeđe Gorazda Dimca, nad jadnikom se jednostavno sažali. Što je tako strašno zgriješio taj čistokrvni čovjek, pita se, da mu je pisac njegovo slovensko podrijetlo zamrljao svime što mu je došlo pod prste, od turskog sjemena do špijuniranja za OZNA-u, od masovnih pokolja do pedofilije.” – Goran Vojnović
“Vojske su prolazile škropeći naše zemlje svim tjelesnim tekućinama, krvlju, znojem, mokraćom, slinom i sjemenom. I tko bi u tome mnoštvu bioloških tragova našao tko je tu sve bio. Zoran Predin spustio se spiralom DNK sve do mračnih dubina povijesti, do naših najskrovitijih tajni, ispisujući jednu uzbudljivu, duhovitu, ‘spolno močnu, silno zdravu’ priču.” – Ante Tomić
Nezgodno je kad roman prvenac otvorite savršenim uvodnim poglavljem, i to bačenim u srednji vek i oslobođenim ikakvih specijalnih efekata. Nezgodno je. Kratka i nezaboravna uvodna scena izmiksana brutalnim, banalnim nasiljem i čistom dečijom ljubavlju mogla je biti deo almanaha najboljih kratkih priča ovog veka, recimo. Imala je osnovnu melodiju i ubitačan pank ritam. Bila je, rekoh li to već, savršena. No, ako ste odlučili dati joj da bude samo uvod u veliku predstavu, ta je predstava morala biti grandiozna. A to je, u književnosti, baš teško. Mnogo teško. U muzici može proći. Kao A1 singl koji je bio hit godine i stajao na albumu čiji dalji sadržaj nije bio važan. Nikakav problem. Ali ovako, hm.
Dobili smo odličan roman, višeslojan, angažovan, direktan, iskren, okrenut pravim vrednostima, čist rokenrol. Onaj koji sa stilom pljuje kad treba i koga treba. Odličan.
Samo fikcija može biti vjerojatna. Stvarnost nikada.
Čini mi se da ovo nije prvi izlet velikog novovalnog punkera Zorana Predina u književne vode. Svakako ne začuđuje s obzirom na široki glazbeni opus koji je Goran sa godinama znatno oplemenio raznim eksperimentalnim pokušajima, klasičnim kompozicijama i ciganskim swingom. A njegovi poetski tekstovi prožeti erotikom, kajanjem i problemima svakodnevnog čovjeka svakako nisu za zanemariti. Predin je, zaključujemo, čovjek širine. Ova knjiga predstavlja veliki poduhvat i za utreniranog pisca stoga vrijedi odazi priznanje autoru za ambiciju i odličnu egzekuciju ideje. U fabuli pratimo dvije vremenske crte; jedna u srednjem vijeku, druga u dvadesetom stoljeću. Predin će kroz nevjerojatna događanja i okolnosti isplesti mrežu kojom se povezuju ove tragične ljudske sudbine i dati kraj koji nije patetičan, dapače, odiše nadom. Također bih naglasio odlično baratanje erotikom i pravomjerno doziranje iste kako se nebi poremetio fokus i ravnoteža toka pripovijedanja. Bravo Predin, nisi predinciozan al' lačan bome jesi...
Sjajna knjiga, koja čitaoca vodi kroz dve glavne ose, dva vremena. Provokativna, iskrena - tu vidimo vezu između Predina kao kantautora i Predina u ulozi pisca. Nema skrivanja, stvari su nazvane svojim imenom - svidelo nam se to ili ne. Sjajan spoj događaja - onoga što oslikava ceo Balkan - opsada Turaka i vreme socijalizma. Likovi su obični mali ljudi i njihove sudbine. Igra likovima i njihovim imenima ovom romanu daje još veću vrednost, Predin je i na tom polju pokazao da o književnosti dosta toga zna, pre svega da zna kako čitaoca da zadrži do kraja priče. Ironija je uvek prisutna, jer to je ono što je Predin sam - kroz ironiju slobodne Slovenije ukazuje na besmisao ideologija - ovih ili onih.
Dobila na citanje, nisam znala sta ocekivati. Samo ukratko.... Nekako sam Predina sa strane zapamtila kao poetu, ali dosta dobro barata ovim kratkim romanom. Prica prati obitelj kroz nekoliko stotina godina, krug se na kraju zatvara, roman je slojevit s motivima koji se ispreplicu u razlicitim vremenskim razdobljima, a svakom clanu obitelji vazni su na svoj nacin. Naravno da bi se prica dala dobro prosiriti, ali u biti je i ovim kratkim romanom uspio napraviti krug i zaintrigirati.
Mana ovakvih povijesnih romana je često da se trčeći kroz vrime da se zaokruži priča ubrza toliko da likovi ispadnu iz priče. I ovdje se to djelom desilo, ali cjelina je dovoljno bobra za dobru ocjenu. Veselim se novim Predinovim radovima.