„Ovaj nesvakidašnji roman je jedno od retkih Bilanovićevih dela za koje mu nije zaprećeno nikakvom kaznom.“ – Vladimir Tabašević
Edvard Nikolić, glavni junak ovog dripačkog manifesta, nesvakidašnji je književni lik. U užasima devedesetih on je, najpre kao mladić, za sebe smislio zaposlenje u samostalnom novobeogradskom sitnokrimi preduzeću, pa zatim preko oca u Državnoj bezbednosti, da bi na kraju završio u posve nebezbednim, ozbiljnijim krimi pričama „preko grane“. Kada sumanutim spletom okolnosti zapali i „preko bare“, Edvard shvata da jurnjava za lovom i lagodnim životom nije ono što ga zaista ispunjava, iako je verovao da će ga ta navada pratiti doživotno.
Pod nebom Latinske Amerike on se zaljubljuje u nepristojno privlačnu devojku. Navučen na lepe žene i opojne čari tamošnjeg sveta, Edvard umalo da izgubi glavu, rastrzan između onoga što želi i onoga što mora da bude. Kada napokon postanemo sigurni da se Edvard skrasio, u njegovom životu javlja se novo, neodoljivo iskušenje, kojem izgleda da ovaj put neće odoleti. Zbog njegove sklonosti da uvek živi na ivici, Edvardova čudesna sudbina sama od sebe izbija sa stranica ove knjige i uvlači nas unutra kao saučesnike.
Zaista odlicna knjiga sa odlicnom porukom! Odavno nisam bila tako pod utiskom jednstavne filozofije. Bas je dobro da nas neko podseti na ono sto je najvaznije u zivotu. Jedva cekam sledecu knjigu nesto mi govori da se vec "krcka" :)
Prvi put mi se dogadja da se na glas smejem dok citam knjigu! Slengova i duhovitih provala ima na tone! Jako, jako, jako zanimljiva zivotna prica o coveku koji je mnogo gresio i koji to ne krije. Knjiga je pravo osvezenje za nas (ubrajam tu i sebe) koji stalno jurimo za nekim ciljevima i iskreno mi je promenila malo pogled na svet. Nije poenta stici od tacke A do tacke B, poenta je u putovanju.
Brat Bilanović lud kao struja. Ova knjiga je mešavina nezvanične autobiografije i fikcije. Kako i sam kaže "većina je istina ali ostalo je šećerna vodica".
Jedna od onih knjiga koja je uspela da me nasmeje od prvog trenutka čim sam počeo da je čitam
Bilanović je glavnog lika Edvarda Nikolića stvorio po sebj. Mangup i navijač koji preko oca funkcionera vojske dobija posao u DB uoči raspada Jugoslavije. Edvard potom beži u London gde odlazi u kriminal da bi potom krenuo na put po Južnoj Americi.
Stil pisanja je moderan, urban beogradski sleng, priča se brzo odvija. Sve je sirovo i jasno bez filozofiranja.
Knjiga koju neće ceniti književni snobovi kojima sve počinje i sve se završava klasicima. I gde sve što nije Andrić ili Kafka nije vredno dobre ocene.
Igrom slučaja (ili ne?) upoznala sam kroz video zapise i podcaste (a nedavno i knjigu) lik i djelo gospodina Bilanovića. Izuzetno slikovit, uvjerljiv, neposredan, iskren tip koji je toliko toga u životu prošao i lijepoga i ružnoga što ga je totalno oslobodilo, da potpuno razumijem njegov stav - on je svoj i nije ga briga ni što ni tko o bilo kojoj njegovoj životnoj odluci misli. Svjestan svojih pokušaja, promašaja, podhvata, neprestane borbe anđela i demona, ne pokušava prikriti ništa, totalno je autentičan i taj "boli me briga" stav osvaja . Istovremeno i slab i jak i dijete i muškarac i crni i bijeli, totalno se baca u život za sve nas koji za to nemamo hrabrosti ili ludosti. On uvijek ide do kraja, tek poslije učinjenog razmišljajući o tome što je moglo i kako je moglo biti. Proždire život ne prezajući ni pred čim... hrabro i ludo, prkoseći sili teži. Ali, pri svemu svjesno detektirajući sve ono što šteti ili koristi njegovim duhu, duši i tijelu. U razgovoru sa onima koji su knjigu pročitali samo sam rekla da bih bez razmišljanja povjerila život takvom čovjeku. I još sam nešto rekla...da uz njega treba samo sjediti i držati mu ruke. Uz njega treba jednostavno...samo biti. Gospodin Bilanović je u osnovi čista emocija i ono što mu jedino zapravo treba je netko tko će ga prihvatiti takvog kakav je, tko će mu pružiti bezuvjetnu ljubav. To je nešto što trebamo svi? U protivnom glumimo sporedne uloge u vlastitim životima, hranimo se tuđim jadom, zavirujemo u susjedove ormare, površno slušamo, gledamo a ne vidimo....okružujemo se stvarima bježeći u virtualne svjetove ili gradimo paralelne i ono najvažnije - propuštamo živjeti jednostavno, u trenutku. Hvala Vam za ovu knjigu gospodine Bilanoviću. Bila mi je čast provesti posebno vrijeme uz Vašu priču o paklu, čistlištu i mogućem raju. Ako i ne napišete novu knjigu...nikome ništa...svoju ste brazdu već duboko utisnuli. Lijep pozdrav iz Zagreba.
Super je knjiga, zabavna i duhovita kao i svako pojavljivanje Bilanovića na malim ekranima. Čovek proživeo tri puna života, a tek mu je pedeset :) pročitao sam je dok sam putovao po Aziji i ostadoh željan Južne Amerike.
Nadam se da ću imati priliku da me ''Nikolić'' sprovede po zabačenim ćoškovima ovog kontinenta.
2.5 bi bila realna ocjena. Mogla sam i da ne pročitam ovu knjigu. Ne mislim da me obogatila. Autor govori o paklu droge u koji je upao i šta je sve radio, što nije za neku pohvalu i uzdizanje. Ali drago mi je što je uvidio svoje greške.
Knjizi sam pristupio bez očekivanja. Prvih dvadesetak stranica meni dosadna, ALI, zatim kreće da se kuva. Uvod u priču, likove sve je lepo objašnjeno. Zabavna, lako štivo, lepa avantura, lep život gospodina Aleksandra
This entire review has been hidden because of spoilers.