Šarmantna je ovo i neobična pripovijetka o ne tako šarmantnom, ali nadasve neobičnom gospodinu Edgaru. Zasigurno se pitate tko je on i što ga čini tako neobičnim. Pa zapravo, gospodin Edgar je misterij. O njemu se zna tek onoliko koliko on dopušta da se zna, i u svoj tajanstveni život pušta samo odabrane. Jedna od rijetkih osoba kojoj je dopustio poneki pogled u svoje postojanje mlada je arhivistica Izidora. Istovremeno naživcirana i zaintrigirana njegovom pojavom, Izidora pokušava otkriti što se krije iza te ponekad dosta neugodne vanjštine, a u tome joj pomaže njezina prijateljica, ekstravagantna Ada. No kao da misterij već i ovako nije dovoljno velik, sve poprima drugačiji tijek kada jednoga dana gospodin Edgar iznenada nestane. Izidora odlučuje poduzeti drastične korake i raspetljati niti, te konačno saznati pozadinu priče. Uz dvije prijateljice i uz gospodina Edgara, poći ćemo u neobičnu šetnju Osijekom i saznati zanimljivu priču Edgarova života, usput upoznajući dvije prijateljice i njihove karaktere. Spisateljica će nas provesti kroz uzbudljivu dogodovštinu ispreplićući činjenice i fikciju, te nam uz povijesne činjenice o gradu prezentirati priču koja se kreće kroz različita vremena, obilježena različitim vrijednostima, samo da bismo na kraju shvatili kako neobični gospodin Edgar ne pripada ni jednom trenutku u povijesti, te i dalje ostaje jedan veliki misterij i nepoznanica.
4,5 Ovaj je roman prvi od najavljene trilogije pa uzima dosta mjesta postavljanju scene i prikazu protagonista koje je autorica vrlo detaljno opisala. Sve njihove osobine, ponašanje, manerizme pa sve do odjeće te ih zbilja možete takve i zamisliti kako stoje pred vama. Izidora, Ada i Edgar čine okosnicu ove priče koja se odvija u Osijeku, u Tvrđi. Nikada nisam bila tamo, ali roman me teleportirao prvenstveno u arhiv koji mi se čini mjestom u kojem bih rado boravila. Simpatično mi je i prijateljstvo između Izidore i Ade koje su posve različite, a zajednička i polazišna točka prijateljstva im je arhiv u kojem jedna radi kao zaposlenica, a druga dolazi kao korisnica. To je jedno od onih prijateljstava koje volim, ono kad postaneš dio "inventara" nečega i toliko se navikneš na te druge osobe da na kraju postanete prijatelji. S time na umu, dolazimo do Edgara, koji također ne propušta svakodnevne dolaske u arhiv. Svima neugodan, otresit, bezobrazan, ali meni najintrigantniji lik. Poseban u svojoj čudnovatosti, spreman je na sve da bi postigao svoj cilj, uključujući i mačku. Jednog dana Edgar jednostavno nestaje. Samo po sebi, to svima dolazi kao olakšanje, osim Izidori koja kreće u potragu za njim i Adi koja joj se nevoljko pridružuje. Što se ustvari dogodilo s Edgarom, morat ćete otkriti sami. Jedina zamjerka bila mi je što je roman kratak. No, s obzirom da je dio trilogije, a meni su 2.dijelovi obično najbolji, čekam nastavak i nove pustolovine iz Tvrđe.
Sjajni prvi dio prvijenca Erike Žilić Vincetić. Priča je to o jednom arhivu u kojem radi arhivarka Izidora i u koji redovito dolazi ne baš omiljen povijesničar-entuzijast Edgar. Edgar u arhivu otkrije neobičnu knjigu i... I dalje otkrijete sami. Ocjena 4/5 - jer je prekratka knjiga. 😁
Lagana knjiga, za čitanje u Osijeku, u Tvrđi ili Retfali... uglavnom, potražiti ću i nastavak! Lijepo je kada Državni arhiv ima tako lijepu ulogu u ovoj knjizi!
Uzaludna knjiga. Zapravo su dvije nepovezane priče u jednoj knjizi. U prvoj pratimo dvije prijateljice i priča se najviše svodi na opis njihovih karaktera. Ovo je uglavnom dobro odrađeno i zanimalo me na što nas to autorica priprema dajući takve detaljne karakterizacije.
Druga priča počinje morbidnom i potpuno nepotrebnom scenom. Naglo se prebacujemo na trećeg lika kojeg pratimo u kratkoj avanturici. I to je to. Na kraju romana lik zaključi da bi morao postati bolja osoba, a prijateljice se raziđu. Što nam je autorica željela reći ovom knjigom? Što ju je natjeralo da je napiše? Zašto sam tratio vrijeme čitajući ovo?
Ususret željno iščekivanom drugom dijelu osječke trilogije Erike Žilić Vincetić, pročitala sam prvi roman „Priča o kugi i nevidljivom Edgaru“. Već sam naslov stvara most između povijesne i društvene teme te fantasyja. Osim što je roman prožet fantastičnim elementima, ovaj roman progovara i o socijalnoj problematici i složenosti svakodnevice u čijim raljama i sami bivamo (umjetna oplodnja, razapetost između morala i želje, trauma, neostvarene želje, bračni odnosi, religija…). Čitatelj bi povremeno mogao pomisliti da su likovi zapravo jedna osoba jer se idealno nadopunjuju i prožimaju u svojim razlikama. Edgar je erudit, gunđalo koje bježi u prošlost srljajući bez imalo razuma, čovjek koji izbjegavanjem digitalnih aparata pokušava izmaknuti modernizmu i zavući se duboko u tradiciju, moć misli i romantičnu zazornost i sublimnost, a u konačnici ga stremljenje spoznaji stoji svega. Ada predstavlja tradiciju i moć duha pokretanog religijom (Bog) i melodijom (gospel i violina). Već joj i samo ime (starohebrejsko „ukrašena“) daje naslutiti da je riječ o osobi svijet svojim primjerom pokušava učiniti ljepšim – ključan je za nju čin, ne slika. S druge strane, Izidora (čije bi se ime moglo prevesti kao „dar zemlje“) predstavlja tjelesnost, plodnost i boju. Za Izidoru je vrlo važna slika koja se ogleda i u njezinu izgledu (osebujnoj i šarenoj odjeći) i u iskričavu i hrabru karakteru, ali i u odskakanju od prezirane tradicije. Žilić Vincetić piše lako, pitko, životno, opise nižući dozirano i smisleno. Zanimljiv je svojevrstan homage koji Žilić Vincetić (svjesno ili nesvjesno) posvećuje misterioznom i makabrističkom autoru romantizma, Edgaru Allanu Poeu. Poveznicu uočavamo u imenu glavnoga lika (također misterioznog i tamnog), ali i u sceni s mačkom koja uvelike podsjeća na Poeovu kratku priču „Crni mačak“. Autorica, čiji prvijenac na trenutke ozbiljno odiše atmosferom tekstova Dana Browna, a troje likova (Ada, Izidora, Edgar) staloženo dijele osobine Roberta Langdona, već i svojim prvim romanom publici podastire široko povijesno znanje i istraživački duh. Osobito je ugodna uporaba osječkih motiva koji povezuju autoričin identitet i instancu pripovjedača u samome diskurzu. Ovime se dokazuje kako su i hrvatske teme izuzetno plodne, spremne na književnu obradu i vrijedne kulturnoga i književnoga bilježenja. Raduje što je osječka književna scena ovim romanom postala bogatija za još jednu uspješnu književnicu i što se duh Slavonije i onoga što ona jest (ili je bila) suptilno i odmjereno prošetao rečenicama koje će do svog vrhunca (i stilskog i sadržajnog) doći po završetku cjelokupne trilogije.
Napeto, uzbudljivo, mistično, a također i veoma poučno štivo kakvo može napisati samo Erika!! :) Osječani i povjesničari uživati će u ovoj knjizi, a pogotovo oni koji obožavaju prošetati baroknom Tvrđom, ali i ne samo oni, nego svi ljubitelji dobrog romana koji u sebi sadrži mistične, ljubavne, povijesne, ali i tragične elemente, no također i elemente fantstike kao što si na primjer čarobnjaštvo, okultizam i putovanje kroz vrijeme u prošlost. Sve pohvale i preporuke za našu dragu Eriku!! Jako se veselim drugom dijelu pripovijesti o čudnom gospodinu Edgaru!!! :) Bravo! +5!!
Autorica je roman savršeno protkala svojim obožavanjem povijesti i velikoj ljubavi koju gaji prema Osijeku i Arhivu. U romanu nalazimo portret jednog prijateljstva i jedan vrlo specifičan lik. Meni osobno je Edgar jako zanimljiv jer je vrlo dobro izgrađen i kompleksan, ako već nije dobar sam po sebi. Ovaj roman je dio Kugine Triologije i jedva čekam pročitati idući nastavak koji bi se na policama trebao naći ove godine.