What do you think?
Rate this book
Osman
Uz deset izvornih pjevanja Gundulićeva Osmana objavljujemo i sažetke u prozi neobjavljenih pjevanja, kao i pomoćne tekstove koji objašnjavaju odnose između povijesnih osoba koje autor spominje u epu. Knjiga je opremljena bogatim rječnikom Gundulićeva jezika koji je preveden na književni standard na rubnicama knjige, kao i izborom iz kritičke literature o Ivanu Gunduliću.
405 pages, Hardcover
First published January 1, 1826
9 people are currently reading
113 people want to read
About the author
Ivan Gundulić
39 books2 followersIvan Gundulić (Giovanni Gondola; nadimak Mačica; Dubrovnik, 8. siječnja 1589. - Dubrovnik, 8. prosinca 1638.) hrvatski je pjesnik, epik, lirik i dramatik.
Rođen je kao najstariji sin Frana Gundulića i Džive Gradić. Obitelj Gundulić bila je poznata još u 13. stoljeću, a njezini su članovi, kao pripadnici aristokracije, obavljali različite državno-administrativne poslove u Dubrovniku i okolici.
Obrazovao se u Dubrovniku, gdje su mu, uz ostale, učitelji bili Toskanac Camillo Camilli, koji je dopunio Tassov Oslobođeni Jeruzalem te svećenik Petar Palikuća, koji je na hrvatski preveo Život Karla Borromea. Nakon završetka školovanja, 1608. postaje član Velikoga vijeća. Nastavljajući obiteljsku tradiciju, obavlja više državno-administrativnih službi u Dubrovniku i okolici; dva je puta bio knez u Konavlima (1615. i 1619.), a u Dubrovniku je uglavnom obavljao pravničke poslove. Godine 1634. postaje senator[1], a 1638. član Maloga vijeća.
Živio je mirno i povučeno, zbog čega su mu suvremenici dali nadimak Mačica (značenje: Mačkica). Godine 1628. oženio se Nikom Sorkočević s kojom je imao tri sina: poznat je Fran Gundulić, koji je kasnije postao austrijski general te Šiško, hrv. pjesnik.
Umro je u Dubrovniku nakon dvotjedne bolesti; pretpostavlja se da je uzrok smrti bila upala porebrice. Budući da je umro u 49. godini, nije imao priliku biti izabran za kneza Dubrovačke Republike (knez nije smio biti mlađi od 50 godina).
Književni rad Gundulić je započeo pisanjem drama u stihu i, vjerojatno, pjesama. U predgovoru svoje prve tiskane knjige Pjesni pokorne kralja Davida (Rim, 1621.) svoja mladenačka djela naziva „porodom od tmine“ jer im je svrha bila zabava, tj. ta djela nisu odgovarala protureformacijskoj poetici i ideologiji. Od dramskih djela sačuvane su Arijadna, Prozerpina ugrabljena od Plutona, Dijana i Armida, dok su Galatea, Posvetilište ljuveno, Čerera, Kleopatra, Adon i Koraljka od Šira izgubljene. Za Dijanu (obrađuje mit o božici Dijani zaljubljenoj u lijepoga mladića Endimiona) i Armidu (tematizira epizodu o Armidi i Rinaldu iz dvadesetoga pjevanja Oslobođenoga Jeruzalema Torquata Tassa) vjerovalo se, zbog kratkoće (svaka ima tek oko 90 stihova), da su samo odlomci, dok Milan Rešetar nije dokazao da je riječ o cjelovitim tekstovima – dramskim prizorima. Ispjevane su osmercem, uz mjestimičnu upotrebu dvostruko rimovanoga dvanaesterca.
Dakle, te su Gundulićeve drame većinom bili prijevodi s talijanskoga ili scenske adaptacije pripovjednih djela, obrađivale su poznate mitološke i književne teme, a uključivale su glazbu, balet i bogatu scenografiju. Na njima se temelji tradicija dubrovačke barokne drame oslonjene na libreto rane talijanske opere (takva drama doseže vrhunac u djelima Junija Palmotića). U Gundulićevu sačuvanom dramskom opusu odražava se promjena tematike talijanskoga libreta – pastoralne teme zamjenjuju junačko-epski motivi.
Pjesni pokorne kralja Davida djelo je kojim se Gundulić okreće drugačijem shvaćanju književnosti te se afirmira kao kršćanski autor. Ta zbirka sadrži slobodne prepjeve sedam pokornih psalama i teološko-meditativnu pjesmu Od veličanstva Božjijeh, koja se danas smatra Gundulićevom najboljom kraćom pjesmom. Od pjesama „taštijeh i ispraznijeh“, za koje Gundulić u već spomenutom predgovoru tvrdi da ih je pisao u mladosti, ništa nije sačuvano. O njegovim svjetovnim nadahnućima svjedoči samo Ljubovnik sramežljiv (prijevod pjesme Amante timido talijanskoga pjesnika Girolama Pretija) te dvije prigodne pjesme: panegirik Visini privedroj Ferdinanda II. velikoga kneza od Toskane i elegija Žalosno cviljenje u smrt gospođe Marije Kalandrice.
Godine 1622. u Veneciji izlazi prvo izdanje religiozne poeme/baroknog plača Suze sina razmetnoga, koja predstavlja inovaciju u vrstovnom sastavu starije hrvatske književnosti i uzor mlađim pjesnicima poput Ivana Bunića, Ignjata Đurđevića, a
Rođen je kao najstariji sin Frana Gundulića i Džive Gradić. Obitelj Gundulić bila je poznata još u 13. stoljeću, a njezini su članovi, kao pripadnici aristokracije, obavljali različite državno-administrativne poslove u Dubrovniku i okolici.
Obrazovao se u Dubrovniku, gdje su mu, uz ostale, učitelji bili Toskanac Camillo Camilli, koji je dopunio Tassov Oslobođeni Jeruzalem te svećenik Petar Palikuća, koji je na hrvatski preveo Život Karla Borromea. Nakon završetka školovanja, 1608. postaje član Velikoga vijeća. Nastavljajući obiteljsku tradiciju, obavlja više državno-administrativnih službi u Dubrovniku i okolici; dva je puta bio knez u Konavlima (1615. i 1619.), a u Dubrovniku je uglavnom obavljao pravničke poslove. Godine 1634. postaje senator[1], a 1638. član Maloga vijeća.
Živio je mirno i povučeno, zbog čega su mu suvremenici dali nadimak Mačica (značenje: Mačkica). Godine 1628. oženio se Nikom Sorkočević s kojom je imao tri sina: poznat je Fran Gundulić, koji je kasnije postao austrijski general te Šiško, hrv. pjesnik.
Umro je u Dubrovniku nakon dvotjedne bolesti; pretpostavlja se da je uzrok smrti bila upala porebrice. Budući da je umro u 49. godini, nije imao priliku biti izabran za kneza Dubrovačke Republike (knez nije smio biti mlađi od 50 godina).
Književni rad Gundulić je započeo pisanjem drama u stihu i, vjerojatno, pjesama. U predgovoru svoje prve tiskane knjige Pjesni pokorne kralja Davida (Rim, 1621.) svoja mladenačka djela naziva „porodom od tmine“ jer im je svrha bila zabava, tj. ta djela nisu odgovarala protureformacijskoj poetici i ideologiji. Od dramskih djela sačuvane su Arijadna, Prozerpina ugrabljena od Plutona, Dijana i Armida, dok su Galatea, Posvetilište ljuveno, Čerera, Kleopatra, Adon i Koraljka od Šira izgubljene. Za Dijanu (obrađuje mit o božici Dijani zaljubljenoj u lijepoga mladića Endimiona) i Armidu (tematizira epizodu o Armidi i Rinaldu iz dvadesetoga pjevanja Oslobođenoga Jeruzalema Torquata Tassa) vjerovalo se, zbog kratkoće (svaka ima tek oko 90 stihova), da su samo odlomci, dok Milan Rešetar nije dokazao da je riječ o cjelovitim tekstovima – dramskim prizorima. Ispjevane su osmercem, uz mjestimičnu upotrebu dvostruko rimovanoga dvanaesterca.
Dakle, te su Gundulićeve drame većinom bili prijevodi s talijanskoga ili scenske adaptacije pripovjednih djela, obrađivale su poznate mitološke i književne teme, a uključivale su glazbu, balet i bogatu scenografiju. Na njima se temelji tradicija dubrovačke barokne drame oslonjene na libreto rane talijanske opere (takva drama doseže vrhunac u djelima Junija Palmotića). U Gundulićevu sačuvanom dramskom opusu odražava se promjena tematike talijanskoga libreta – pastoralne teme zamjenjuju junačko-epski motivi.
Pjesni pokorne kralja Davida djelo je kojim se Gundulić okreće drugačijem shvaćanju književnosti te se afirmira kao kršćanski autor. Ta zbirka sadrži slobodne prepjeve sedam pokornih psalama i teološko-meditativnu pjesmu Od veličanstva Božjijeh, koja se danas smatra Gundulićevom najboljom kraćom pjesmom. Od pjesama „taštijeh i ispraznijeh“, za koje Gundulić u već spomenutom predgovoru tvrdi da ih je pisao u mladosti, ništa nije sačuvano. O njegovim svjetovnim nadahnućima svjedoči samo Ljubovnik sramežljiv (prijevod pjesme Amante timido talijanskoga pjesnika Girolama Pretija) te dvije prigodne pjesme: panegirik Visini privedroj Ferdinanda II. velikoga kneza od Toskane i elegija Žalosno cviljenje u smrt gospođe Marije Kalandrice.
Godine 1622. u Veneciji izlazi prvo izdanje religiozne poeme/baroknog plača Suze sina razmetnoga, koja predstavlja inovaciju u vrstovnom sastavu starije hrvatske književnosti i uzor mlađim pjesnicima poput Ivana Bunića, Ignjata Đurđevića, a
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 10 of 10 reviews
January 3, 2019
Može li se huđe zgode
ginut gorom smrti kojom,
neg živeći bez slobode
ne bit voljan dušom svojom?
O slobodo slatka i draga,
izvrsno te vik ne ljubi,
ne poznava tvoga blaga
tko te ovako ne izgubi! (7. pjevanje)
Svak se u miru čestit zove,
obilnos je gdje mir stoji;
mir kraljevstva i gradove
zdrži, umnaža, vriježi i goji.
Oganj užeć lasno je svima;
nu kad sve njim plane veće,
znat nî gorjet koliko ima,
udunuti gdje li će se.
Tako je lasno boj početi;
nu koliko dug će biti,
na čem li će pak dospjeti,
nije moć tega prividiti. (11. pjevanje)
S izgleda se tim ovoga
svak tko vlada sad nauči,
da nije se uzdat u nikoga,
stvar velika kad se odluči. (16. pjevanje)
Sve u svemu, maestralno!
ginut gorom smrti kojom,
neg živeći bez slobode
ne bit voljan dušom svojom?
O slobodo slatka i draga,
izvrsno te vik ne ljubi,
ne poznava tvoga blaga
tko te ovako ne izgubi! (7. pjevanje)
Svak se u miru čestit zove,
obilnos je gdje mir stoji;
mir kraljevstva i gradove
zdrži, umnaža, vriježi i goji.
Oganj užeć lasno je svima;
nu kad sve njim plane veće,
znat nî gorjet koliko ima,
udunuti gdje li će se.
Tako je lasno boj početi;
nu koliko dug će biti,
na čem li će pak dospjeti,
nije moć tega prividiti. (11. pjevanje)
S izgleda se tim ovoga
svak tko vlada sad nauči,
da nije se uzdat u nikoga,
stvar velika kad se odluči. (16. pjevanje)
Sve u svemu, maestralno!
September 13, 2016
Zbog ''Osmana'' razumijem zašto je Gundulić na plavoj novčanici i zbog čega je toliko uzvišen. ''Osman'' je jednostavno jedno od remek-djela hrvatske književnosti. Još kad je 14. i 15. pjevanje nadopunio Mažuranić, zna se da je knjiga tip-top. Lik Osmana je pretvoren u antijunaka i to čak najboljeg u hrvatskoj književnosti.
April 29, 2020
Primo Seicento, siamo nei dintorni dell'impero Ottomano, sotto il Zar Osman II. Egli prese il potere con la forza, strappandolo allo zio Mustafa I. Ragazzo giovanissimo e pieno di gloria, tenta l'attacco all'Oriente, ai Polacchi. Non gli va tanto bene, deve rimediare con un patto di tregua/pace. Irato per la condotta del suo corpo armato, i Giannizzeri, trama una seconda ondata di guerra, ma...
Ero alla ricerca degli albori della letteratura slava, così mi sono imbattutto in questo poema epico-storico di Ivan Gundulić, poeta croato, scrive questo poema in un manoscritto che girovagò dal 1600 fino al 1826, quando alcuni curatori ne presero e ne fecero una pubblicazione.
Quella che ho letto io è pubblicata nel 1838. La scrittura del tempo all'inizio mi aveva un po' disorientato, ma molto presto mi ci sono abituato, anche perchè al momento sto leggendo il "Decameron".
I versi di questo poema sono intrisi di belle immagini della Natura circostante, per la precisione Costantinopoli e in giro per l'est-Europa. Poi si passa all'azione sfrenata e sanguinosa della guerra cruda, dove Alì, un emissario mandato da Osman II in perlustrazione dei Polacchi, ne decanta la struggente insensatezza e crudeltà della morte violenta sulla vita. Poi leggiamo, anzi ascoltiamo, come una canzone, un inno epico, dei pensieri, degli struggimenti amorosi, delle congiure ecc...
Un'ottima scoperta, che mi ha sbalordito ad ognuno dei 20 canti, cui è composto il poema. Se devo essere sincero, ho anche fatto fatica a seguire un liguaggio ormai datato, ma senza esso, sicuramente si sarebbe perso il fascino e l'armoniosa liricità dell'epica, seppur cortissima, vita di Osman II!
Ero alla ricerca degli albori della letteratura slava, così mi sono imbattutto in questo poema epico-storico di Ivan Gundulić, poeta croato, scrive questo poema in un manoscritto che girovagò dal 1600 fino al 1826, quando alcuni curatori ne presero e ne fecero una pubblicazione.
Quella che ho letto io è pubblicata nel 1838. La scrittura del tempo all'inizio mi aveva un po' disorientato, ma molto presto mi ci sono abituato, anche perchè al momento sto leggendo il "Decameron".
I versi di questo poema sono intrisi di belle immagini della Natura circostante, per la precisione Costantinopoli e in giro per l'est-Europa. Poi si passa all'azione sfrenata e sanguinosa della guerra cruda, dove Alì, un emissario mandato da Osman II in perlustrazione dei Polacchi, ne decanta la struggente insensatezza e crudeltà della morte violenta sulla vita. Poi leggiamo, anzi ascoltiamo, come una canzone, un inno epico, dei pensieri, degli struggimenti amorosi, delle congiure ecc...
Un'ottima scoperta, che mi ha sbalordito ad ognuno dei 20 canti, cui è composto il poema. Se devo essere sincero, ho anche fatto fatica a seguire un liguaggio ormai datato, ma senza esso, sicuramente si sarebbe perso il fascino e l'armoniosa liricità dell'epica, seppur cortissima, vita di Osman II!
May 28, 2021
Odakle početi...
Osman je zasigurno najbolje Gundulićevo djelo, ali daleko je od savršenog. Ipak, to ne umanjuje njegovu vrijednost. Čini mi se zanimljivim razmišljati što bi bilo da je imao još deset godina da ga završi i hoćemo li ikada doznati što je s 14. i 15. pjevanjima -jesu li zaista izgubljena ili nikada nisu ni napisana. Gundulić maestralno oblikuje stihove, da se na nekim mjestima zaista naježiš i zapitaš, s druge stranu djelu nedostaje - recimo to tako - logičnost. Tri su svijeta koja se isprepliću - povijesni, romantični i nadnaravni, ali jedan s drugim nemaju veze. Prije bih rekla da je Gundulić znao za sve te nedostatke i htio iskoristiti 14. i 15. pjevanje da sve poveže, ali nažalost nikada nije uspio (meni je osobno zanimljivo razmišljati na taj način). Brojna su čitanja Osmana, svako je zanimljivo na svoj način i razumijem zašto bi nekome ep mogao biti naporan ili dosadan, ali s druge strane, fascinantno je razmišljati o stihotvorju ovog djela.
Osman je zasigurno najbolje Gundulićevo djelo, ali daleko je od savršenog. Ipak, to ne umanjuje njegovu vrijednost. Čini mi se zanimljivim razmišljati što bi bilo da je imao još deset godina da ga završi i hoćemo li ikada doznati što je s 14. i 15. pjevanjima -jesu li zaista izgubljena ili nikada nisu ni napisana. Gundulić maestralno oblikuje stihove, da se na nekim mjestima zaista naježiš i zapitaš, s druge stranu djelu nedostaje - recimo to tako - logičnost. Tri su svijeta koja se isprepliću - povijesni, romantični i nadnaravni, ali jedan s drugim nemaju veze. Prije bih rekla da je Gundulić znao za sve te nedostatke i htio iskoristiti 14. i 15. pjevanje da sve poveže, ali nažalost nikada nije uspio (meni je osobno zanimljivo razmišljati na taj način). Brojna su čitanja Osmana, svako je zanimljivo na svoj način i razumijem zašto bi nekome ep mogao biti naporan ili dosadan, ali s druge strane, fascinantno je razmišljati o stihotvorju ovog djela.
July 30, 2016
Whoever understand Gundulic, adores him.
This work is an example of art in all Aristotle standards - ingenious. It can easy be even update, not because of the current soap opera on TV, but because of the deep ideas and messages that Osman contain .
This work is an example of art in all Aristotle standards - ingenious. It can easy be even update, not because of the current soap opera on TV, but because of the deep ideas and messages that Osman contain .
December 7, 2023
Osmana mi je već pun kufer zbog fakulteta i lektire, pa jedinica nikako nije objektivna ocjena. Vrlo važno djelo za hrvatsku književnost, originalno i vješto napisano, ima tu mnogo toga vrijednoga, ali Gundulić nikako nije moj đir. Zvuči zabavnije nego što jest, nažalost.
February 12, 2023
CRO/ENG
Gundulićevo najznačajnije djelo i najbolji hrvatski ep, po opsegu, sadržaju, temi, poruci i kompleksnosti. Koliko se sjećam, među pročitanim epovima, samo je ovaj imao jedno pjevanje koje je sadržavalo preko 1000 stihova (ne bez razloga, ali neću kvariti doživljaj). Što se tiče perioda, moram biti iskren i navesti kako nisam bio upoznat sa povjesnim događajima koji su se odvijali u djelu kroz nastave hrvatskog jezika (književnost) i povijesti u osnovnoj i srednjoj školi. Kako to utječe na čitanje u odnosu na djela koja opisuju zabilježene i okvirno poznate događaje? Po meni, vrlo dobro jer nemam osjećaj kako neprestano premotavam nešto sa čime sam već upoznat. Naslovni lik je kompleksna osoba, u odnosu na namjeru da ga se prikaže kao suprotnu polovicu u pozitivnom ili negativnom kontektsu (pitanje je percepcije). Drugi likovi su, također, zanimljivi i sa svojim sporednim pričama, a lokacije su prilično impresivne i plijene pozornost svojom poviješću, veličinom i ljepotom. Svakako bi vrijedilo ovakvo djelo prenijeti na male ekrane (serije poput Konjanika i Libertasa su bile kvalitetno producirane), a materijala ima minimalno za 3 sezone (10 epizoda svaka).
Gundulich's most important work and the best Croatian epic poem, by length, plot theme, message and complexity. As far as I can remember, among epic poems that I've read, this is the only one that has a chapter which contains over 1000 verses (not without reason, but I won't spoil the experience). Considering the period, I must be honest and notify that I wasn't familiar with the historical background that transpired in the work, either through Croatian literature or history in both the elementary and high school. How does that affect on the reading in comparison to works which describe documented and overall known events? On my part, very good because I don't have the feeling like I'm constantly rewinding something that I'm familiar with. The titular character is a complex person, in contrast to the intention of showing him like an opposite pole in either positive or negative context (it's the matter of perception). The other characters, as well, are interesting, with their side stories, and the locations are quite impressive and draw the attention with their history, size and beauty. This should, definitely be worth adapting to smaller screens (miniseries like ''The Horseman'' or ''Libertas'' were well produced, on quality aspects), and there are materials enough for at least 3 seasons (with 10 episodes each).
Gundulićevo najznačajnije djelo i najbolji hrvatski ep, po opsegu, sadržaju, temi, poruci i kompleksnosti. Koliko se sjećam, među pročitanim epovima, samo je ovaj imao jedno pjevanje koje je sadržavalo preko 1000 stihova (ne bez razloga, ali neću kvariti doživljaj). Što se tiče perioda, moram biti iskren i navesti kako nisam bio upoznat sa povjesnim događajima koji su se odvijali u djelu kroz nastave hrvatskog jezika (književnost) i povijesti u osnovnoj i srednjoj školi. Kako to utječe na čitanje u odnosu na djela koja opisuju zabilježene i okvirno poznate događaje? Po meni, vrlo dobro jer nemam osjećaj kako neprestano premotavam nešto sa čime sam već upoznat. Naslovni lik je kompleksna osoba, u odnosu na namjeru da ga se prikaže kao suprotnu polovicu u pozitivnom ili negativnom kontektsu (pitanje je percepcije). Drugi likovi su, također, zanimljivi i sa svojim sporednim pričama, a lokacije su prilično impresivne i plijene pozornost svojom poviješću, veličinom i ljepotom. Svakako bi vrijedilo ovakvo djelo prenijeti na male ekrane (serije poput Konjanika i Libertasa su bile kvalitetno producirane), a materijala ima minimalno za 3 sezone (10 epizoda svaka).
Gundulich's most important work and the best Croatian epic poem, by length, plot theme, message and complexity. As far as I can remember, among epic poems that I've read, this is the only one that has a chapter which contains over 1000 verses (not without reason, but I won't spoil the experience). Considering the period, I must be honest and notify that I wasn't familiar with the historical background that transpired in the work, either through Croatian literature or history in both the elementary and high school. How does that affect on the reading in comparison to works which describe documented and overall known events? On my part, very good because I don't have the feeling like I'm constantly rewinding something that I'm familiar with. The titular character is a complex person, in contrast to the intention of showing him like an opposite pole in either positive or negative context (it's the matter of perception). The other characters, as well, are interesting, with their side stories, and the locations are quite impressive and draw the attention with their history, size and beauty. This should, definitely be worth adapting to smaller screens (miniseries like ''The Horseman'' or ''Libertas'' were well produced, on quality aspects), and there are materials enough for at least 3 seasons (with 10 episodes each).
October 19, 2013
I loved it. History combined with poetry.
June 3, 2016
Reader task.. didn't chose it. But a quality one, indeed! (although a bit boring)
will-read-at-some-point
July 28, 2016Full poem (in the original language) is on Wikisource: https://hr.wikisource.org/wiki/Osman
Displaying 1 - 10 of 10 reviews