Jump to ratings and reviews
Rate this book

J'ai nom sans bruit

Rate this book
Nadat haar man is gestorven verliest een jonge vrouw de draad van haar leven, haar huis, de voogdij over haar kind, ja, zelfs haar spraak..

À bout de ressources, après plusieurs mois passés dans la rue, Marie part vivre à la campagne. Elle laisse à Paris sa fille de cinq ans, Nisa, placée dans une institution. Depuis la mort de son mari, elle vit dans le chagrin et la solitude. Elle était poète, elle n'écrit plus. Isolée dans une petite maison, elle ne pense qu'à récupérer sa fille. Elle va vivre une ultime épreuve, la perte des mots. Elle ne sait plus parler, ne peut plus s'exprimer...

L'écriture limpide et élégante d'Isabelle Jarry, son regard aigu et sensible sur les êtres et la nature est un des charmes de ce beau roman qui traite de la perte d'un être aimé et de ce qui donne son sens à la vie. Mais ce livre est aussi la critique d'une société où le lien social s'est délité, où la création est en danger, où le sens se dilue et l'espoir s'amenuise.

208 pages, Pocket Book

First published January 1, 2004

Loading...
Loading...

About the author

Isabelle Jarry

33 books2 followers
Isabelle Jarry studied biology and classical philology.

Ratings & Reviews

What do you think?
Rate this book

Friends & Following

Create a free account to discover what your friends think of this book!

Community Reviews

5 stars
15 (31%)
4 stars
19 (39%)
3 stars
9 (18%)
2 stars
4 (8%)
1 star
1 (2%)
Displaying 1 - 3 of 3 reviews
Profile Image for Franco.
119 reviews5 followers
September 6, 2012
The story of a woman trying to get her old life back. All the characters are really nice, especially Nisa (it's a pity it appears only at the end of the book). I really like open endings: the relationship with the guy from the vineyards.
This entire review has been hidden because of spoilers.
Profile Image for Iris.
107 reviews
August 12, 2018
Fabularno, ovaj roman nije ništa posebno originalno - žena ostaje bez muža, a samim time i bez života koji je poznavala, i, dok pokušava vratiti stari život, pronalazi neki novi.
Ali ono što jest posebno je to što je žena pjesnikinja, u onom pravom smislu riječi. Pripovijeda o poeziji kao o dijelu sebe, kao o nečemu što je dio njena identita i bez čega ne može. Njene misli o poeziji i umjetnosti toliko su lijepe da sam nekoliko puta morala zastati i promisliti o napisanome. Izazivaju onu vrstu (auto)refleksije koju su u svima nama izazivale neke posebno dobre pjesme u gimnazijskim čitankama.
Iako je tema sumorna i teška, ovaj roman nije o gubitku. Ovaj roman je o spasenju, i nadi, i ljepoti života, a ono što je zajedničko svemu tome jest umjetnost.

"Poezija ne poznaje novac, i novac je zbog toga prezire. To međusobno ignoriranje oduvijek mi se činilo spasonosnim. Naime, ako postoji išta što ne podliježe tržišnoj vrijednosti i što se ne može uklopiti u načelo kapitala, to je sigurno umjetnost. Umjetničko djelo možemo svesti na njegovu cijenu, no to nikada neće biti njegova realna vrijednost. Pa čak ni najmanji djelić njegove vrijednosti. To nije zato što bi ono toliko nadmašivalo svotu koju bismo mogli za njega izdvojiti, nego zato što se ono ne mjeri novcem. Novac nema ništa s umjetnošću. Što ga dalje držimo od kreacije, tim se bolje ona nosi."

Displaying 1 - 3 of 3 reviews