Романот успева да сконцентрира во единствен наратив доста широк и различен материјал, како и соодветна галерија на ликови, кои заедно оформуваат динамична и читлива, иако комплексна проза, структурирана на начин што наликува на логиката на окото на филмската камера. Разоткривањето на криминалистичкиот заплет на романот, го насочува и кон, поради откриените врски меѓу политиката и криминалот, корупцијата во полицијата и дамките на Татковинската војна, квалитетите на една ангажирана проза.
Edi Matić je rođen 1962. u Splitu. Bavi se različitim umetničkim formama i pokretač je nekoliko inicijativa i prezentacija u oblasti kulturne saradnje, kao što su nastupi na međunarodnim sajmovima, zatim udruga Kurs i Writers in Residence. Kao fotograf izlagao je na nekoliko samostalnih izložbi u inostranstvu (Art Piont u Beču, Fotogalerie im Rathaus u Gracu i Forum Europa na Lajpciškom sajmu) i u Hrvatskoj (Kulturni centar Vis). Kratke priče objavljene su u zbirkama i časopisima u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Turskoj, Austriji, Nemačkoj i Makedoniji. Objavio je dva romana: „Ovdje fali ženska ruka“ (Naklada Ljevak, 2008.) i „Grimalda“ (Naklada Ljevak, 2012.) Dobitnik je nagrade Steiermärkische Bank za roman „Grimalda“. Kad ne skita i slika po Evropi, živi i radi u Splitu.
Možda je to zato što volim Edija, ali Grimalda je super. Uopće ne očekuješ neke stvari. Misliš da je pretjerao s nečim, ali već u sljedećoj rečenici padneš na guzicu od iznenađenja. Kad imaš bed kao Adnan ili ti je baš žao situacije sa Davorom i Ulikom.
1. Dijalozi su neuvjerljivi 2. U dijelu radnje koji se odvija 1998. lik citira stihove iz pjesme Đ. Balaševića objavljene 2000. 3. "Pjevusio je jedinu dobru verziju Tom Waitsove pjesme Temptation, koju je snimila Diana Krall..." Bitch please! This is getting personal.