Središnja ličnost romana je prvi srpski car. Još pre stupanja na presto pobedio je »bezbožne pagane«, a istakao se i u bici kod Velbužda 1330. godine. Njegova vladavina (1331-1355) počela je burno. Zakoniti naslednik stupio je na presto pre smrti svog oca Stefana Dečanskog
Srpska država je za vreme Stefana Dečanskog udvostručena. Prostirala se od Dunava na severu do Korinstkog zaliva na jugu, od Humskih zemalja na zapadu do Hristopoljskih klanaca na istoku. Srpska arhiepiskopija uzdignuta je na rang patrijaršije, proglašeno je Carstvo, raznorodne odredbe feudalnog prava ujednačene su Zakonikom, jedinstvenim spomenikom slovenskog prava.
Rođen je u porodici koja je dala više umetnika (njegova braća su slikar Živorad, književnik Momčilo i kompozitor Svetomir). Njihov otac, Nikola Lazarević, doselio se s majkom iz Ohrida u Brusnicu kao šestogodišnjak. U znak zahvalnosti prema ujaku Nastasu Đorđeviću (graditelju gornjomilanovačke crkve Svete Trojice) kod koga je izučio graditeljski zanat, odriče se majčinog prezimena i od ujakovog imena pravi novo prezime – Nastasijević. Završio je studije klasične filologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a studirao je i istoriju i arheologiju.
Kao pisac, najpre se oglasio humorističkim prilozima u listovima Zvono, Ošišani jež, Jež i Pravda. Naklonost publike prvo je zadobio putem komediografskih ostvarenja: „Začarani kućevlasnik”, „Ženidba Pavla Alamunje”, „Nestrpljivi naslednici”, „Vračara Božana (1937)” i „Nesuđeni zetovi (1939)”. Sa druge strane, najvažnija dela su mu istorijski romani kojima je počeo da se bavi nakon Drugog svetskog rata: „Ustanak u Zeti”, „Teško pobeđenima I i II”, „Stefan Dušan”, „Despot Stefan” i „Vitezi kneza Lazara”. Sve romane povezuje zajednička nit, a to su teme iz borbe za slobodnu državu i očuvanje samostalnosti.
Pročitao sam ovu knjigu više puta, preporuka svim ljubiteljima istorijskih romana. Meni najdraže Nastasijevićevo delo. U ovom romanu je pokazao svo umeće pisanja i pripovedanja koje je imao. Ko želi da počne sa čitanjem Nastasijevićevih dela, ova knjiga je pravi izbor za tako nešto.
Ja sam sa ovom knjigom zavrsila na polovini knjige... Iskreno nisam mogla vise. Still pisanja mi ne lezi. Prefise teksta.. Kao i sa knjigom Milos Obilic i ovde sam vise htela da cujem o naslovnom junaku. O istorijskim desavanjima da sam htela da se informisem, ucinila bih to na internetu.